Arhiv tekstova

Uredništvo na hrvatskom jeziku Javnog poduzeća »Radio Subotica« formirano je tijekom 1998. godine zalaganjem tadašnje općinske uprave, vodstva radija i pojedinaca iz hrvatske zajednice, kao nositelja cijelog projekta, koji su postavili programske temelje i uređivačke politike programa na hrvatskom jeziku. Prva jednosatna emisija emitirana je 21. prosinca 1998. godine. Do 7. svibnja 2001., program na hrvatskom emitira se radnim danima od 19 do 20, a od toga dana od 19 do 21 sat, također samo radnim danima. Od 29. siječnja 2005. godine, program na hrvatskom jeziku emitira se i u dane vikenda, također u terminu od 19 do 21 sat. Tijekom 2007. godine, točnije, 2. travnja, Uredništvo programa na hrvatskom jeziku počelo je pripremati trosatni dnevni program, koji se emitira od 18 do 21 sat. Time je ispunjena odluka Upravnog odbora, a potom i osnivača, Skupštine Općine Subotica, da se program na hrvatskom jeziku proširi dijelom i na dnevno emitiranje. Sadašnjom satnicom od 21 sata tjedno, praktično je učetverostručen program u odnosu na onaj s početka emitiranja, kada su ga slušatelji mogli pratiti svega pet sati tjedno.

Od koje godine obnašate dužnost urednice programa na hrvatskom i u kakvoj ste situaciji zatekli tadašnju redakciju?

Polovicom prosinca 2004. godine Skupština Općine imenovala me je za glavnu i odgovornu urednicu programa, a na dužnost sam stupila 1. siječnja 2005. godine. Tada je u redakciji bilo dvoje stalno uposlenih djelatnika i jedan djelatnik uposlen na određeno vrijeme, a u stvaranju programa sudjelovalo je i desetak vanjskih suradnika. Program je emitiran radnim danima od 19 do 21 sat, ali je ubrzo, budući da je uredništvo mojim dolaskom kadrovski ojačano, pred mene postavljen zahtjev da se satnica poveća, odnosno, da krenemo s programom i u dane vikenda, što je ujedno bilo uvjet da svi u uredništvu dobijemo status stalno uposlenih djelatnika. Ideju smo vrlo brzo razradili, napravili smo programsku shemu i za te dane, donekle smo izmijenili shemu emitiranja i za ostale dane uvođenjem novih emisija i vraćanjem nekih starih, te smo s emitiranjem vikend programa počeli u subotu 29. siječnja 2005. godine. Toga dana naše je uredništvo iz svečane dvorane HKC »Bunjevačko kolo« po prvi put prenosilo Veliko prelo.

Što je po Vašem mišljenju najvažnije urađeno tijekom Vašeg aktualnog mandata i što smatrate najvažnijim u radu jedinog hrvatskog radijskog programa na ovim prostorima?

Mislim da smo puno uradili tijekom moga mandata – povećali smo satnicu emitiranja na tri sata programa dnevno, sedam dana u tjednu, osuvremenili smo naše internetske stranice, osmislili nove, čini mi se, zanimljive sadržaje u našem programu, počeli smo s emitiranjem programa i putem interneta, realizirali smo nekoliko projekata za koje smo sredstva dobili na natječajima. Tu bih istaknula da smo sredstva za potpunu izmjenu naših internetskih stranica i postavljanje interaktivnog web portala dobili od Ministarstva kulture Republike Srbije koje je prepoznalo našu potrebu da na taj način proširimo domet našeg medija. 

