Arhiv tekstova

Izrazom KONTRACEPCIJA označava se svako djelovanje kojim se namjerava spriječiti začeće, tj. susret muške i ženske jajne stanice. Od umjetnih kontracepcijskih metoda svakako treba razlikovati abortivna sredstva koja za cilj imaju onemogućavanje ugnježdavanja jajne stanice u zid maternice te tako sprječavanje njenog daljnjeg razvoja. 

Umjetna kontracepcija se primjenjuje bilo u muškarca, bilo u žene i može biti dvojaka:

1. mehanička kontracepcija kojom se sprječava dolazak muške jajne stanice u kontakt sa ženskom jajnom stanicom.

2. hormonalna kontracepcija kada se kemijskim tvarima modificiraju hormonski događaji u organizmu i na taj način ne dolazi do proizvodnje zrelih spolnih stanica.

Poznato je kako su neka kontracepcijska sredstva u suvremenom svijetu veoma promovirana najprije radi bolje zaštite od spolno prenosivih bolesti. Tu mislimo prije svega na zaštitu od AIDS-a, Hepatitisa C, infekcije izazvane Chlamidiom trahomatis i slično. U daljnjem će tekstu biti navedena najčešća kontracepcijska sredstva.

Prezervativ ili kondom koriste muškarci. Njegovom se uporabom mehanički sprječava kontakt muške i ženske spolne stanice, što se događa u oko 98 posto slučajeva. Efikasnost zaštite od prijenosa spolno prenosivih bolesti je u ovom slučaju skoro 100 posto. Sličnu, ali manje efikasnu funkciju kao kondom ima i dijafragma koju koriste žene.

Spermicidi i slične želatinozne mase koje se koriste kod žena imaju za cilj svojim kemijskim djelovanjem oslabiti ili spriječiti mogućnost začeća. Ova sredstva se najčešće kombiniraju s drugim kontracepcijskim metodama, a njihova efikasnost glede prijenosa spolno prenosivih bolesti ne postoji. 

Kontracepcijske pilule koriste žene i sastoje se od dva hormona, kojima se upravlja reproduktivna aktivnost žene. Iako efikasne i s malim dozama hormona, uporabom ovih pilula kod žena raste rizik od nastanka mnogih bolesti kao što su rak dojke, kardiovaskularne bolesti, dijabetes i slično.

U abortivna sredstva, koja mnogi drže za kontracepcijska sredstva, ubrajaju se najprije široko rasprostranjene spirale (intrauterin uložak) ili pak day after pilule (pilula za dan poslije).

Osim navedenih umjetnih metoda kontracepcije danas su u svijetu sve rasprostranjenije metode prirodne regulacije plodnosti. Na ovaj se način praćenjem prirodnih promjena na tijelu žene može ocijeniti kada je žena u plodnom razdoblju menstrualnoga ciklusa i kada je začeće najviše moguće, ili kada ono nije moguće. Ove su metode namijenjene prije svega stalnim partnerima i bračnim drugovima, te je njihova efikasnost sprječavanja prijenosa spolno prenosivih bolesti veoma mala. Ovim se metodama najviše čuva i zdravlje žene te ne postoji opasnost od nastanka neželjenih komplikacija koje nastaju uporabom nekih umjetnih kontracepcijskih metoda. 

U prirodne metode regulacije plodnosti spadaju:

Dojenje: smatra se kako kod velike većine žena dojenje odgađa nastanak ovulacije.

Metoda bazalne temperature: ovulacija kod žena uzrokuje povećanje bazalne temperature. Metoda se sastoji u mjerenju temperature i računanju poslijeovulacijskoga metoda neplodnosti. 

Metoda ritma: veoma nesigurna metoda kojom se pokušava utvrditi plodno razdoblje ciklusa pomoću matematičkog izračunavanja posljednjih šest ciklusa. 

Bilingsova ovulacijska metoda: na ovaj način žena može utvrditi početak i kraj plodnog razdoblja na temelju svojstava cervikalne sluzi.

Sintotermička metoda: ona obuhvaća prethodne tri metode i ženi omogućava s većom sigurnošću upoznati svoju plodnost i neplodnost.