Arhiv tekstova

Krleža je neiscrpno vrelo inspiracije mnogim naraštajima, pa su i ovogodišnji Krležini dani u Osijeku bili prvorazredan kulturno-znanstveni događaj, počevši od izložbe u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku posvećene varaždinskom Narodnom kazalištu, do znanstvenog simpozija, gdje je četrdesetak znanstvenika, književnika, dramatičara, teatrologa i inih kazališnih stručnjaka, u tri dana raspravljalo o temi: Tekst, podtekst i intertekst u hrvatskoj drami i kazalištu, pa do recitala u Parku kralja Petra-Krešimira IV. ispred monumentalnog spomenika Krleži, što su ga izveli studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, do četiri kazališna uprizorenja.

Predsjednik Odbora Krležinih dana dr. Branko Hečimović ovako je to prokomentirao: »Evo nas ponovno u Osijeku, evo nas na 19. danima Miroslava Krleže, i upravo smo predstavili tri zbornika – Putovima kanonizacije, do sada najpotpunije štivo posvećeno Marinu Držiću, u povodu 500. obljetnice njegovog rođenja, iz pera akademika Nikole Batušića i Dunje Fališevac, zatim Zbornik posvećen Držiću na makedonskom jeziku, kolegice Jelene Lužine i 17. Zbornik Krležinih dana od prošle godine, na kojemu smo radili Antonija Bogner-Šaban, ja i čitava grupa autora. Odradili smo i prvi dan znanstvene sesije i mogu reći da su priopćenja na razini onih od ranijih godina, pa i kvalitetnija, a ostaju nam još dva dana i još dvadesetak i više znanstvenih radova. Položili smo i vijenac na spomenik Krleži, gdje je o Krležinom imenu i djelu govorila Renata Hansen-Kokoruš, a vrlo lijep recital pripremili su studenti Branke Brlenić-Vujić, profesorice na Filozofskom fakultetu. Ostaje nam odgledati još tri kazališne predstave, što je, morate to priznati, vrlo bogat i kvalitetan okvir za ovogodišnje Krležine dane«.

ZNANSTVENI SIMPOZIJ: U tri dana, od 8. do 10. prosinca, za govornicom u svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta u Osijeku smjenjivali su se ljudi od struke, književni povjesničari, teatrolozi, dramatičari i dramaturzi, glumci i scenografi, redatelji i ini kazališni djelatnici, pa je Slobodan Šnajder govorio o Kamovu, Janja Prodan o premijernoj izvedbi Dunda Maroja u pečuškom Narodnom kazalištu 1979., Ernest Barić o obitelji Zrinski i višejezičnosti, a Đuro Franković o liku Nikole Šubića Zrinskog u pučkom stvaralaštvu. Renata Hansen-Kokoruš govorila je o suodnosu Krležinih Glembajevih i Donadoniju, Helena Perčić o intertekstualnosti u hrvatskoj drami druge polovice 20. stoljeća, Jelena Lužina o povijesnom intertekstu Šnajderove dramatike, a Sanja Nikčević o liniji hrvatske dramske intertekstualnosti. Ivica Boban govorio je o kreativno-radnom procesu postdramskog kazališta - od dramskog teksta prema tekstu predstave, dok je Stanislav Marijanović govorio o tekstu i podtekstu u Supekovoj i Tomaševoj drami o Strossmayeru, i tako četrdesetak priopćenja.

Profesor-emeritus Stanislav Marijanović spada u red utemeljitelja Krležinih dana u Osijeku, pa je najpozvaniji prokomentirati i ovogodišnje. »Pripremu ovih Krležinih dana uvjetovale su neke važne obljetnice, prije svega 500. obljetnica rođenja Marina Držića, ali i 500. obljetnica rođenja Nikole Šubića-Zrinskog, Sigetskog i svakako smo željeli vidjeti što se tu nudi u inovativnom smislu. A nudi se, jer je iz tiska izašao najkompletniji Zbornik o Držiću do sada, djelo autorskog dvojca Batušić-Fališevac. To je štivo koje će odjeknuti u domaćoj, ali i inozemnoj kulturnoj javnosti, jer je doista reprezentativno, volumenozno, a ono što još slijedi, a čuli smo večeras od Branka Hečimovića, to je Leksikon o Marinu Držiću, što je kod nas do sada zaslužio samo Krleža«.

Na upit, otkuda Krležini dani baš u Osijeku, prof. Marijanović je rekao da je to zasluga prvenstveno dramskoga repertoara, jer Krleža je često igran u Osijeku, ali i njegovoga odnosa prema Pečuhu, koji se uglavnom odvijao preko Osijeka, pa je Krleža, pišući Povratak Filipa Latinovića, ustvari opisao osječki željeznički kolodvor, čak je na koncu svojega života priznao da bi još rado opisao Osijek i Pečuh. Krleža je bio zatečen i činjenicom da ga cijeni osječko radništvo, koje je u ono doba dosta teško živjelo, osobito u Osječkoj ljevaonici i tvornici strojeva, Kožari i drugim tvornicama, i s obzirom na dobru organiziranost onodobne socijaldemokracije u Osijeku, zahtijevali su njegov dolazak i njegova javna predavanja, pa je to jedno vrijeme bilo i zabranjivano, a sam je Krleža imao neugodnosti. Sve je to potvrda sprege Krleže i Osijeka, pa i činjenica da je Osijek prvi postavio monumentalni spomenik Krleži, a grupa intelektualaca odlučila se baš za rad akademske kiparice Marije Ujević-Galetović iz Zagreba. I drugo, on je bio uvijek inspirativna jezgra dolazećim generacijama i uistinu je europski pisac i ona veličina koja može podnijeti više od jednog simpozija o sebi, o čemu svjedoče i ovi 19. Krležini dani, na kojima će se još jednom uspostaviti korelacija između hrvatskoga i europskoga dramskog i kazališnog stvaralaštva, ali i baciti novo svjetlo na ličnosti koje možda i ne vezujemo uz dramsko stvaralaštvo – primjerice Ivan Supek, vrhunski fizičar i akademik, najbolji predsjednik HAZU do sada, ali i romansijer i dramatičar, pa Luko Paljetak, Dubravko Jelačić-Bužimski, Fadil Hadžić ili, recimo, Stjepan Tomaš koji u Zlatoustom dočarava europsku veličinu biskupa Strossmayera.

