Arhiv tekstova

U jeku iščekivanja rođenja Gospodinova spominjemo se očinstva u proslavljanju blagdana – Oce. Neka nam ovaj dan ne bude samo puko prisjećanje na naviku da muškom svijetu, uz stisak ruke kažemo: »Čestitam ti Oce!«, nego budimo svjesni očinske uloge koja je muškarcu povjerena. Nikada neću zaboraviti riječi: »Majka jest a otac se postaje ...« jer se u ovoj kratkoj poslovici krije mnogo mudrosti. Dok majka brižno druguje sa svojim djetetom, mjesecima prije nego li se ono rodi, otac je na razdaljini koja ga odjeljuje od djeteta i potrebno je »postati otac« kako u srcu tako i u mislima.

Tijekom svoga djetinjstva, gledajući oca, pomislih da on nikada nije umoran, nikada bolestan, nikada zabrinut. Gledao sam ga kako s posla dolazi doma i sutradan odlazi. Kada je radio kao vozač unaprijed nam je, meni i mojoj braći, znao reći koji će mu vikend biti slobodan i ja sam željno iščekivao te dane. Tražio sam od njega da me uhvati i baci u vis a u meni bi se tada sledila krv i nanovo bi počela vreti kada bi me on uhvatio. Eto kako se sin sjeća svoga oca koji je sada zašao u godine zajedno sa svojim sinom. Dječačke navike su prešle u prisjećanje ali svaku moju misao sada prati i saznanje da biti otac znači prihvatiti more odgovornosti kojih, kao mali, nisam bio svjestan.

I RADOST I TUGA: U svome odrastanju nisam samo svoga oca promatrao nego sam pred sobom imao i sliku strica, župnika, svih nastavnika, profesora i prijatelja. Susretao sam priljatelje koji su, kao mladi, postali očevi ali sam susretao i sinove koji se nisu znali dičiti svojim očevima. U svemu ovome nalazim osobnu radost i tugu jer i ja kao mladi svećenik trebam postati i ostati duhovni otac svima onima koji se žele približiti našemu nebeskom Ocu.

Svi mi znamo da je biti dobar otac unutar obitelji najvažnija stvar u ljudskome životu većine muškaraca. Ovomu treba dodati i činjenicu da otac nije samo zato da se stara o članovima obitelji. Dobar otac pruža primjer. Na kakav primjer mislim? Odrastao sam s drugom iz ulice koji je imao oca, negdje daleko. O njemu se brinuo čovjek kojeg je, vremenom, prihvatio ocem. Pomislih, još tada, da ja nikada ne bih znao prihvatiti drugoga oca, od čije krvi ne potječem, ali danas znam da u osnovi svi mi tragamo i želimo imati očinski primjer u svome životu. Svi želimo imati oca koji se stara o nama.

DUHOVNI OTAC: Mlad sam svećenik i na putu sam da postanem duhovni otac. U svome sazrijevanju ne dajem od svoga očinstva nego i ja učim kako postati otac od svih onih ljudi s kojima sam se do sada susretao. Pokupio sam more utisaka od kojih mi se dah zaustavlja ali i more onih utisaka koja kvare sliku uloge oca. Postoji jedan neiscrpni primjer očinstva koji svi mi žeđamo kako našim tijelom tako i našim dušama. U tom primjeru nema niti sumnje niti manjkavosti. U proslavljanju rođenja Sina mi se spominjemo i očinske brige nebeskog Oca koji pruža najuzvišeniji primjer očinstva. On daruje primjer brige i ljubavi koja nikada ne prestaje. Bog je taj koji očinski ljubi i usađuje ljubav koja od čovjeka zna stvoriti oca.

Kažemo da od roditelja potječemo. Ne, mi potječemo od majke. Otac je taj koji se nama približava, bio on naravni ili stečeni. Zato i postoji izreka : »Majka jest a otac se postaje ...« Nikada ne bi osjetili da nam Bog jest otac da on to svjesno ne postaje. U našim životima, on koji nas je stvorio, neprestano nam se približava ne bi li osjetili njegovu brigu i ustrajnost u ljubavi i pomoći. Biti otac znači biti ustrajan i neumoran u ljubavi koja druge obogaćuje. Nije isto biti roditelj i otac. Otac je više od roditelja. Uloga roditelja traje nekoliko trena a uloga oca nema kraja.

Kada čestitamo Oce stisnimo ruke onima koji su istrajni i neumorni u ulozi očeva ili su na dobrom putu to postati. U našim životima nemojmo prestati učiti od Boga koji je tvorac ljubavi. On u nama rađa sliku i ulogu oca koji treba postati i roditeljem i primjerom izvora brige o drugima. Od srca čestitam Oce i svećeničkim srcem tražim od Boga blagoslov za sve očeve koji u svojim srcima čuvaju usađenu ljubav nebeskog Oca. Neka Bog bude svima nama primjer kako da i mi budemo očevi za druge.

Predrag Alilović