Arhiv tekstova

Prošao je blagdan Srca Isusova. Po mnogo čemu ostat će zapamćen. Ove godine se taj blagdan dogodio i na blagdan hrvatske zajednice kod nas. Proslavili smo i bili zajedno. Svatko na svoj način. Malo je zaboljelo što ni teologija srca nije okupila relevantne predstavnike cijele zajednice. 

Ako nas više ni srce ne povezuje, što je od nas ostalo? Biblija poznaje teologiju ostatka. Naime, kad se zajednica Izabranog naroda tako smanjila da je prijetila opasnost nestanka Bog se je tada pobrinuo i izabrao »ostatak« i vodi ga kroz nove oluje života da bi iz tog ostatka zajednica naroda dalje živjela. Tom smo se ponadali i mi okupljeni na molitvi za naš narod. Možda je vrijeme Božjega izbora »ostatka« pa smo molili da ga povede i dovede do obnove.

 

 

Srce župnika Arškoga

 

Toga dana dogodilo se je još znakovitije zborovanje u Rimu. Navečer, u 18 sati, Papa je – okružen kardinalima, biskupima, svećenicima i Božjim narodom predmolio svečanu Večernju. Predmolio je na svetkovinu Srca Isusova a predmolio je pred neraspadnutim relikvijama jednoga srca. Srca jednog svećenika koji je preminuo prije 150 godina. Pred srcem sv. Ivana Marije Vianeya. Tom zgodom je otvorio Godinu svećenika. Sveti Ivan Vianey je bio župnik maloga mjesta Arsa u Francuskoj. Kada se je spremao za svećeništvo bila su teška vremena. Prohujala je Francuska revolucija i pomela mnoge vrednote. Ranila je Crkvu u želji da je uništi. Mnogi su svećenici prognani a mnogi ubijeni. Bogoslovije zatvorene – studij onemogućen. Ivan je čovjek s malo učenih talenata. Privatni studij mu teško ide. Konačno na ispitu prije ređenja znao je biskupu odgovoriti da jedino što je njemu znano: zna moliti i ljubiti. Biskupu je bio dovoljan razlog da Ivana zaredi za svećenika. Poslao ga je u mali »poganski« Ars. Revni svećenik je došao i našao šesnaest krčmi u selu, šeststotina stanovnika i jedva kojeg vjernika. Dakle, »ostatak«. Međutim, to ga nije obeshrabrilo, latio se posla i za vrijeme župničke službe mali je Ars postao glasovit u cijeloj Europi. Prvo zbog dobrog župnika a onda i dobroga naroda. Selo se obratilo i postalo primjer duhovne obnove za Francusku pa i cijelu Europu. Ostatak je bio kvasac koji je preporodio u duhovnosti cijelu Crkvu. Živi dokaz da je Bogu sve moguće. Njemu je moguće i naš »ostatak« naroda obnoviti i preporoditi. Za taj preporod trebaju dobri svećenici koji imaju srce župnika Arškoga koji će znati moliti i raditi za svoj narod. Trpjeti i ljubiti. Tako je »godina svećenika« izazov i poziv. Izazov za nas svećenike a poziv za sve vas da molitva ove godine bude upućena Bogu za one koji su »duhovni roditelji« naroda.

 

Surađivati s Božjim blagoslovom

 

Za nas u Subotičkoj  biskupiji a i šire slijedi jedan povijesni događaj koji je u dubokoj povezanosti s ovim dvama opisanim otajstvima. Svima je poznato kako se danas i sutra otvara i blagoslivlja Bogoslovno sjemenište »Augustinianum« imali ste prilike u prethodna dva broja našega lista čitati o razlozima osnivanja ove institucije i načinu njene izgradnje. Pred nama je čin blagoslova. Što to znači? To je čin poniznog priznanja za koje Isus govorio: važan je onaj koji sije, važan je onaj koji zalijeva i okopava ali najvažniji je onaj, koji daje da raste. Nama je jasno da je to Bog. Zazvati, dakle, blagoslov znači staviti predmet-instituciju u Božje ruke. Na nama je dalje surađivati s tim Božjim blagoslovom da bi se plan njegove Providnosti ostvario. Slutimo, naime, da će ova institucija udomiti i teološki fakultet. U tom slučaju za Suboticu ovo biva povijesni datum. U tome vidim činjenicu da je Bog »prišao« obnavljati svoj narod. Htjeli ili ne htjeli priznati, svećenička služba je bitna za »duhovnu kičmu« jednoga naroda. Ovdje žive mnogi narodi. Svima je povijest ostavila »ožiljke na duši«. Uz najiskreniju skromnost smijemo se nadati da će jedna ovakva institucija pomoći u obnovi naroda. Stoga vidimo važnost ovog blagoslova kao čin cijele zajednice ne samo jednoga nego svih katoličkih naroda ove regije.

   Zaželimo »Augustinianumu« sretan rođendan. Prihvatimo ga s ljubavlju i majčinskom brigom. Prihvatimo kao dar  Božiji i poziv na civilizaciju ljubavi. Iako se putovi mnogima ukrštaju pa i razilaze – neka nas spoji – teologija srca: Srca Isusova, srca Ivana Vianeya, srca dobrih svećenika.