Arhiv tekstova

Na nedavnoj velikoj izložbi ptica i sitnih životinja bilo je izloženo preko 3000 eksponata, a na improviziranoj »golupčijoj peci«, kako se nedjeljni skup odgajivača u Subotici naziva, ispred Dvorane sportova (u kojoj je bila izložba) okupilo se još stotinjak »dodatnih« neformalnih izlagača. Petar Isakov se natjecao i pobijedio u službenoj konkurenciji, dok su Petar Bašić i Jozef Hrček svoje ljubimce izlagali »van natjecateljske konkurencije«.

Petar Isakov, odgajivač američkih King golubova

»U pitanju je specifična vrsta golubova, specifične težine između 85 i 105 dag, koja je u proteklih nekoliko godina doživljavala i svojevrsne promjene u svom izgledu i potrebnom (za ocjenjivanje i vrjednovanje ljepote) standardu. Upravo zbog ove promjene ove ptice znatno ljepše »stoje« i zbog toga je i cijela Europa nakon njemačkog prešla na američki standard golubova koje i ja u svom golubarniku držim i odgajam već godinama. Golubar sam od 1948. godine, što ove godine iznosi već ravno punih šezdeset godina, a neposredna veza moje ljubavi prema domaćim životinjama, u koje ubrajam i moje golubove, potječe još iz djetinjstva na Aleksandrovim salašima i odrastanja u zemljoradničkoj obitelji svojih roditelja. Isprva, sve do odlaska u armiju, bavio sam se letačima, a po povratku sam odlučio preusmjeriti se na ukrasne vrste i od tada se počinjem intenzivno baviti američkim King golubovima, među kojima danas imam nekoliko šampionskih primjeraka s kojima bih se mogao pojaviti i na bilo kojoj svjetskoj izložbi. Bavljenje mojim ljubimcima uzima mi oko dva sata dnevno tijekom kojih vodim računa o njihovoj skrbi, a njima je najvažniji adekvatan životni prostor i obvezni higijenski uvjeti.«

Petar Bašić, odgajivač velikih Činčila kunića

»Kunićima se bavim gotovo trideset godina, a ovi veliki Činčila kunići su me privukli iz nekoliko specifičnih razloga. Spadaju među jednu od najotpornijih vrsta, imaju najkvalitetnije meso i jedno od najboljih krzna među svim kunićima. Da bi se postigla kvaliteta krzna potrebno je kontinuirano osvježavati njihovu krv, prigodom ciljanog parenja određenih jedinki. Inače, kunić živi u prosjeku od 3 do 5 godina, u biti radi se o životnom vijeku sustavno i planski odgajanog primjerka, a ukoliko je u pitanju kućni ljubimac on može  proživjeti i još nekoliko dodatnih godina. Sve češći je običaj da se upravo kunići drže kao domaći ljubimci i moram reći, da ukoliko se pravilno discipliniraju, nema nikakvih problema s obavljanjem njihovih higijenskih potreba jer su iznimno čisti i imaju naviku obavljanja nužde uvijek na istom mjestu. Osobno nemam nekog svog ljubimca jer kući ih imam više od 80 komada i nemoguće je vezati se za pojedinog primjerka. Ove domaće životinje hrane se svim postojećim žitaricama ovoga podneblja, ali im se dodaju u hranu i određeni dodaci. Htio bih još dodati kako sve svoje slobodno vrijeme, nakon redovitog zanatlijskog posla kojim se bavim, najradije potrošim na svoje kuniće jer su u pitanju vrlo osjećajne životinje koje »znaju« uzvratiti na pruženu pažnju.«

Jozef Hrček, odgajivač papiga

»Na svojoj farmi papiga odgajam nekoliko mutiranih vrsta ovih lijepih tropskih ptica, i upravo ljubav prema egzotici krajeva iz kojih oni izvorno dolaze privukla me je odgajanju raznolikih mutiranih vrsta koje žive u našem podneblju. Naziv »mutirane vrste«  potječe od njihove sposobnosti adaptacije na naše zemljopisne uvjete, a inače ove vrste u ovim bojama ne postoje u prirodi. Njihov životni vijek uvjetovan je ponajprije njihovom veličinom, jer poznato je kako veći primjerci žive znatno duže, a primjerice jedna manja ptica živi otprilike desetak godina. Također, opće je poznato kako, ukoliko se neka od ovih ptica uzme posve malena, od najranije dobi života, ona se može posve pripitomiti i, što je čest slučaj, može postati »punopravnim« dijelom jedne obitelji. Ukoliko se njima bavite intenzivnije sposobni su naučiti nekoliko komandi, jesti vam iz ruke, maziti se, slijetati na glavu ili ramena i sl. Odgajanje ovih ptica ne uzima previše vremena, ali je ipak zahtjevno i traži svakodnevnu kontinuiranu skrb od najmanje dva sata. Osobno, od svih vsrta papiga najviše volim tzv. penante u mutaciji.«