Ministarstvo poljoprivrede pomoglo nam je u realizaciji opsežnog projekta snimanja serije radijskih emisija namijenjenih poljoprivrednicima u cilju osnaživanja njihovih sposobnosti i vještina i povećanja njihove konkurentnosti i snalažljivosti na tržištu. U suradnji sa stručnjacima subotičkog Ekonomskog fakulteta snimili smo 24 emisije pod zajedničkim nazivom »Naučimo planirati«, obuhvativši teme iz područja agrarne politike, ekonomike poljoprivredne proizvodnje, menadžmenta u poljoprivredi, savjetodavstva i upravljačkog informacionog sustava, marketinga, organske poljoprivredne proizvodnje i zadrugarstva. Na koncu smo izdali nosače zvuka i knjižicu s tim emisijama, koje smo podijelili poljoprivrednicima. 

Ipak bih kao najznačajniji i najvredniji projekt istaknula snimanje serije radijskih drama, koje smo proveli uz financijsku potporu Ministarstva kulture i Općine Subotica, i u suradnji s Hrvatskom čitaonicom, a na ideju redatelja Rajka Ljubiča. U okviru programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice do tada nije postojao dramski program, jer je za njegovu realizaciju potrebno i puno sredstava, ali i dodatni angažman uposlenika, te veliki broj suradnika. Ljubič je s idejom o snimanju drama došao još u početku moga mandata, tijekom 2005. godine, ali tada za njenu provedbu nisu postojali uvjeti. Oni su sazreli dvije godine kasnije, kada je na vidiku, među ostalim, bilo i proširenje našeg programa na tri sata dnevno, čime je osiguran dodatan prostor za nove sadržaje, među kojima je i dramski program trebao naći svoje mjesto. Tada smo na natječaju dobili sredstva i odmah smo počeli realizaciju projekta. Dramski program obuhvatio je kako originalne dramske tekstove ovdašnjih pisaca, tako i literarne tekstove koji su pogodni za dramatizaciju, te dramske tekstove iz hrvatske književne baštine, a njegovan je i žanr dokumentarne drame koji obrađuje sudbine, događanja i procese u našem društvu. Projekt je proveden u cilju njegovanja ovdašnjeg dramskog i literarnog stvaralaštva kroz živu izgovorenu riječ glumaca, te očuvanja i njegovanja dijalektalne ikavice i standardnog hrvatskog jezika. Smatram da je ovakav program od velikog interesa za hrvatsku zajednicu u Republici Srbiji u cilju unapređenja jezičnog i kulturnog identiteta pripadnika te zajednice.

Koliko je ljudi profesionalno angažirano na uređivanju svakodnevnog programa, a koliko je stalnih honorarnih suradnika?

Na stvaranju svakodnevnog programa trenutačno je angažirano četvero uposlenika i desetak vanjskih suradnika.  

Sve je aktualnija privatizacija medija i model kojim bi ona trebala biti riješena. Kako gledate, kao izravni sudionici, na budućnost realiziranja ovoga projekta?

Privatizacija lokalnih medija je, po svemu sudeći, neminovna i mislim da će se, ukoliko se ona provede po modelu »trećina grad, trećina uposlenici, trećina privatnik«, to dobro odraziti na daljnju sudbinu naše medijske kuće, pa tako i na program na hrvatskom jeziku. Taj bi model, kroz stabilno financiranje od strane lokalne uprave, našem radiju osigurao status javnog medijskog servisa svih građana. Stabilnost u financiranju je od iznimne važnosti jer proizvoditi informativni program, a pogotovu program na manjinskim jezicima, nije jeftino. Uz dovoljan broj novinara koji će stvarati program, potrebno je njihovo stalno usavršavanje, obrazovanje, kako profesionalno – novinarsko, tako i jezično i tehnički. Ljudi u redakciju dolaze i odlaze, a kontinuitet i budućnost programa mora se održati. Zato je stalno potrebno raditi na privlačenju i obrazovanju novih suradnika, a to isto košta. Mislim da bi za održivost manjinskih lokalnih elektroničkih medija od iznimne važnosti bilo formiranje stanovitog (para)državnog fonda iz kojega bi se (su)financirala njihova djelatnost, po projektnom principu, ali na razdoblja ne kraća od, primjerice, četiri godine, kako bi se osigurala stabilnost u radu.

