26.12.2008
Badnjak
Iako su Badnjak i Božić iza nas, željela bih nešto reći o nastanku riječi badnjak. Razlikujemo značenje riječi badnjak i Badnjak. U Anićevu »Rječniku« uz riječ stoji da je to tek, netom, posječena glavnja (panj) koja se dan uoči Božića polaže na ognjište, a je dan uoči Božića.
Riječ badnjak ima podrijetlo u riječi bdijeti. Korijen te riječi je praslavenski i glasi b’d, s poluglasom, a taj je poluglas prešao u samoglasnik a. Tako se razvio korijen bad u kojemu danas teško prepoznajemo svezu s riječju bdjeti.
Drvo koje se prema tradiciji palilo u noći Kristova rođenja, uz koje se bdjelo i čekalo rođenje maloga Boga – Božića, simboliziralo je svjetlost i nadu koju nam je Isus svojim rođenjem donio. Ovaj se lijepi običaj u nekim krajevima i obiteljima održao do danas, a mi koji naše domove grijemo centralnim grijanjem i nemamo mogućnost unijeti i zapaliti badnjak, te na takav simboličan način bdijeti i čekati Isusov dolazak, palimo voštane svijeće i bdijemo. Od 1986. godine u Europi se, a od ratne 1991. i u Hrvatskoj, bdije uz Betlehemsko svjetlo koje simbiolizira mir, ljubav i dobrotu. Svjetlost mira – Betlehemsko svjetlo pali se dva tjedna prije Božića na velikoj svečanosti u mjestu Kristova rođenja i simbolično obilazi svijet kako bi ga se prenijelo na svijeće milijuna vjernika. Iz Hrvatske se Betlehemsko svjetlo raznosi diljem BiH-a i Vojvodine.
Vjerujem da je mali Isus, koji je svjetlo svijeta, simbolikom Betlehemskoga svjetla zapalio u našim srcima iskru i prenio nam poruku da smo i mi, njegovi sljedbenici, svjetlo svijeta. Nastojmo grijati srca ljudi oko sebe tom svjetlošću do sljedećega Božića.