Arhiv tekstova

»Knjiga ‘U izmučenim riječima’ Vojislava Sekelja, prva u nakladništvu NIU ‘Hrvatska riječ’, ovih je dana doživjela svoje drugo izdanje. Rijetkost je u nakladništu danas ponovno tiskanje zbirki poezije, a kod Sekelja je to gotovo pravilo jer je i njegova, po mnogima najbolja a zasigurno najpoznatija knjiga pjesama ‘Rič fali’ doživjela tri izdanja«, rekao je pjesnik Mirko Kopunović na predstavljanju Sekeljeve knjige koje je prošloga četvrtka, 4. prosinca održano u Domu kulture u Stanišiću. 

Pred punom dvoranom Doma kulture, predstavljajući Vojislava Sekelja i njegovo djelo Kopunović je rekao kako pokraj onoga što znamo da je Vojislav pjesnik, romanopisac, esejist, kritičar, trebamo znati da je on i novinar, sadašnji urednik »Glasa ravnice«, pokretač i vlasnik dvotjednika »Žig«, da je promicao, pomagao mladima među kojima je i Tomislav Žigmanov, sadašnji direktor Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

»Nuka na radost okupljanja oko knjiga, pa tako i ovo u Stanišiću, jer naš čovjek malo zna o književnosti u Hrvata, napose o književnosti vojvođanskih Hrvata, knjige su našemu čovjeku teško dostupne i zato je svako ovakvo okupljanje nemjerljiva značaja«, rekao je Tomislav Žigmanov. Govoreći o Sekelju naglasio je: »Sekelj je svestrani angažirani intelektualac koji je uvijek, bez obzira na posljedice, stao na stranu pravde, na stranu neprikosnovenih načela«, pa nastavio: »Kada govorimo o ljudima koje poznajemo, koji su nam bliski, moramo se zapitati možemo li valjano, u ovom slučaju što je Sekelj napisao, razumjeti i prenijeti drugima. Zato je naše mišljenje gotovo uvijek okrnjeno, necjelovito, no sigurno je da je Vojislav Sekelj u pjesništvo i književnost u Vojvodini donio egzistencijalnu poetiku koja svoje idejne okvire crpi iz egzistencijalne filozofije XX. stoljeća.« Završavajući svoje izlaganje Žigmanov je ustvrdio kako je ‘U izmučenim riječima’ Vojislavu Sekelju epilog jedne epohe i nastojanje da se taj svijet muke i gorčine, gotovo očaja na dostojanstven način zatvori u prošlost, da na mukama iznesene riječi budu vlastita popudbina, a da se poslije pokuša izgraditi drugačiji, naš svijet u kojem će riječi za one koji dolaze iza nas bile manje mučne.   

Pjesme iz knjige pjesama »U izmučenim riječima« recitirao je umirovljeni glumac Narodnog kazališta iz Subotice Bela Francišković.

Pozornost ovom događaju poklonila je svojim prisustvom konzulica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Iva Aranjoš.

Bila je to večer u Stanišiću u kojoj se čula hrvatska riječ, raznijela se hrvatska pjesma, a direktor NIU »Hrvatska riječ« Ivan Karan, žitelj ovoga mjesta je zahvaljujući nazočnima izrazio nadu da će se ovakvi susreti ponoviti.

M. Zorin