Zbog poznatih okolnosti u svezi s gubljenjem frekvencije, u kojoj je mjeri sada vaš program dostupan ili pak nedostupan slušateljima koji se nalaze izvan dometa ove, znatno slabije frekvencije?

Dobivanjem lokalne, umjesto regionalne frekvencije, Radio Subotica je izgubila mogućnost emitiranja svog programa izvan lokalnih razmjera. Aktualna čujnost na našoj frekvenciji 104,4 Mhz je u velikoj mjeri umanjena. Sadašnji odašiljač se nalazi na zgradi Otvorenog sveučilišta, a umjesto nekadašnje snage od 1 kilovata sada radi na svega 300 vati, dok visina nije više 135 metara nego svega 50. Zbog toga se ni naš program ne čuje dalje od gradskih predgrađa. Nažalost, ne čujemo se više, ili se čujemo s teškom mukom, na Verušiću, u Tavankutu... uglavnom, u mjestima u kojima većinu stanovnika čine Hrvati. Još tijekom dodjele frekvencija, u Republičkoj radiodifuznoj agenciji (RRA) iznijeli smo taj problem, na što nam je rečeno da postoji mogućnost proširenja čujnosti postavljanjem dodatnih odašiljača. Za sada se ništa nije učinilo po tom pitanju, ali vjerujem da će se i to u budućnosti riješiti.

Koliko ste zadovoljni prijamom informacija koje redovito objavljujete na vašem službenom web siteu?

Web stranice našeg uredništva (www.suboticadanas.info) nastale su iz potrebe da se domet našeg programa barem unekoliko proširi, da nas mogu pratiti Hrvati i svi zainteresirani i izvan područja čujnosti našeg programa. Od implementacije portala, 5. rujna 2005. godine, posjećenost stalno raste, imamo veliki broj registriranih korisnika iz cijelog svijeta, ljudi nam pišu preko portala, postavljaju komentare na objavljene sadržaje. Budući da naša zajednica nije velika, mogu reći da sam zadovoljna posjećenošću naših web stranica, ali bi, dakako, moglo i više.... U svakom slučaju, posjećenost pojedinim sadržajima jasan nam je znak što u najvećoj mjeri zanima naš auditorij i u kojem pravcu usmjeravati uređivačku politiku.

Budućnost programske sheme (dodatni sati, jutarnji program...)?

Za sada se vrijeme i shema emitiranja neće mijenjati, barem ne u većoj mjeri. No, najveća pozitivna novina u svezi s emitiranjem radijskog programa na hrvatskom jeziku, je okolnost da ćemo, kada se svi programi ostalih redakcija budu emitirali na jednoj, zajedničkoj frekvenciji, participirati u budućem višejezičnom jutarnjem programu, koji je objektivno i najslušaniji radijski termin.

Što smatrate najvažnijom zadaćom u sljedećih deset godina?

Zahvaljujem Vam na čestitki za našu obljetnicu u ime uredništva i svoje osobno ime! A što činiti u sljedećih deset godina, teško je reći. Puno toga će se u bliskoj budućnosti promijeniti – uslijedit će privatizacija za koju još ne znamo kako će se provesti, prijeći će se na digitalizaciju elektroničkih medija, za koju ne znamo što točno donosi, vjerojatno će se pojednostaviti emitiranje putem interneta... U tom, tehničkom smislu, doći će vrijeme kada će se radijski program puno lakše moći proizvoditi i emitirati, kada će nam se otvoriti mogućnost emitiranja cjelodnevnog programa na hrvatskom jeziku. A u međuvremenu, mislim da je najvažnije osigurati ljudske resurse koji će to raditi – angažirati nove, mlade, školovane i poletne ljude, obučavati ih za rad u elektroničkom mediju, slati ih na profesionalno i jezično usavršavanje, kako bi nastavili razvijati ono što su naši prethodnici i mi skupa s njima, započeli.

g