Arhiv tekstova

Iako je po vokaciji akademski kipar, što je postao 2000. nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Novom Sadu, Roko Radovniković (1975.) najveći dio svojeg stvaralačkog angažmana ostvaruje u drugim medijima, ponajviše lutkarstvu.  

»Lutkarstvo sam otkrio na drugoj godini likovne akademije«, prisjeća se ovaj novosadski umjetnik. »Bila je otvorena privatna škola za lutkarstvo ‘Anima’ i to mi je zvučalo zanimljivo. Trebalo mi je nešto novo i nekako mi se baš  to svidjelo. Program nastave mi je ‘otvarao oči’, jer  ranije nisam tako razmišljao u stvaralačkom pogledu. Lutka kao izričajno sredstvo, kao neki predmet manipulacije, živi u određenom vremenu i prostoru. Samo kiparstvo mi je djelovalo statično, a ovdje se sve nekako ‘dešavalo’. Bio sam u prednosti jer sam imao iskustvo s različitim materijalima: materijal itekako ‘priča priču’, a taj osjećaj je bitan. Lutkarstvu me je privukla dinamika, otvaranje nekog drugog svijeta percepcije, ono je medij gdje su glazba, ples, skulptura, slika povezani«, objašnjava naš sugovornik.

KAZALIŠTE, TV, FILM: Njegovi prvi profesionalni angažmani vezani su uz novosadsko Pozorište mladih, gdje je kao honorarni suradnik od 2000. godine radio na mjestu scenografa i kreatora lutaka. U ovoj kazališnoj kući radio je kostime i maske za predstavu »Posjet stare dame«, dizajn, izradu lutaka i scenografije u ostavrenju »Komadić«, te likovno-vizualno rješenje u predstavi »Dječak i Djevojčica«. Surađivao je također i sa Srpskim narodnim pozorištem, gdje je potpisao rekvizite za predstave »Kuba Libre« i »Vjenčanje«. 

Osim u  kazalištu, oprobao se i u radu za televizijsku produkciju. Lutku Zuu kreirao je za istoimeni lutkarski serijal emitiran na TV Apolo, a za TV Novi Sad izradio je lutke Cvrleta i Bajku. Jedan od njegovih najopsežnijih radova svakako je onaj za potrebe satiričnog serijala »Nikad izvini« na TV Pink, koji je podrazumijevao izradu 30 lutaka (karikatura) javnih ličnosti, mahom političara. 

Radio je lutke i za potrebe filma: za jedan alternativni film na akademiji, te film »Mister sick«. Inače, svoje lutke i figure predstavio je i dvjema izložbama (2003. i 2004.) u novosadskoj galeriji »Tableau«.

KIPARSTVO: U kiparstvu ga je, kako kaže, zanimao izravni kontakt s materijalom, točnije »ekspresija materijala kroz skrivenu figuraciju«. »U početku su to bili portreti, karikature i razne ženske figure. Eksperimentirao sam i s različitim načinom oblikovanja, čak i s bacanjem gline na pet metara udaljenosti od štafelaja. Znači, od mog različitog načina djelovanja tražio bih reakciju. U tom smislu, nisam uvijek nailazio na razumijevanje, ali moj odnos prema materijalu i tu prisutna komunikacija razvijali su se. Tražio sam izazove. Jednako tako mi je bilo logično bojati odljevke od gipsa – pa kako ispadne, zatim miješati papir, drvo, gips i metal, sve što mi se učinilo mogućim i bilo na dohvat ruke. Dakle, ovladavanje procesom savlađivanja materijala i stvaralačka interakcija s njime bili su za mene zakon. Oko velikih tema i ideja bih se gubio, to bi se nekako poslije samo složilo«, objašnjava Roko.

IZLOŽBA BIZONA: Radovniković je samo jedanput samostalno izlagao. Riječ je o izložbi »Bizon« koja je priređena u Američkom kutku u Novom Sadu. »Motiv bizona, animalistička plastika, bio mi je interesantan u tom razdoblju, kao nešto masivno, snažno u nekom naponu i pokretu koji traje i opstaje, sa svojim bogatstvom fakture. Skulpture su izvedene u terakoti koja je zabilježila svaki dodir, akciju, pritisak. Jedna zamrznuta  pojava tijela koje ide naprijed, a opet je spriječena nečim. Terakota se tu provlači kao materijal koji upućuje na prirodu – kao nešto čisto i ranjivo. A inače sam glinu (zemlju) za te skulpture sam pravio i vukao je s jednog brda tako da mi je ona bila nešto kao svetinja, za koju sam se pomučio. Što se tiče teme bizona, njih više nema, te je poruka ukazivala na očuvanje prirode, regeneraciju i njezino opstajanje«, objašnjava kipar.

Trenutačno radi kao pedagog u specijalnoj školi za ometene u razvoju, »Milan Petrović«. Otkrivajući nam svoje buduće planove, navodi sljedeće: »Trenutačno izrađujem lutke i scenografiju za jedan lutkarski film-serijal. Projekt je sličan Hensonovom ‘Muppet Show’-u, ali domaća varijanta manjeg obujma. Stvar bi trebala biti veoma komična, namijenjena je širokom krug gledatelja, pogotovo djeci. Serijal se bavi pozitivnim idejama zaštite životnog okoliša i problemom zagađenja. Trebao bi se pojaviti za mjesec-dva«.