Arhiv tekstova

Razgovarajući s jednom mladom majkom, saznao sam da je njezino dijete izustilo svoju prvu riječ. Vjerojatno je to sa svima nama tako bilo – da su naše majke bile jedine svjedokinje u trenu kada smo uspjeli izgovoriti našu prvu razgovjetnu riječ. 

Je li se zbog važnosti uloge majki trebamo zapitati – zbog čega je baš riječ »mama« prva koju mnoga djeca, a među njima i svi mi koji smo to nekada bili, izgovaraju. Neka nam blagdan Materice posluži kao iskazivanje velike hvale za dobrotu i toplinu koju samo majke znaju pružiti.

POŽRTVOVANOST ZBOG DRUGIH: Potječem iz obitelji s četvero djece. Tu, za našu majku, nikada nije bilo ni trena za sklopiti oči. To sada proživljavam kada, kao svećenik i vjeroučitelj, budno gledam djecu isto onako kao što je, pretpostavljam, to i naša majka radila dok smo se brižno igrali i vragolasto prepirali. Treba pričekati da prođu godine, pa da oni koji su nekoć s dječjim očima gledali na svijet počnu s ozbiljnošću mjeriti sve ono što su majke bile kadre učiniti za svoju djecu. Gledajući svoje učenike i učenice prepoznajem u sebi mir i radost, a ponekad i ozbiljnost i zabrinutost svoje majke, koja mi je njezinom požrtvovanošću pokazala kako biti požrtvovan radi drugih. Eto kako se svećeničkim srcem dočekuju Materice.

U našim se krajevima s osmjehom zna čestitati praznik majki. Bilo da čestitamo mladoj djevojci, ženi ili staroj majki, ista se radost oslikava u očima svake žene koja u sebi nosi majčinsku ljubav i želju za samopožrtvovanjem. Ja sve ovo dublje proživljavam, jer je u mojoj dječačkoj dobi naš otac vozio i katkad je i po tjedan dana bio daleko od doma. Tih je dana naš dom počivao na temeljima majčinske istrajnosti, snage i ljubavi.

Ne mogu, a da ne pomislim koliko je pažnje Bog posvetio kada je smišljao ulogu majke. Usudio bih se reći da je Bog za mnogo kraće vrijeme stvorio svijet, a da je više vremena posvetio razmišljajući o zadaćama i ljepotama majke. Botaničar voli pripraviti mjesto svojim biljkama koje neizmjerno cijeni prije nego li će ih zasaditi. Slično botaničaru i Bog je s velikom pažnjom osmislio sve nježne i divne osjećaje ne bi li ih usadio u srce i um svake žene koja treba roditi dijete, tu novu biljku, koja će na krštenju postati dijete Božje, dijete botaničara koji brižno uređuje cijeli svijet.

MAJKA NAŠE VJERE: Nije samo u mome osobnom životu važna ova slika o brižnoj i požrtvovanoj majci. I naša Crkva ima tu istu ulogu. Ona je majka naše vjere koja nas približava Bogu. U očima svoje majke dijete prepoznaje ljubav, mir i sigurnost. Od nje učimo kako biti blizak, kako se uzdati, kako predati, kako se otvoriti, kako vjerovati... jer njen zagrljaj nam daje osjećaj da ne trebamo brinuti. Sve ono što vidim u mladim majkama ili u starim bakama vidim i na licu naše Crkve. Kao što u djetinjstvu nisam nikada pomislio da me majka može napustiti tako ni sada nemam straha da će se Crkva od mene udaljiti. U svemu ovome vidim Božju volju da u nama stvori jak osjećaj sigurnosti i pouzdanje u ono što nam je On pripravio.

S velikom radošću primjećujem da se mlade djevojke s velikom ozbiljnošću odlučuju posvetiti radu s djecom kroz priču i igru na vjeronauku u župi i u školama. Isto tako vidim mlade žene koje studiraju teologiju ne bi li postale ravne u znanju i iskustvu muškog svijeta unutar Crkve. Naša vjera dočarava i jakost i krhkost naših, bilo muških, bilo ženskih duša kada je u pitanju odnos s Bogom. To je nalik majčinskom odnosu prema djetetu. Svaka majka zna biti i jaka, i krhka, i mirna, i uplašena - samo da bude sigurna da joj je dijete dobro.

Svi mi, bili svećenici, bili laici, muškarci ili žene, mladi ili stari, imamo ono majčinsko u sebi što nam ne da mira kada nam Bog da zadaću da se o nekome brinemo. Svi mi trebamo imati Boga na umu, koji ne samo da je čovjeku dao da se rodi od majke, nego je i sebi odabrao jednu, koja će ga s istim žarom i ljubavlju gledati, s kakvim su i mene i tebe gledale i držale naše majke. Svim ženama od srca čestitam Materice.

Predrag Alilović, katedralni vikar