Arhiv tekstova

Čovjek je u Božjem planu bio predviđen vladati na ovome svijetu. Nažalost, on je svoj kraljevski položaj počeo vrlo brzo zlorabiti i dao je sve od sebe, da Božji skladan kozmos vrati natrag u kaos. Tako je Stvoritelju preostalo samo jedno: da postane Spasitelj koji će svojim zahvatom u povijest spasiti čovjeka i njegovu čovječnost. Svjedoci smo da ništa toliko ne kvari čovjeka koliko vlast. Bog nam zbog toga daje Krista Kralja s kojim će nastupiti preokret svih izopačenih ljudskih vrednota. Za Njega ne postoje beznadne krize, propale šanse, nemoguće situacije, jer mu Kraljevstvo nije odavde i nije podešeno prema zemaljskim mjerilima.

Vjerski život u Plavni i običaji koji ga prate i obogaćuju, u ovo predbožićno i božićno vrijeme dostigne svoju kulminaciju. To su dani zanosa i radosti. U arhivu povijesno-istraživačkog odjela HKUPD »Matoš« čuva se zapis prema kazivanju Kuzme Mišića 1980. godine o Badnjaku kao običaju o Božiću, koji ima više svjetovan karakter, ali se završava sv. misom polnoćkom i dobiva duhovnu dimenziju: 

»Kako se približava Božić, domaćin i domaćica s djecom se raduju dolasku ovog velikog blagdana. Dan prije Badnjaka, otac obitelji ode u šumu i odsiječe jelku te je donese kući. Mater na drvo naviša šećera, svićica i prethodno pozlaćeni oraha. Na sam Badnjak ujutro domaćin pripremi jedan veliki naramak slame koji će se to veče uniti u sobu. Taj dan, to jest Badnjak, od pamtivijeka se posti u obiteljima, pa se i takva jela posna pripremaju. Uveče prije same večere, svi se okupe u sobi i otac obitelji unaša slamu koju je jutros pripremio. Na vratima ga dočekuje domaćica s upaljenom svićom. Domaćin pozdravlja: ‘Faljen Isus i Marija, čestitam vam Badnje veče Adama i Evu.’ Domaćica koja ga dočekuje i svi prisutni odgovaraju: ‘Navike živio.’ Domaćin unaša slamu i stavlja je nasred sobe i prije nego se slama poširi po sobi izvlače se pune vlati koje se stave u čašu i na stol. Neke vlati se stavljaju pod čaršap na stolu. Zatim se slama poširi po ciloj sobi, a dica čestitaju starijima Badnje veče i poljube ih u ruku. Na stolu je već pripravljena čaša sa zrnima žita i tri sviće u njima, koje se sada pale. Najmlađi član obitelji se okreće oko sebe držeći u desnoj ruci čašu s upaljenim svićicama. Kada se okrene oko sebe, stane, pozdravi prisutne s: ‘Faljen Isus i Marija, čestitam vam Badnje veče.’ To čini tri puta, iza trećega čestitanja stavi čašu s upaljenim svićicama na stol, puhne u njih i ugasi ih. Onaj, na koga ide dim s ugašenih svićica će, prema predaji, prvi umriti. Sada se pristupa večeri koja je posna, a sastoji se od perki (negdi se to zovu i tašci), rizanaca s makom, kompota od šljiva, meda, oraha i suhoga grožđa. Iza večeri najmlađi članovi obitelji – dica odlaze kod rođaka i prijatelja noseći »betlem«. Kada dođu u kuću spuste betlem i pivaju božićne pisme. Zatim čestitaju Božić, starije poljube u ruku, a ovi ih darivaju novcem, jabukama, orasima, suvim šljivama ili smokvama. Najstariji nose darove. Dobijene darove će svi skupa podiliti. Stariji posli večere malo prilegnu na slamu, ili otiđu k prijateljima ili u komšiluk, da tamo dočekaju vrime do polaska na ponoćku. Prid ponoć svit sa svih strana žuri prema župnoj crkvi na polnoćku. Polnoćki se najviše raduju dica. Iza polnoćke pred crkvom jedni drugima čestitaju rođenje Isusovo. Kada se vrate kući čestitaju onima koji nisu bili na polnoćki rođenje Isusovo, a dica poljube starije u ruku.«

Tako je to bilo nekada, a ovo je samo jedan od mnogih narodnih običaja vezanih uz našu vjeru, koje želimo na ovim prostorima oživiti i obnoviti.

Zvonimir Pelajić