Arhiv tekstova

Povodom izjave Tamása Rabakezija, voditelja Sektora za izgradnju novog prečistača u JKP »Vodovod i kanalizacija« u dnevnom listu Politika od 7. prosinca 2008. godine, u kojoj između ostalog kaže kako »ne treba očekivati da će jezero Palić postati bistro i prozirno«, jer kao plitko, nizinsko jezero ono to nikada ne može biti, moramo izjaviti sljedeće:

S obzirom na slična iskustva restauracije plitkih eutrofiziranih jezera u Europi, ova izjava ne odgovara stvarnosti. Čitav niz projekata širom Europe (Nizozemska, Finska, Njemačka, Velika Britanija) realizirano je u proteklom razdoblju s ohrabrujućim rezultatima, gdje su u uvjetima povećanih koncentracija mineralnih soli u vodi, formirane životne zajednice u kojima dominiraju podvodne biljke (a ne alge) s krajnjim efektom izbistravanja jezera i povećanja biološke raznovrsnosti.

Slažemo se s time da povećane koncentracije mineralnih soli kojima je jezero opterećeno imaju efekt »umjetnog gnojiva« za biljke u jezeru. Kao glavni uzrok zamućenja jezera optužuju se alge koje u jezeru nekontrolirano bujaju, što je točno, ali se zaboravlja jedna bitna činjenica: da »gnojivo« koje se ulijeva u jezero može pogodovati bujanju i drugih biljaka, npr. podvodnih biljaka. Na žalost, neke prethodne intervencije u jezeru (nekontrolirano poribljavanje jezera vrstama koje su desetkovale vodene biljke i zooplankton) dovelo je do umnožavanja algi, zamućenja vode i smanjenja prodora svjetlosti do dna jezera, što je osnovni uvjet opstanka vodenih biljaka. Bez vodenih biljaka plank-tonske životinje (dafnije), koje su najvažniji regulatori brojnosti algi u stajaćim vodama, izgubile su mogućnost za sigurno razmnožavanje i opstanak. Kao krajnji efekt ovih procesa imamo ono što svako može vidjeti na Palićkom (na žalost, i na Ludaškom) jezeru što, svako dobronamjeran mora priznati, nije potencijal za podršku razvojnim planovima koji su pokrenuti u proteklom periodu.

Dakle, nije nemoguće da voda Palićkog i Ludaškog jezera ponovo bude bistra, čak i pod uvjetima povećanih koncentracija fosfora i dušika u vodi, samo u slučaju ako se osiguraju uvjeti da se u jezero vrate vodene biljke. One će tada pružiti uvjete za opstanak jake populacije zooplanktona koji, pokazalo se iz prakse, za vrlo kratko vrijeme mogu dovesti brojnost algi u razumne granice. U takvim uvjetima može se očekivati bujanje podvodne vegetacije, međutim, kontrola i uklanjanje viška organske materije koja se tako stvara predstavlja manji problem od uklanjanja algi, a može imati i određenu ekonomsku isplativost. Također, vizualni izgled takvog jezera (bistra voda!) može unaprijediti razvoj turizma na ovom području.

Smatramo da, ukoliko u rješavanje problema pođemo s pretpostavkom da rješenja i nema, nikada nećemo uspjeti uspostaviti takve uvjete da se maksimalno iskoriste turistički i drugi potencijali Palićkog i Ludaškog jezera. 

 

dr. Gabor Mesaroš

Udruga za zaštitu i razvoj 

okruženja i graditeljskog 

naslijeđa »Protego«