Arhiv tekstova

Svečano obilježavanje početka žetve »Žetveni karavan« je na »Dida Hornjakovom salašu« u blizini Sombora u prošli utorak otvorio predsjednik Zadružnog saveza Vojvodine Radoslav Jovanov. Iako je kiša omela simboličke prve otkose, pale su riječi, bolje reći vapaji nezadovoljnih proizvođača za zadovoljavajućom cijenom pšenice. Radoslav Jovanov je zamolio medije  za pomoć kako bi poslali jasnu i glasnu poruku državnim tijelima koji bi se konačno trebali izjasniti je li ovoj državi potrebna proizvodnja pšenice. On je istaknuo kako su se na nedavnom Odboru za sustavni i ekonomski razvoj zadruge i zadrugarstva složili da će u slučaju da država  ne odredi  kvalitetan način za kupovinu ovogodišnje pšenice, sugerirati da se iduće godine pšenica ne sije. 

 

Pšenica isplativija u pustinjskim predjelima

 

Akademik prof. dr. Srbislav Denčić iz novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtlarstvo naveo je kako je već više od trideset godina prisutan na poljoprivrednim manifestacijama i seminarima, ali posljednjih godina se osjeti velika gorčina.

»Prije smo na ovakve svečanosti dolazili s radošću, a u posljednjih nekoliko godina samo kukamo. Nerijetko čujemo kako pšenicu ne treba gajiti i kako se ona ne isplati. Pšenica nije guma za bicikl, pšenica je sociološka kategorija i ona nije trgovački objekt. Međutim, to se ne može prelomiti u glavama političara jer mi nismo agrarna zemlja, odnosno elita neće da mi budemo agrarna zemlja već moramo biti industrijska zemlja. Kako da jedan predsjednik kaže kako dolazi iz seljačke i agrarne zemlje? Pa ljepše mu je reći kako dolazi iz industrijske zemlje. Ali, mi mobilne telefone ne možemo praviti, niti ćemo ih praviti, jer u tradiciji i genima našeg čovjeka nije neka velika tehnologija, ne zato što je gluplji, već zato što je takva okolica i što je takva poijesno-ekološka baza – baviti se poljoprivredom«, rekao je Denčić i naveo primjer danskog predsjednika koji se prvo hvali svojom poljoprivredom  ističući kako njihova zemlja ima najbolji maslac na svijetu, dok se od naših političara ne može očekivati da će se hvaliti ovom granom proizvodnje. Akademik Srbislav Denčić je rekao kako se u našoj državi često govori da je pšenica neprofitabilna kultura, te se zapitao, kako ona može biti profitabilna u Izraelu i u Egiptu.

»Prošle godine sam boravio u Izraelu gdje govore kako je pšenica isplativa. U Izraelu je pustinja, nema vode, a temperatura je 50 stupnjeva. Svuda su sustavi za natapanje kroz koje prolaze elementi mineralne prehrane, sve ide preko vode, kap po kap, i njima se pšenica isplati. A nama se pšenica ne isplati jer o njoj skrbi država. Izgleda da smo jedina država na svijetu gdje se ne vodi računa o pšenici, ali kruh mora biti jeftin, mora ga biti svugdje, pa i u kontejnerima«, kaže Srbislav Denčić. On je upozorio kako su ovo nepovoljni uvjeti za pšenicu, jer sada kada bi trebala zreti događa se suprotan proces, biljka je puna vode i našla se u sredini koja joj ne odgovara.

Pomoćnik pokrajinskog tajnika za poljoprivredu Boban Orelj je u nekoliko riječi prenio stavove njegova tajništva i naglasio kako oko 60 posto stanovništva u Vojvodini živi od poljoprivrede, što govori da Vojvodina mora biti u apsolutnoj kategorizaciji agrarnog teritorija. Ono što Pokrajinsko tajništvo za poljoprivredu predlaže je da cijena bude najmanje 15 dinara plus PDV i da Republička robna rezerva otkupi najmanje 200 tisuća tona kako bi se mogla planirati proizvodnja za sljedeću sezonu.

 

Kome treba naše žito?

 

Direktor zemljoradničke zadruge »Salaš« iz Subotice Josip Anišić je rekao kao će u Subotici uskoro biti organizirana tribina na koju će biti pozvani isto oni ministri i pomoćnici koji se nisu odazvali u Sombor.

»Pitat ćemo ih – treba li nekom naše žito? Odgovor će biti – treba, treba, ali po kojoj cijeni? Slično je to onome filmu dugačkog naslova koji je repriziran neki dan: ‘Bit će skoro propast svijeta, neka bude nije šteta’. Tako ćemo i mi napraviti naziv tribine: ‘Treba li nekom naše žito?’  U žito smo uložili, proizveli ga i ispada kako ono nikome ne treba. Mi u Subotici smo u još težoj situaciji zbog silosnog prostora. Naš dugogodišnji kupac i poslovni partner ‚Fidelinka’, koja je privatizirana, u vrlo je teškoj situaciji, nije riješena blokada te ne smijemo u ‘Fidelinku’ staviti pšenicu. Stavljena je hipoteka na 20 tisuća tona pšenice koje nema, te se bojimo da će banka poslati kamione, blokirati ‘Fidelinku’ i uz pomoć osiguranja odnijeti našu pšenicu, jer je tako i prijetila«, kaže Anišić, te je podsjetio kako je poticaj po hektaru 35 eura, što je usporedio sa susjednom Hrvatskom gdje se poljoprivrednici bune iako imaju 300 eura poticaja.