Arhiv tekstova

U razdoblju hrvatske renesansne književnosti valja nam spomenuti još nekoliko značajnih književnika. Jedan od njih zadarski je plemić, kapetan hrvatske konjičke čete u mletačkoj vojsci, Brne Karnarutić. Rođen je 1520. godine u Zadru. Školovao se u rodnome gradu, a studij prava završio je u Italiji, najvjerojatnije u Padovi. U stilu svoga vremena obradio je poznatu priču o babilonskim ljubavnicima Piramu i Tizbi. Njegov spjev »Izvrsna ljubav i napokon nemila i nesrićna smrt Pirama i Tizbe« nije doslovni prijevod dijela Ovidijevih Metamorfoza, već slobodna obrada pripovijesti.

 U hrvatskoj je povijesti književnosti ostao zapisan kao autor prvoga povijesnoga epa »Vazetje Sigete grada«. U svome je djelu opjevao bitku kod Sigeta u kojoj je 1566. život izgubio legendarni junak Nikola Šubić Zrinski. Djelo je posvećeno Nikolinu sinu Jurju Zrinskom, a nastalo je prema zapisima Ferenca Črnka, komornika Nikole Šubića. Ep se ne odlikuje pjesničkom snagom, više je kronika događaja koja svjedoči o piščevoj nacionalnoj osviještenosti i dokazuje onodobnu duhovnu svijest o jedinstvu južne i sjeverne Hrvatske. Zanimljivo je i da je pjesnik bio uvjeren kako je turska najezda kazna kršćanima za grijehe i udaljavanje od rimske crkve.

Na prijelazu šesnaestoga u sedamnaesto stoljeće, na granici između renesanse i baroka, stvara šibenski kanonik Juraj Baraković. Rođen je 1548. godine u Zadru, a umro je 1628. godine u Rimu. Napisao je nekoliko djela. U prvome objavljenome djelu »Jarula«, Mleci 1618., jednoličnim je stihovima prepjevao Sveto pismo staroga i novoga zavjeta. Pretpostavlja se da mu je to najstarije djelo, iako je objavljeno nakon najznačajnijeg spjeva »Vila Slovinka«, Mleci, 1613.

 Ovaj spjev od 13 pjevanja nema jedinstvenu kompoziciju ni radnju. »Vila Slovinka« spjev je o slavi Zadra u kojemu vila pripovijeda pjesniku o njegovim pretcima, znamenitim događajima u povijesti grada, opisuje zadarske gradske znamenitosti i pripovijeda o motivima vezanim uz nastanak gradova Nina i Zadra. U osmom pjevanju donosi jedanaest osmeračkih soneta koji su, uz anonimne iz Ranjinina zbornika, jedini soneti u hrvatskoj književnosti prije preporoda. U jednoj od mnogobrojnih epizoda opisuju se zadarski svatovi u kojima se pjeva bugarštica o majci Margariti. Ova narodna pjesma već stoljećima plijeni pozornost svojom ljepotom, iako se ne može sa sigurnošću reći je li riječ o narodnoj pjesmi koju je Baraković, po uzoru na Hektorovića, unio u svoje djelo ili je to njegova pjesma koju je prilagodio narodnom izričaju. Za sam je kraj važno istaknuti kako kod Barakovića možemo iščitati naglašeni patriotizam kao osnovnu vodilju teksta. Njegova se vila Slovinka, poput Zoranićeve Hrvatice, ne može pomiriti s činjenicom da se neki Hrvati srame svoga roda, a mogli bi biti »slavni prid svakim narodom«. Ovdje je, u prvome redu, mislio na pojedine plemićke i građanske obitelji koje su se počele odnarođivati.

Barakovića je smrt omela u namjeri da dovrši i objavi spjev »Draga, rapska pastirica« u kojemu je želio objediniti ljubavnu pripovijest i ljepotu jednoga grada.

g