Arhiv tekstova

»Baba Jaga ima hirovit karakter, pa su istraživači oprezni u definiranju njezina statusa. Jedni drže da je Baba Jaga naprosto (slavenska) vještica, dok su joj drugi spremni pridati mnogo složeniju i individualiziraniju ulogu unutar slavenskoga demonološkog sistema.

Vještice, poput mnogih drugih mitskih bića, posjeduju sposobnost metamorfoze. Vještica se može pretvoriti u pticu, zmiju, muhu, leptira, žabu ili mačku. Najčešće se pretvara u crnu pticu (vranu, crnu kokoš, svraku)«.

Tako nam u ulomku »Baba Jaga za početnike« Dubravka Ugrešić objašnjava o kome će biti govora u njezinoj najnovijoj knjizi. Koristeći obilato mogućnost metamorfoze koju Baba Jaga ima, lik poznat iz mitologije postaje središtem knjige »Baba Jaga je snijela jaje«. Djelo je nastalo u okviru projekta »Mitovi«, koji provodi 37 izdavača iz svijeta, a u kojem je pred pisce postavljena zadaća da prema vlastitom izboru, na nov način, obrade postojeće mitove. 

Pred tim se zadatkom našla Dubravka Ugrešić (1949.), koja je uz plodnu književnu karijeru djelovala i pri Institutu za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao teoretičarka i prevoditeljica. Najpoznatija je po »Novoj ruskoj prozi« te »Pojmovniku ruske avangarde«. Djela su joj prevedena na dvadesetak jezika, a dobitnica je i nekoliko književnih nagrada. Šira publika pamti je po romanu »Štefica Cvek u raljama života« i »Forsiranje romana reke«, ali su zapaženi i njezini ostali romani (»Muzej bezuvjetne predaje«, »Ministarstvo boli«) te zbirke ogleda (»Američki fikcionar«, »Zabranjeno čitanje«, »Nikog nema doma«).

NEGATIVNI PREDZNAK:  U uvodnom dijelu romana, »Isprva ih ne vidite«, autorica nam skreće pozornost na metamorfozu prema kojoj će roman skrenuti. Starice i starost koje primjećujemo u negativnom kontekstu navode na mogućnost promatranja suvremenih Baba Jagi. U vremenu  kada su mladost i starost opreke na kojima se gotovo gradi svjetonazor suvremenog čovječanstva, starost u većini kultura dobiva negativni predznak.

Starost u svim pojavnostima još je jasnije naglašena u drugom dijelu »Pođi tamo – ne znam kamo, donesi to – ne znam što«. Doživljena u krajnje osobnom odnosu majke i kćeri te  promatrana kroz prizmu složenih osjećaja, zahtijevat će prostor u kojem će moći pokazati bar neka od svojih lica. Dekor će se pri tom mijenjati – od zagrebačkog stana  preko  traženja korijena ženske loze u bugarskoj Varni, a to će rezultirati i uvođenjem novog lika – »Bugarčice« Abe, čiju ćemo ulogu spoznavati tijekom čitanja.

U drugom dijelu »Pitaj, samo znaj, svako pitanje ne vodi dobru«, svjedoci smo pravog  vještičjeg sijela u bapskom raju čeških toplica. Upoznavajući nas s tri starice znakovitih imena – Beba, Pupa i Kukla, autorica oživljava drevni mit o ženskoj emancipaciji – »autentično slavenski, ali za sve prostore i sva vremena.«

DODATAK ZA POČETNIKE: U trećem dijelu romana »Što više znaš, brže stariš«, iz pisma koje uredniku piše spomenuta Aba Bagay, još nedovoljno afirmirana bugarska folkloristica, saznajemo da je dobila zadaću dostaviti »prozni uradak koji se temelji na mitu o Babi Jagi«, koja doduše nije »Oprah Winfrey ili princeza Diana, ali nije ni sasvim anonimna mitska persona«. Povod je to da nam se u nastavku ponudi dodatak naslovljen kao »Baba Jaga za početnike« u kojem možemo saznati sve što o ovom liku nismo znali.

   Paralele koje će autorica pri tom povući između upravo ispričane priče o trima staricama i vlastitoj majci bacit će novo svjetlo na temu ženske starosti i starenja, u današnjim uvjetima življenja u kojem je upravo to jedan od najvećih grijeha koji se nikome ne oprašta. Biti star u svijetu koji gaji kult ljepote na specifičan način nedostatak je koji se ne tolerira, a održavanje mladosti i ljepote po svaku cijenu nameće se kao društveni imperativ. Upravo o tome promišlja autorica u romanu »Baba Jaga je snijela jaje«. Rezultat je »nadahnut i uživljen, veoma duhovit, ali trpak: bolno, otrovno vjeran potresnoj istini koje smo itekako svjesni, ali joj se najčešće bojimo pogledati u oči.«