Arhiv tekstova

Žetva pšenice, koja je u tijeku, nakratko je prekinuta zbog kiše, a ovoga tjedna počela je prodaja ovogodišnjeg roda pšenice i na Produktnoj burzi u Novom Sadu po cijeni od 9,50 dinara za kilogram. Prve ponuđene otkupne cijene za pšenicu ovogodišnjeg roda od 8 do 10 dinara za kilogram naišle su na oštre reakcije poljoprivrednika, jer, prema kalkulacijama, ratari sa solidnim ulaganjem uz ovu cijenu će biti na gubitku.

Na sastanku Upravnog i Nadzornog odbora Asocijacije poljoprivrednika Vojvodine održanom 17. lipnja u Novom Sadu donesena je odluka da se Asocijacija obrati Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, sa zahtjevom povodom problematike cijene ovogodišnjeg roda pšenice. U zahtjevu se inzistira da Direkcija za robne rezerve intervenira na tržištu, kako bi se spriječilo obezvređivanje pšenice i rada poljoprivrednih pro-izvođača.

 

Poljoprivrednici u 

gubitku

 

»Asocijacija poljoprivrednika Vojvodine zahtijeva od Ministarstva poljoprivrede da preko Direkcije za robne rezerve otkupi 250.000 tona pšenice po cijeni od 15 dinara za kilogram plus PDV, što čini 12 do 15 posto ovogodišnjeg roda pšenice. Na taj bi se način smanjio pritisak na tržište, a i cijena bi se malo podigla, kakva će inače vrlo brzo biti i u okruženju. Već prvi žetveni rezultati pokazuju da prinos pšenice po hektaru  neće biti u prosjeku veći od 3,7 tona, što su i najeminentniji stručnjaci najavili još prije nekoliko dana. Ako pogledamo kalkulaciju troškova za ovogodišnju proizvodnju pšenice po hektaru, možemo lako izračunati po trenutačnoj tržišnoj cijeni pšenice da će poljoprivrednici biti u gubitku u odnosu na uložena sredstva«, kaže predsjedavajući Asocijacije poljoprivrednika Vojvodine Miroslav Kiš i naglašava, kako konkretan odgovor na ovaj zahtjev još nije dobiven.

Miroslav Kiš kaže kako je za poljoprivredne proizvođače velik problem »kako gazdovati sa svojim proizvodom«, jer skladištari diktiraju tržišne uvjete. Kako se najavljuje, Ministarstvo poljoprivrede će za ovu žetvu, ako Vlada prihvati, ponuditi program razmjene pšenice za mehanizaciju, a u tijeku je i izbor javnih skladišta za smještaj ovogodišnjeg roda. Ratari očekuju da se najmanje pet-šest kvalitetnih silosa proglase »javnim« i da će tamo sa sigurnošću moći predati zrno na čuvanje. Određenje javnih skladištara od strane Ministarstva poljoprivrede, gdje će poljoprivrednici dobivati skladišnicu, vrijednosni papir koji može poslužiti kao jamstvo za korištenje kredita ili kao uvjerenje za terminsku prodaju žita, kao mogućnost zvuči vrlo dobro, ali činjenica je da za sada postoje uvjeti da certifikat javnih skladišta dobiju silosi u Bačkoj Topoli, Zrenjaninu i Senti, što je nedovoljno za uskladištenje čak niti 10 posto žita od ovogodišnjeg roda. 

Prema posljednjim vijestima, Državne robne rezerve će po ubrzanom postupku uskoro od zadruga i obiteljskih gazdinstava otkupiti 65.000 tona ovogodišnjeg roda po cijeni od 12 dinara za kilogram, bez PDV-a. 

 

Pred bankrotom

 

»Skladištari kupuju kad je cijena najniža i kažu da samo kupuju, jer ne žele samo skladištiti i čekati zajedno s proizvođačem da se žito proda u trenutku kada cijena bude viša. Ovdašnji seljaci, iz okolice Subotice, nikada pred žetvu ne znaju gdje bi mogli skladištiti, ako ne žele odmah prodati rod. Kada to ne uspijeva ovdje, onda postoji mogućnost da se pokuša skladištiti negdje blizu, a najbliža je Bačka Topola, ali onda opet tamo kažu seljaku da je njegova pšenica zaražena, steničava, oštećena, ‘ovolika’ je ili ‘onolika’ vlaga i, kad se to sve završi, silos neće primiti žito na skladištenje. Priča o kvaliteti pšenice je ‘rekla-kazala’, jer ne postoji neovisni laboratorij za procjenu kvalitete pšenice. Matematika jasno govori kako je za seljake sadašnja otkupna cijena za kilogram žita neprihvatljiva. Ako moram raditi u ovakvim tržišnim uvjetima, danas-sutra ću bankrotirati ili sam već bankrotirao«, kaže Miroslav Kiš.

Pšenica je u istoj ravni nacionalnih interesa i potreba kao što je to slučaj s derivatima, strujom, lijekovima. Određenom otkupnom cijenom pšenice čuva se i tzv. socijalni mir, jer se eliminira poskupljenje kruha.

»Ne bi trebalo biti priče da se kruh peče od svega, samo ne od brašna. Cijena kruha ostaje ista, iako cijena žita pada. Kako je moguće da krajnji proizvod – kruh, ne pojeftinjuje razmjerno prema cijeni žita? Kome ide ta razlika? To se pita seljak. Ako se nekim proizvodom želi očuvati socijalni mir, onda bi se taj dio postupka trebao prenijeti i na ostale u lancu proizvodnje, a to su pekari. Zašto kruh nije jeftiniji, ako je žito jeftinije?«, pita Miroslav Kiš.