Arhiv tekstova

Naše društvo, kao sastavni dio današnjeg suvremenog globaliziranog svijeta, slijedi njegove brojne pozitivne, ali nažalost i one negativne trendove. Tako danas živimo u klimi općeg otuđenja, u vremenu kada se minoriziraju sve kršćanske i ljudske vrijednosti, kada smo posvećeni sami sebi i okrenuti isključivo vlastitim interesima i materijalnim vrijednostima, a sve manje primjećujemo smisao temeljnih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, koje su utkane u dubinu našeg bića i koje su temelj naše civilizacije.

Jedna od tih vrijednosti u bogatstvu tradicijske kulture i običaja bačkih Hrvata je i blagdan Materica, koji se tradicionalno slavi prije Božića, treće nedjelje došašća.

Vjerni svojoj višestoljetnoj tradiciji Društvo vojvođanskih i podunavskih Hrvata i ove je godine 14. prosinca obilježilo Materice u svojim klupskim prostorijama u Zagrebu. 

Obilježavanje ovog dragog blagdana u bogatoj tradiciji Hrvata – Bunjevaca otvorio je predsjednik Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata Zvonimir Cvijin, a o ženama u bunjevačkim obiteljima koje nisu odlučivale o upravljanju imanjem i nisu imale veću ulogu u javnom i političkom životu, ali koje su od svih bile jako poštovane i cijenjene govorio je dr. Luka Štilinović.

POŠTIVANJE NANA: »Na priliku, Bože sačuvaj uvridit svoju mater, to je pred svitom najveća sramota i to se smatra najvećom grijotom. U tako poštivanju nane, cigurno su veliku ulogu imali kršćanske moralne vridnosti. Na taj se dan čestitaju materice najprije nanama (majkama), ženama (suprugama), majkama (bakama) i punicama, ali ne samo u vlastitoj kući, neg‘ u ciloj rodbini, prijateljima i komšijama. Na sam dan Materica dica su se paštrila (trudila, trsila) da oma ujutru prva poljube ruku nani i čestitaju Materice, a ona ih je darivala orasima i jabukama u kojima je bilo zadiveno kovanog novca«, podsjetio je dr. Štilinović na ovaj tradicionalan bunjevački običaj dodajući.

DARIVANJE: »Kadgod u staro vrime, dica su skupljala materice – darove u manju tkanu torbu s lipim šarama, a u novije vrime veliku ‚tirolsku maramicu‘, veliki muški rupčić«, ispričao je dr. Štilinović i za kraj objasnio da se ovaj blagdan majki čestitao tako što bi materičari došli u kuću i rekli: 

 

»Faljen Isus, gazdarice! Čestitam Vam Materice. 

Ja sam doš‘o priko mora, da mi date malo ora. 

Snašla me je strašna muka, da mi date i jabuka. 

Vidijo sam i ovaca da mi date i novaca.

Napolju je zdravo zima, molim jednu čašu vina«. 

 

Odgovor domaćice je bio uvijek isti: »Živi i zdravi bili«. Čestitari bi zatim bili ponuđeni slatkim tijestom, ili pogačom, a uz to bi dobili i darove materice – najčešće jabuke s zadjevenim kovanicama, lijepe rupčiće, orahe, suhe šljive i slično.

U nastavku obilježavanja Materica bunjevački Hrvati, koji sada žive u glavnom gradu Hrvatske, prisutnim su ženama čestitali Materice, a one su ih po starom običaju darivali tradicionalnim darovima. 

Bio je to još jedan bljesak ljepote i dašak bogate tradicijske kulture i običaja Hrvata sa sjevera Bačke.

Zlatko Žužić