Nova »stara« mlada

26.12.2008

U razgovorima, intervjuima, novinarskim pitanjima o temi – što mjerodavni u zajednici čine na ostvarivanju nacionalno-manjinskih prava Hrvata u Srbiji, standardna je »priča« kako je hrvatska nacionalno-manjinska zajednica u Srbiji »nova« ili »mlada« nacionalna manjinska zajednica. Iz toga slijedi kako je razumljivo što još uvijek nije izgradila svoju manjinsku infrastrukturu i što su brojni neriješeni problemi na obrazovnom, kulturnom i informativnom planu.

Drugi uobičajeni odgovor je kako problemi nastaju zato što hrvatska manjina, za razliku od »starih«, još nema izgrađene svoje institucije i onda »malodobnost« treba uzeti kao olakotnu okolnost za nedostatak vizije kako izgraditi te nedostajuće institucije.

A povijest nam govori nešto drugo. Hrvati su na ovim prostorima jako »stara« nacionalna manjina. O tome nam govore i troznamenkaste obljetnice doseljenja Hrvata na ove prostore. Doselili su se u Ugarsku, gdje su nekoliko stoljeća živjeli svoj nacionalno-manjinski život i uspjeli očuvati i svoj jezik i identitet i kulturu. I tada su se naši preci borili protiv raznih oblika asimilacije kroz razvijanje svojih institucija, kulturnih i političkih, tiskanje knjiga i novina na materinjem jeziku u jednom višenacionalnom društvu i državi.

I tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća Hrvati su u Vojvodini razvijali svoje nacionalne kulturne i političke institucije, sve dok nije prevladao projekt jugoslavenstva prema kojemu je sve što je »nacionalno« imalo negativan predznak.

Ako se, tijekom razdoblja jugoslavenske ideje i statusa konstituivnog naroda u bivšoj državi, i zaboravilo na iskustva i dostignuća naših predaka u borbi za očuvanje nacionalnog identiteta, niti razdoblje novog »manjinskog« života nije tako kratko. Hrvati su se već početkom višestranačja politički angažirali, pa je tako tada osnovana politička stranka već punoljetna, a tijelo koje treba skrbiti o ostvarivanju kulturne autonomije sada već ulazi u sedmu godinu. Uostalom, kako god promatrali, i »stare« i »nove« manjine »upoznale« su instituciju nacionalnih vijeća kao tijela kulturne autonomije u isto vrijeme i morale su prilagoditi svoj način rada istom zakonu i uvjetima. Pa ako uvjeti za »stare« i »nove« i nisu jednaki, zakon jest jednak za sve. Bez obzira kako računali godine.

J. D.