Arhiv tekstova

Predbožićno je vrijeme. U ovim krajevima, napose kod Hrvata – Bunjevaca – treća nedjelja Adventa je posvećena osobitom pažnjom majkama. Ovaj osjećaj slavljenja majčinstva čak je nadmašio i liturgiju. Naime, neki možda neće osjetiti ljepotu nedjeljne poruke, ali će pohitati čestitati Materice. Neka je to običaj, dobar je. Daje nam priliku za razmišljanje, a i za ispit savjesti. Razmišljamo svi o toj neprolaznoj vrednoti majčinstva koja je u sve većoj krizi baš kao vrednota. To što je drugi ne razumiju i ne cijene kao vrhovnu vrednotu je zabrinjavajuće, ali još nije tragedija. Tragedija nastupa – a već je nastupila – kada sama žena-majka ne vidi svoje majčinstvo kao vrhovnu vrednotu svoga života. Poslužit ću se jednom poetskom formom razmišljanja i poći ususret čestitarima Materica, bilo to na groblje pokojnoj mami, bilo poticajno vama koji još možete iskazati i osjetiti tu uzajamnu ljubav susreta majke kao vrhovne vrednote u normalnom načinu obiteljske komunikacije koja je komunikacija ljubavi i poštovanja. 

MAJKA: Majčine se ruke mogu usporediti s kraljevskim prijestoljem s kojega silaze milosti i blagoslovi. Dijete koje joj se odmara u naručju uspoređuje se s kraljem stvorenoga. Majka je druga Providnost. U svakomu rađanju ljudskoga bića ona je posrednik-uzrok po kojemu Gospodin Bog djeluje. Jedan ju je obvezni carski zakon obvezao da nas bez ikakva prekida ljubi od našega iskona do utrnuća. Kada smo dobri i savjesni, ali još više kada postajemo neposlušni i ini. Veselo nas ljubi kada nam je dobro. Zabrinuto nas ljubi kada smo bolesni. Ljubi nas kada smo uza nju, ali još više kada nas dijele daljine. U djetinjstvu majka je prva učiteljica koja nas svaki dan uči moliti i blagoslivljati milosrdnoga Boga. Njezinom pomoću sastavili smo prve riječi ljubavi i hvale Kraljici anđela i Anđelu čuvaru. U mladosti ona neprestano pokazuje put dobra i upozorava nas neiskusne na provalije zla. Njezina upozorenja, ako ćemo savjesno primati, ne mogu nikoga naljutiti nego uputiti na razmišljanja da se pomalo i mirno vratimo pravom putu. Tako majčine suze silaze kao dobroćudna rosa na raskajanog sina. Sinov promašaj i majčin je promašaj. Radosni cilj jednoga sina ponosni je majčin dobitak. U danima pred tužiteljima majka uvijek sakriva naše mane i slabosti. Uvijek umanjuje naše pogreške. Brani nas. Tješi nas u gorčinama. Majka je prijatelj koji neće izdati, jer ne izdaje samu sebe. Ona je vjernost u svemu. Ona je pamet bez hinjenja. Ona je račun bez vlastita probitka. Ona je veliko stablo koje uvijek rađa i donosi plodove. Ona je darežljivost kojoj se ne vraća. Ona je žrtva bez granica. Ona je rad bez odmora. Ona je suza bez utjehe. Majka je jedina žena na svijetu koja će nas bez sramote i ustezanja poljubiti u čelo i priviti uz grudi, jer je to njezino neotuđivo i vrhovno pravo kojega se ne zna odreći. Samo ona, više od svakoga drugoga stvorenja, uvijek će moći ponoviti samoj sebi i nama riječi koje se mogu činiti i sebične: »Nitko te nikada neće ljubiti mojom ljubavlju!« Majka je dio naših boli posebno u bolestima. Bdije nad našim snovima. Pita se o zlima koja nas prate. Sporo joj prolazi vrijeme kada smo tjeskobni. Napušta svaku djelatnost. Zaboravlja san i hranu. Zaboravlja na svoje boli i jade. Kada vidi da se zatvaraju oči njezina sina, u zadnjemu trenutku, nitko je ne može utješiti za taj gubitak. 

ČUVARICE OGNJIŠTA: Svoju dušu utapa u more bez obala beskrajnoga bola. Kada razmišljamo o majkama za Materice, onda je sigurno taj spomenuti osjećaj prisutan i ushićenje opravdano. Ne možemo naći dovoljno riječi, pa ni pjesničke, koja pokazuju svu veličinu ovoga »otajstva života«. Spomenuo sam međutim i ispit savjesti. Pitanje je dakle da li mi uopće danas kao pojedinci, a osobito kao društvo gledamo tako – makar djelovali i poetično – na majčinstvo. Nažalost sve manje i rijetko. S tim samim obezvređujemo tu »žrtvenu veličinu« i gasimo najvažnije u obitelji »čuvaricu ognjišta«. No, ispit savjesti je upućen i majkama prepoznaju li one svoju veličinu u žrtvi i svoj život u čuvanju obiteljskog ognjišta. Ako na tom putu i poslu zataje, umire i ognjište i gasi se obitelj. Ne može svatko biti majka, ali ona kojoj je to dano, mora biti prava ili je izdajica najvažnijeg segmenta života koje se slatko označuje pojmom mama. Ostaje, dakle, to pitanje ne u zraku nego u srcu i na njega treba imati odgovor kada nam ovih dana s usana odjekne čestitka: »Čestite vam materice«. 

Sveti Ivan Maria Vianney ovako je pisao: »Iza Boga ovo je djelo moje majke što sam postao svećenikom. Često mi je govorila: ‘Moj mali Ivane, ako vidim da ti uvrijediš Boga, to će mi biti veća muka nego kad bi to učinilo koje drugo moje dijete!« Iza svakog uspjelog čovjeka stoji majka, kao što iza svakog uspjelog muškarca stoji supruga. Svatko od nas ima zahvaliti u velikom dijelu svoja prva usmjerenja odgoju majke. Jednako tako mnogi »lutaoci za istinom« trebat će jednog dana molitvama svojih majki zahvaliti svoje obraćenje. Jasno, razmišljam o majčinstvu iz kršćanske datosti. Svako je majčinstvo sveto pa je stoga to univerzalna vrednota i može biti izvorom razmišljanja i poruke svakoj ženi. Stoga najiskrenije u srcu osjećam i kao molitvenu rečenicu i kao ljudsku želju: Čestite vam Materice!