Arhiv tekstova

Kada krenete u prodavaonicu ponesite sa sobom platnenu torbu jer ćete tako za tjedan dana uštedjeti deset plastičnih vrećica, što je u prosjeku 520 godišnje. Na takav način dali biste svoj doprinos očuvanju okolice, jer za razgradnju plastičnih vrećica potrebno je od nekoliko do 1000 godina. A, ukoliko bi ovaj primjer slijedio svaki drugi stanovnik Srbije, jasno je kako bi se godišnje uštedjelo i do oko dvije milijarde plastičnih vrećica manje, što bi vjerojatno bio i prvi korak njihova potpunog izbacivanja iz uporabe. Srbija bi bez plastičnih vrećica bila mnogo čistija i  urednija.

U većini zemalja svijeta plastične vrećice su zabranjene

Plastične vrećice se proizvode od polietilena, termoplastike koja se dobiva preradom nafte, a da bi se proizveo kilogram ove materije, u atmosferu odlazi dva kilograma ugljičnog dioksida. Zbog toga se na svjetlosti razgrađuju i polako se raspadaju u manje, otrovnije petropolimere koji polako truju tlo i vodu. Jedino rješenje za ovaj problem je prestati ih koristiti. Mnoge zemlje Europske Unije umjesto plastičnih uvode papirne ili platnene torbe, kao i vrećice od biorazgradivog materijala. Ruanda je 2005. godine zabranila plastične vrećice, a Izrael, Kanada, Zapadna Indija, Botswana, Kenija, Tanzanija, Južna Afrika, Taiwan i Singapur takođe zabranjuju plastične vrećice. San Francisco je od 27. ožujka prošle godine prvi grad u SAD-u koji je zabranio plastične vrećice. Prema podacima koji se mogu pronaći na internetu, Bangladeš je zabranio uporabu plastičnih vrećica zbog velike količine koju donosi Gang, dok je Kina državnim dekretom ukinula besplatne vrećice, a Irska je prva u Europi 2002. godine uvela porez na plastične vrećice. 

U momentu kada smo na ivici naftnih rezervi, kada šume, kao i biljne i životinjske vrste nestaju, moramo nešto uraditi u ovom potrošačkom društvu kako bismo spriječili daljnje zagađenje. Godišnje se u svijetu iskoristi i baci između 500 i 1000 milijarda plastičnih vrećica, procjenjuje američki Zavod za zaštitu okoliša. Ako se uzme u obzir da je vrijeme njihove razgradnje u prirodi od nekoliko stotina do nevjerojatnih 1000 godina, jasno je kako ovo postaje gorući problem zaštite životnog okoliša. Ipak, manje od jedan posto kesa vraća se u proizvodnju i reciklira, jer je vrećicu skuplje reciklirati nego napraviti novu. 

Prerada jedne tone vrećica košta 2.773,39 eura, a tako dobivena sirovina vrijedi samo 22,19 eura, pa zbog toga, podsjećaju ekolozi, one najčešće završe na otpadu. Istraživanje iz 1975. godine kaže kako se s prekooceanskih plovila godišnje bacalo oko četiri milijuna tona plastike, a 2000. taj broj je utrostručen. Prema statističkim podacima svatko od nas napravi otpad u količini vlastite težine za manje od dva mjeseca. Kada tome dodamo industrijski otpad brojka nije nimalo ohrabrujuća. Većina toga ide u ogromne rupe u zemlji, a te  rupe mogući su veliki zagađivači, jer metan koji nastaje zbog truljenja 24 puta je snažniji od CO2 kao uzročnik efekta zelenog staklenika.

  Ako želimo u budućnosti pro-izvoditi manje otpada moramo  promijeniti svoje potrošačke navike. Primjerice, kada donesete namirnice iz prodavaonica u plastičnim vrećicama one uglavnom završe u vašem životnom okolišu. Da biste to spriječili  koristite platnene torbe ili vrećice od biljnih materija. Ne koristite plastične žlice, šolje, čaše i flaširanu vodu. Godišnje se za flaširanje vode potroši 2.700.000 tona plastike, a više od 86 posto plastičnih flaša završava u prirodi.