Arhiv tekstova

Provincija sv. Ćirila i Metoda svoj samostan ima i u Subotici, u čijem se sklopu nalazi i crkva sv. Mihovila. Sada u ovom franjevačkom samostanu živi i radi 7 franjevaca, pet svećenika i dva brata. Sredinom kolovoza u ovaj samostanu su stigla i dva mlada franjevca, koji su po naredbi provincijala dobili premještaj u Suboticu. To su fra Ivan Cvetković, naš sugovornik, i fra Ivan Bošnjak.  

Franjevac Ivan Cvetković rodom je iz Velike Gorice, rođen je 1970. godine, srednju školu je  završio u Sisku i to srednju ugostiteljsku – kuhar. Duhovni poziv je osjetio još u srednjoj školi, no, kako je sam rekao, nije bio siguran je li to zaista ono što on želi te je nastavio raditi. 

SLUŽITI S LJUBAVLJU: Završio je Teološko-bogoslovni fakultet u Zagrebu i nakon deset godina je donio odluku. »Imao sam milost kuhati u kući susreta ‘Tabor’ kod patera Zvjezdana Linića u Samoboru i tada sam, vidjevši kako je sve to u stvarnosti i koji je način života u zajednici, shvatio da je to ono što ja želim. Biti franjevac. Bilo mi je potrebno 10 godina i za to vrijeme sam duhovno rastao i donio ispravnu odluku. Kada ste u novicijatu dobijete zvanje fra – brat i obučete habit. Tada ste jednu godinu na kušnji, da se vidi jeste li spremni za poziv. Kao i kod svih redovnika prvo ste bogoslov, đakon, pa se onda redite za svećenika. Tek kada dođete u samostan dobivate službu. Preporučljivo je da se još na bogosloviji opredijelite što želite biti, svećenik ili fratar. I poglavarima je onda lakše upućivati nas i raditi s nama ako smo sami sigurni u ono što želimo«, pojasnio je fra Cvetković. Prošle godine fra Ivan je zaređen za svećenika, a mladu misu je imao u svom zavičajnom mjestu Lukovcu pokraj Velike Gorice. Svoju prvu službu vršio je u Cerniku kod Nove Gradiške, gdje je bio župni kapelan. Druga služba mu je ovdje u Subotici, a tu je od 18. kolovoza i vrši službu vikara – zamjenika gvardijana samostana i službu ispovjednika.

Svaki novi dan u samostanu započinje zajedničkom jutarnjom molitvom, koja preko zime započinje u 7,30 sati, nakon toga je doručak, sveta misa ili ispovijed. Svaki svećenik ima obvezu imati jednu misu na dan, a kod nas u samostanu i ispovijedati 2 sata. Zatim imaju ručak, te slobodno vrijeme. Poslije podne su također sv. mise i potreba za ispovijed, razgovori s ljudima, pripreme za vjeronauk i razne pobožnosti. Pater Ivan Cvetković ima dužnost i držati vjeronauk za odrasle, no, kako je rekao, to je više nalik susretu na kojem se pjeva, moli, obrađuju se razne teme i dijelovi iz evanđelja, a od nedavno je fra Ivan preuzeo i molitvenu zajednicu Táizea. 

PODRŠKA MLADIMA: Svojim dolaskom u Suboticu fra Ivan želi privući mlade, pokazati im pravi put i pružiti im podršku, koja im je u današnje vrijeme izuzetno potrebna. Volio bi okupljati mlade i da njihova zajednica i molitva raste brojčano i duhovno. Da mladi znaju da imaju mjesto okupljanja, gdje mogu doći i potražiti pomoć – ukoliko im je potrebna. O pozivu mladih svećenika fra Ivan kaže: »Provincija sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu svake godine ima desetak u novicijatu, a zadnjih godina svake godine imamo po tri mladomisnika. Ako smo realni, možemo reći kako je to lijepi broj. Nažalost, neki redovi su u izumiranju. U zadarskoj provinciji je prosjek godina 70  i sada se već razmišljaju kako će se rasformirati. Kod kapucina je slično stanje, ima ih sve skupa u Bosni i Hrvatskoj oko 60, što je jako malo. U našem redu, koji je red manje braće sv. Franje, spadaju još i konventualci – samostanci, trećoreci glagoljaši, kapucini, časne sestre klarise i bosanske franjevke. Tu pripada i treći svjetovni red, kojeg čine laici. Razlika između našeg reda i karmelićana je prije svega to što imamo različita pravila i različitog osnivača. Naš red je osnovao sv. Franjo, a karmelićanski red sv. Ilija. Oni su kontemplativni red, vezani su više za samostan i molitvu, a mi smo više otvoreni za ljude, za siromahe i potrebne. Mi smo prosjački red. Nismo zatvoreni u samostan i nemamo određeno vrijeme za meditaciju, nego tko kad želi. Otvoreni smo za siromahe, bolesne, a to je i sam sveti Franjo želio, da idemo među ljude. Naša prva karizma je siromaštvo i briga za siromašne i potrebne« .  

POSLUŠNOST U ZAJEDNICI: Po potrebi, kada su velike blagdanske ispovijedi ili razne trodnevnice i devetnice, često svećenici iz drugih župa pozivaju franjevce na ispomoć i na propovijed, što oni rado prihvaćaju. 

Fra Ivan je sada dobio dekret na tri godine koji, kako je sam rekao, provincijal uvijek može promijeniti. »Dekrete dobivamo na tri ili šest godina, ali ako ima potreba u nekom drugom samostanu provincijal nas obavijesti o tome i prelazimo tamo gdje je potrebno. S obzirom kako se kod nas nije nikada govorio mađarski jezik, od kada sam u Subotici krenuo sam i na tečaj mađarskoj jezika, te se nadam kako ću u tome i uspjeti. Također moram reći kako sam imao krivu sliku o Subotici, jer nam je Subotica bila prezentirana na pogrešan način. Kad sam dobio dekret da idem u Suboticu nisam bio oduševljen time. Nitko se nikada nije dobrovoljno javio da ide u Suboticu, to mi je bila kao kazna. Sada sam prvi puta u Vojvodini i Subotici. Iako nitko nije želio doći u Suboticu, prihvatio sam naredbu i sada sam se uvjerio o suprotnom. Imao sam mišljenje kako je Subotica stari grad, samostani su stari i mislio sam kako tu nema života. Plašio sam se kad sam dolazio. Sada sam shvatio kako je Subotica kao i svako drugo mjesto, ljudi su prijatni. Tu ima života i u vjerskoj zajednici, a i svjetovno. Kad god bih nekog pitao kako je u Subotici, odgovarali bi mi: ‘dođi i vidi’, sad shvaćam zašto. Željeli su me uvjeriti kako imam pogrešno mišljenje. Uvjerio sam se o tome, o ljepoti grada, i dobroti ljudi. Sada mogu ostati i 6 godina«, rekao je fra Ivan. 

Franjevci su uvijek na ovim prostorima bili priznati i cijenjeni. Nadamo se kako će vjernici prilikom ispovjedi, svetih misa i razgovora prihvatiti i mladog fra Ivana, koji zrači duhovnošću svetog Franje.

Ž. Vukov