Arhiv tekstova

Među pojmovima poslanik i zastupnik postoji stanovita razlika u sadržaju te ih nije dobro zamjenjivati. Obje su riječi sličnoga značenja, no nikako istoga. Pogledamo li u tekstove starih hrvatskih pisaca, vidjet ćemo da se osoba koju je vladar s porukom, ili odgovorom,  slao nekome drugome naziva poslanikom. U isto su se vrijeme poslanicima nazivali i članovi skupština. Nešto kasnije javlja se riječ zastupnik. Pojavom te riječi nastaju nedoumice kako nazvati članove Sabora ili skupštine. Uvriježio se naziv zastupnik.

Pojam poslanik autori rječnika i Mažuranić, naš priznati stručnjak 19. stoljeća za pravnu terminologiju, objašnjavaju latinskom riječi legatus. Riječ legatus osnovu ima u glagolu lego, legare koji je objašnjen izrazom: poslati koga kao poslanika.

Navedeni autori riječ zastupnik objašnjavaju pojmom defensor koja znači branitelj. Uz nju možemo pronaći dopunu, pojašnjenje: čovjek koji nekoga zastupa, branitelj, zaštitnik. 

Iz navedenih je primjera jasno da uloga zastupnika i poslanika nije ista. Poslanik je osoba koju netko šalje s nekakvom porukom. Poslanici su, dakle, hrvatski ambasadori u drugim državama. Iz ove se riječi razvila riječ veleposlanik kako bi se naglasila važnost i čast službe te da bi se istaknula razlika od drugih poslanika. Njihova je zadaća, u sklopu svoje službe, štititi interese vlastite države u nekoj stranoj zemlji, no prema Akademijinu rječniku u ovoj je službi više prisutan »element poslanja iz jedne države u drugu« pa je to istaknuto u samom nazivu.

Zastupnikova se misija ponešto razlikuje od poslanikove. Zastupnik je poslan s porukom i zadaćom da štiti i brani, dakle zastupa nečije interese pred nekom osobom ili tijelom. Zastupnici našega Sabora su osobe kojima su građani udijelili povjerenje i poslali ih u to zakonodavno tijelo da prenesu njihove poruke i zaštite interese.