SVE VIŠE MLADIH: Bogatstvo je Krležinih dana i sve više mladih ljudi, ne samo sudjelujući u recitalu, i na sva tri dana znanstvene sesije, već i među sudionicima skupa koji su govorili o zadanoj temi. Ti mladi ljudi, znanstvenici i stručnjaci, svatko u svojoj oblasti, neopterećeni prošlošću i ideologemom, bacaju novo svjetlo na ulogu i mjesto dramskog i kazališnog stvaralaštva i sadašnji aktualni trenutak, dovodeći ga u korelaciju s europskom scenom, što je neprocjenjiva vrijednost ovogodišnje manifestacija.  

Utemeljitelj Krležinih dana je Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, a suutemeljitelji su Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, odnosno Odsjek za povijest hrvatskog kazališta, a pokrovitelji su Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Od 1990. godine do danas održano je 19 znanstvenih simpozija, tiskano 17 zbornika radova koji sadrže 468 objelodanjenih priopćenja, koja su ukoričena u spomenute zbornike. Osim toga, u svojevrsnoj kazališnoj smotri koja se tim povodom organizira, prikazano je 57 kvalitetnih kazališnih predstava, pa je Osječka publika mogla uživati u ponajboljim uprizorenjima dramskih djela domaćih i svjetskih dramatičara. 

U ZNAKU MARINA DRŽIĆA: Svake se godine na Krležinim danima predstavlja Zbornik radova s prošlogodišnje sesije, ali i druga važna ostvarenja, pa je ovogodišnje predstavljanje bilo u znaku Marina Držića i obilježavanja 500. obljetnice njegova rođenja. Zbornik Putovima kanonizacije, uradak dvoje akademika – Nikole Batušića i Dunje Fališevac, predstavio je recenzent Milovan Tatarin, pohvalivši do sada najopsežniji i najkvalitetniji uradak, dar Marinu Držiću, koji se osvjedočio kao kanonski pisac, prvenstveno, jer je u vrijeme kada u svijetu pišu stihom, pisao u prozi, jer je pisao o svakidašnjici života onako kao nitko prije njega, i jer je od 1548. godine, kada je u Vijećnici Dubrovnika igrana njegova komedija Pomet, pa do 1559., kada je igrana Hekuba, dakle u tih 10, 12 godina utemeljitelj kazališnoga života Dubrovnika. No, Tatarin je zbunio mnoge nazočne iznijevši podatke da Držić možda i nije rođen 1508. godine, da ovo možda i nije 500. obljetnica rođenja, da se ne zna ni gdje mu je bila kuća u Dubrovnika, niti gdje mu je posljednje počivalište, da nema niti jednoga portreta, pa danas ne znamo ni kako je izgledao, a sin njegovoga brata Vlaha, kada je pisao o stricu, nanizao je čitav niz podataka, ali ne i ove, doista relevantne. Naravno da to ne umanjuje veličinu Marina Držića, i kako je rekao Tatarin, nakon ovoga Zbornika više ne moramo govoriti kako je Držić naš Goethe, naš Moliere, već naprosto je naš Marin Držić.

Još jedan Zbornik o Držiću, ali na makedonskom jeziku, predstavila je autorica Jelena Lužina, tetrologinja i profesorica makedonske drame i kazališta na Akademiji u Skoplju. Riječ je o 6 Držićevih komedija i pastorala i čak 1300 pratećih komentara, ali i tri obimne teatrološke studije, koje potpisuju akademik Batušić, akademik Paljetak i sama autorica.

Zbornik radova s prošlogodišnjih Krležinih dana predstavila je koautorica Antonija Bogner-Šaban, no, moramo reći da je na najobimnijem zborniku do sada, koji sadrži više od 500 stranica, radila grupa autora a za tisak je sve priredio Branko Hečimović. Također, prvih 250 stranica posvećeno je slavljeniku, a to je prošle godine bilo HNK u Osijeku, slaveći svojih prvih stotinu godina. Kronologija događaja determinirala je redoslijed tekstova, pa je tako Stjepan Sršan dao na uvid arhivsku građu kazališnih zbivanja od postanka Osijeka, a Vlado Obad, zaljubljenik i znanstvenički zaražen kazališnim životom Osijeka, govorio je o repertoaru putujućih glumačkih skupina. Tekstove o stogodišnjaku započinje Marica Grigić, koja se osvrće na uprizorenje antičkih autora. Vrlo zanimljivo o Lavu Mirskom govorio je Stanislav Marijanović, a povijesni niz zaključuje Anica Bilić govoreći o Jozi Ivakiću s posebnim osvrtom na percepciju pučkog igrokaza. Nastavak zbornika svjedoči o suvremenosti trenutka gdje govore - Miro Gavran, Krešimir Šimić, Ivan Lozica, Zlata Šundalić, Vinko Brešan, Branimir Donat, Mani Gotovac, Sanja Nikčević...                                          g