Arhiv tekstova

Zbirka priča »Labirint« prva je knjiga Joška Radonića. Autor je predstavljen kao jedan od onih pisaca koje su životne okolnosti navele na bavljenje poslovima što nerijetko otežavaju umjetničku djelatnost. Možda je upravo to jedan od razloga zašto je taj pedesetogodišnji diplomirani novinar i politolog tek u svojoj pedesetoj godini objavio prvu zbirku priča i to po nazivom »Labirint«. Upravo kao labirint ...

Riječ je o autoru rođenom 1958. u Vrgorcu, gdje je polazio osnovnu i srednju školu. Novinarstvo i filozofiju studirao je u Beogradu. Nakon studija jedno je vrijeme živio u inozemstvu. U Norveškoj je lovio bakalar, u Nizozemskoj se bavio uređenjem japanskih vrtova, u Belgiji je radio kao krovopokrivač i redar u noćnim klubovima... Sada živi u Vrgorcu gdje radi kao ravnatelj sportske dvorane.

»Labirint je knjiga je koja čitatelja vodi kroz pravi labirint književnih, filmskih, povijesnih i kulturnih referenci. U njoj se priče o marginalcima i anonimnim studentima prepliću s pripovijestima o ličnostima poput povjesničara Theodora Mommsena koji Atenu iz Sokratova doba poznaje kao vlastiti džep, dok se sam ne umije vratiti do vlastitog kućnog praga; ili onima o vampirskoj ljubavi holivudskih ikona Billyja Boba Thorntona i Angeline Jolie, samoubojstvu glumca Richarda Farnshwortha, koje na bizaran način ispisuje post scriptum poznatom filmu Davida Lyncha...«

UOBIČAJENE SITNICE: Radonićeve se priče kreću na relacijama koje nisu nove ni neobične, s jasnom namjerom da prikažu život onakav kakav i jest i nije. Motivaciju pronalazi u uobičajenim sitnicama, ali promotrene njegovim okom i iskazane njegovim riječima one se pretvaraju u novu stvarnost. Nje smo i sami itekako svjesni, ali ponekad nam se ipak učini da naše poimanje nije najvjerodostojnije. Joško Radonić je pisac koji će nam, ukoliko tako mislimo, razbiti iluzije, uvjeravajući nas još jednom kako život može nadmašiti i najbujniju fantaziju te kako pravi zapleti postoji svuda oko nas, samo ako ih umijemo vidjeti i zapisati.

Nakladnik je ovu knjigu predstavio riječima: 

»Malo dalmatinsko misto, njegovi redikuli i osobenjaci koji donose dašak atmosfere zbog koje smo rado gledali film ‘Cinema Paradiso’, ali i Bruxelles, Salzburg, Beograd… u koje se ide da bi se studiralo, radilo, voljelo, pa i zbog ljubavi prema skitnji - samo su neki od toponima među kojima je razapeta fina mreža Radonićeva ‘Labirinta’. 

Čitatelj će u tom labirintu autorovih sjećanja naići na junaka (pripovjedača) koji ima nešto od legendarnog Prattova mornara s naušnicom – on poput Corta posjeduje neku melankoličnu crtu, ali taj je fini duh i grub, opor, izravan i svjestan da ‘sa životom nema zajebancije’. Nema u njegovim pričama samilosti ni prema kome, ni prema likovima, ni prema sredinama u kojima žive, ali ima autentične ljudskosti. I lakoće pripovijedanja koja vas ne ostavlja ravnodušnima.«

NABRAJANJE I PONAVLJA-NJE: Iako se ova zbirka priča čini zanimljivom, tekstovi koji su nam ponuđeni otkrivaju i neka slabija mjesta. Zanimljivi motivi, što obećavaju u prvim rečenicama, do kraja se često razvodne pa priča ostane na razini pokušaja i površnog pristajanja uz problematiku koju je najavio. Pisac je uočio mnogo toga, želio je o svemu progovoriti, ali često nije imao snage da čitatelja do kraja uvuče u priču. Neki se tekstovi iscrpljuju u nabrajanju ili pak ponavljanju onog što bi trebalo odražavati pustolovni duh pripovjedača.  

Nakon prvog dijela »Tri poučne priče umjesto uvoda«, Radonić se prebacuje u svijet koji bi trebao oživjeti kroz razne oblike postojanja. Pred nama oživljavaju naturalističke slike iz »Propasti mesne industrije Papak«, u nekim se pričama bljedunjavo filozofira na temu tko je najjači i što znači biti dobar čovjek, a ponegdje se pisac hvata u koštac s izazovom da progovori i o sudbini hrvatskog vojnog invalida. U njima, kao i onima naslova »Highlander«,  »Prijatelji« ili »Damin gambit«, Joško Radonić pokušava stvoriti nešto u čemu ne uspijeva uvijek najbolje. U red najuspješnijih pripovijedaka ide ona naslova »Ja nisam tvoja pas«, koja daje naslutiti kako će ispod pera ovog autora izići i bolje pripovijetke, ukoliko sve ne ostane na ovoj knjizi.

Do tada valja nam paziti da se, čitajući ovu knjigu, i sami ne izgubimo u labirintu priča iz prvijenca Joška Radonića.

g