Arhiv tekstova

U prepunim prostorijama Hrvatske Paneuropske unije u Zagrebu 16. prosinca je otvorena izložba slika od slame »Krhka ljepota – trajna vrijednost«, kojom se glavnom gradu Hrvatske predstavila autohtona hrvatska manjina u Vojvodini, točnije iz Tavankuta, sela nadomak Subotice. 

Riječ je o autentičnoj naivnoj umjetnosti u tehnici slame ponikloj na sjeveru Bačke u sastavu narodne umjetnosti bunjevačkih Hrvata, prožetoj posebnom poetikom koju uvjetuje sam materijal. A slama je oduvijek bila jedna od zaštitnih znakova ravnice, oda životu, poetika, sentiment i nostalgija ravnice, vedrina i lepršavost prepuna svjetla što se iz samog sunca pretočilo u krhku bit slame. Slike su nastale pletenjem i građenjem reljefnih oblika u kombinaciji s linearnim nizanjem i apliciranjem slame na podlogu, a oslikavaju čudesan spoj mašte i realnosti, sanjanog i pomalo zaboravljenog prizore ravnice, salaša, bunjevačke običaje. One su svojevrsna afirmacija ljepote i bogatstva tradicije, diskretan doprinos proslavi života, dok su autorice slika, Slamarke, svojom magijom pokazale svijetu novu vrstu umjetnosti. Od one davne, prve u javnosti objavljene slike u tehnici slame, »Rit«, koju je izradila Ana Milodanović 1962. godine, počelo se govoriti o kreaciji koja nadmašuje narodnu umjetnost, iskazuje osobni, definirani stav nadahnut ljepotama duha i mašte. 

DUGA TRADICIJA: Izložbu su u ime organizatora otvorili predsjednik Hrvatske Paneuropske unije Pavo Barišić i predsjednik Udruge za potporu bačkim Hrvatima dr. Stjepan Skenderović.

Ladislav Suknović, predsjednik HKPD »Matija Gubec« iz Tavankuta, u sklopu kojeg djeluje i Likovna kolonija u tehnici slame, u uvodnoj je riječi rekao kako je duga tradicija ove umjetnosti te da svaka riječ o njoj i o svim umjetnicima i ljudima koji su je podigli na pijedestal koji danas ima, zaslužuju zahvalnost i u isti tren divljenje u dostojanstvenosti koju ona sa sobom nosi. »Zato, kada bilježimo koju riječ ili treptaj zjenica kamere i govorimo o slami gdje smo rođeni i s koje smo potekli, gdje smo odgajani i gdje u počinak polazimo, uvijek se tu nađe mnogo našeg srca. I dok vam pogled zapinje na predivne slike krajolika u kome obitava nostalgična mašta umjetnica, duša neka vam bude otvorena za toliku rječitost vječnosti, nadanja i sna. Sve su ove slike otkinuti dijelovi naših života i bitisanja, dio su našeg uspona i životnog ponosa. I dok htjedosmo darivati vam ono najdragocjenije od nas, učinismo to upravo ovdje gdje znamo da smo među svojima i gdje ne manjka otvorenost srca i širina duše«, rekao je Suknović.

KOLONIJA U TAVANKUTU: Naco Zelić, dopredsjednik Udruge za potporu bačkim Hrvatima, prisjetio se početaka rada slamarki. »Jedan sam od malog broja živih sudionika vremena kada je grupa slikara amatera 1961. godine osnovala u Tavankutu Likovnu koloniju ‘Grupa šestorice’. Ubrzo su im se pridružile slikarice naivke Marga Stipić i Cilika Dulić te već poznata pletilja kruna i ornamenata od pšenične slame, rađenih za proslave žetvenog običaje Dužijance i u Žedniku i u Subotici, Ana Milodanović. Slijedećih godina u rad Likovne kolonije uključile su i druge slamarke – Teza Milodanović, Kata Rogić, Đula Milodanović, Mara Ivković Ivandekić, Anica Balažević, Teza Vilov, Matija Dulić, Rozalija Sarić i druge. Nakon kraćeg zastoja u radu Likovne kolonije, koja je u to vrijeme djelovala kao sekcija KUD ‘Matija Gubec’ u Tavankutu pridružile su se nove slamarke, među kojima Jozefa Skenderović, Marija Vojnić, Marija Dulić, Đurđica Orčić, Nedeljka Šarčević i brojne druge čije slike vidimo i na ovoj izložbi«, rekao je Naco Zelić i skrenuo pozornost kako na ovim slikama ne treba tražiti provokativnost, koja je imanentna umjetnosti, već da u slamarkama nastojimo otkriti zaljubljenike u bogata žitorodna polja Bačke i zbilju njihova života, njihovu istinitost, ali i iskrenost. 

Program otvaranja izložbe vodila je Nevenka Nekić, zamjenica predsjednika Hrvatske Paneuropske unije, a u glazbenom dijelu obrade starih bunjevačkih pjesama svirali su Krešimir Ivančić (violina) i Ivan Tikvicki (gitara).

 

Zlatko Žužić