Arhiv tekstova

Europski val reformacije i protureformacije, koji je pokrenuo njemački teološki i vjerski reformator Martin Luther svojim tezama o reformaciji crkve, stigao je i u Hrvatsku u 16. stoljeću. Ovaj je pokret potaknuo književno stvaralaštvo u onim dijelovima Hrvatske u kojima ono do toga vremena nije bilo razvijeno. Reformatskome su se pokretu među prvima priključili buzetski pop glagoljaš Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin, istarski svećenik. Preveli su Bibliju na opći i razumni hrvatski jezik. Ova je Biblija tiskana glagoljičnim pismom 1562. (I. dio) i 1563. (II. dio). Željeli su stvoriti moderni standard hrvatskoga jezika uvodeći bogoslužje na narodnome jeziku i tiskajući knjige na glagoljici i hrvatskoj ćirilici – bosančici. Isti su autori tiskali  još dva djela »Govorenje vele prudno« (1565.) i »Postila« (1568.).

No najpoznatiji hrvatski protestanstki teolog, filolog, crkveni povjeničar i filozof, čovjek koji zauzima prvo mjesto u hrvatskom protestantizmu je Matija Vlačić Ilirik. U Europi je poznatiji po latiniziranom imenu Matthias Flacius Illyricus. Rođen je u istarskom gradu Labinu 1520., a umro je u Frankfurtu 1575. godine. Živio je vrlo burnim i nemirnim životom. Školovao se u Italiji i Njemačkoj. Trebao je biti zaređen u Mlecima, ali je na nagovor gvardijana fra Lupetine otputovao u Njemačku. Ondje se spriljateljio s Lutherom i postao njegovim istomišljenikom. Na sveučilištu u Wittenbergu stekao je zvanje magistra slobodnih umijeća, a na istome je sveučilištu predavao hebrejski i grčki jezik. Kako je živio i djelovao izvan domovine, nije pisao hrvatskim nego latinskim jezikom, što je bila rijetkost za pisce protenstatizma koji su, gotovo odreda,  stvarali na svome materinskom jeziku. Cijeloga je života hrabro branio svoje stavove. Zbog svojih se odvažnih istupa i zagovaranja načela slobode misli i djelovanja na području filozofije, filologije i historiografije danas smatra pretečom hermeneutike. Najzrelije mu je djelo, koje je postalo temeljnim djelom protestantskoga tumačenja Biblije, »Ključ Svetoga pisma« objavljeno 1567. u Strasbourgu. Napisao je i objavio oko 250 radova. Prvo mu je djelo, a ujedno i njegov najljepši književni rad, autobiografski spis »Apologia Matthaie Flacii ad scholam Wittenbergensem«. Jedan je od pisaca i urednika monumentalne »Crkvene povijesti« (Ecclesiastica historia) objavljenje u 12 svezaka u Baselu (1559.–1574.), poznate i pod naslovom »Magdeburške centurije« (Centuriae Magdeburgenses). U tom djelu daje kritičku povijest kršćanstva do kraja 13. st., s elementima opće povijest, te označava pape kao antikriste. U djelu »Katalog svjedoka istine« koji su se do našega doba suprotstavili papama dokazuje da je reformacijske prigovore rimskoj crkvi  iznijelo oko 400 istaknutih kršćanski pisaca, od Grgura I. do Tome Akvinskoga.

Svojim je djelima Matija Vlačić Ilirik postao jednim od najpoznatijih pisaca i publicista protestantizma 16. stoljeća. Jedan je od onih Hrvata koji je svojim radom stekao svjetski ugled.

g