Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Vijesti

»Što sa sobom preko dana«, režija: Ivona Juka, Hrvatska, 2006.
Drukčiji pogled na život zatvorenika
Nedavno završeni Festival autorskog filma »Pogled u svijet« u Beogradu svoju prikazivačku ponudu ove je godine proširio i s dokumentarno-angažiranom sekcijom. U okviru ovog »surovog pogleda u stvarnost« tako je prikazan i hrvatski film »Što sa sobom preko dana« scenaristice i redateljice  Ivone Juka. Riječ je o dokumentarcu snimljenom 2006. godine, koji je na Sarajevskom filmskom festivalu iste godine osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, dok mu je na Danima hrvatskog filma 2007. godine pripao Grand Prix.
Kroz životne priče trojice zatvorenika u Lepoglavi, film govori o ljudima iza zatvorskih rešetaka, njihovim razmišljanjima, motivima za zločin, ustaljenoj svakidašnjici, pokajanju, ali i nadi. Slučajni ubojica iz strasti (i sam žrtva agresije kao dijete), plaćeni ubojica i pljačkaš pošta i banaka su glavni protagonisti ovog filma. Trojica pritvorenika iz različitih društvenih slojeva, koji su s različitim motivima postali »djeca asfalta«. 
Vođeni diskretnom redateljskom rukom Ivone Juka, njih trojica govore o svojim životnim putovima, zločinima koje su počinili, (ne)svjesnosti samog čina, lakoj zaradi, ali i dosadi unutar zidina Lepoglave, te smislu života i ljubavi. Njihove su priče iskrene, spontane, na momente i jako duhovite. Otkrivaju nam načine života ljudi s druge strane zakona, ali i demarkacijsku crtu na kojoj se svi možemo zapitati u kom trenutku svatko od nas može postati zločinac.
  Dokumentarac prati njihove svakidašnje osobne i zatvorske obveze, kao i tijek pripreme kazališne predstave, što je zatvorenici spremaju za lokalnu publiku.
Dokumentarno snimani prizori sa proba prikazuju »momke sa asfalta« u drugom svijetlu: negodovanje, entuzijazam, probe, tremu, sjaj u očima nakon premijere, pet minuta slave u kojima njihovi životi poprimaju neku drugu dimenziju – smisao.
Iskren, drukčiji i duhovit film o teškoj temi i surovoj realnosti otvara novi pogled na živote ljudi s druge strane zakona, pritom nikoga ne ostavljajući ravnodušnim.
Dragana Bebić
 
 
Milorad Đurić primio izaslanstvo grada Pečuha 
Najavljeno predstavljanje vojvođanske kulture
U 2010. godini mađarski grad Pečuh ponijet će titulu europske prijestolnice kulture. Kulturno-umjetnički ambijent odražavat će se kroz odrednicu – »Pečuh grad bez granica i kapija Balkana«. Tim povodom pokrajinski tajnik za kulturu Milorad Đurić primio je u ponedjeljak, 1. prosinca, potpredsjednika Pečuha Tibora Gondu sa suradnicima i predstavnike Javnog društva »Europska prijestolnica kulture Pečuh 2010«. 
Milorad Đurić istaknuo je kako ovaj susret predstavlja jedan od koraka, koji nam treba omogućiti da što bolje iskoristimo činjenicu što smo relativno blizu grada Pečuha, i da već u idućoj godini započnemo kulturno predstavljanje Vojvodine. Đurić je naglasio da će u 2009. godini započeti period intenzivnije kulturne suradnje između Vojvodine i grada Pečuha. Resorno tajništvo uputilo je prijedloge koji sadrže konkretnu ponudu kulturno-umjetničkih sadržaja, koji na najbolji način govore o vojvođanskom kulturnom ambijentu. Između ostalog to je predstava »Jezik zidova« Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, uslijedit će predstavljanje Književne kolonije iz Čortanovaca, Dječjeg kazališta iz Subotice, kao i kulturno-umjetnički projekti iz Stare Pazove, Kikinde, Kanjiže, a bit će predstavljen i dio Exit festivala i Art klinike uz mogućnost da ovaj program može biti dopunjen u skladu s predstojećim programskim zahtjevima organizatora, izjavio je tajnik Đurić. 
Naglasivši da je Vojvodina pokrajina u Republici Srbiji koju karakterizira postojanje različitih kultura i postojanje etničkih zajednica, bogata kulturna baština i vrlo živa suvremena kulturna scena, Đurić je iznio nastojanje i interes da se ovom prilikom kulturni život Vojvodine predstavi u punom obujmu. On je upoznao goste iz Pečuha sa činjenicom da se u Vojvodini pruža snažna potpora različitim aspektima multikulturalizma, i ukazao na nastojanje da se podrže i svi oni projekti koji nas vode u interkulturalni dijalog, koji se ostvaruje unutar europskog konteksta. 
Potpredsjednik Pečuha Tibor Gonda iznio je opredjeljenje Pečuha da se sve ne završi godinom u kojoj će Pečuh biti europska prijestolnica kulture, nego da se nastavi u kontinuitetu s njegovanjem istinskih europskih kulturnih vrijednosti. Budući da su granice Mađarske otvorene prema Europi, Pečuh se opredijelio, bazirajući se upravo na svoju kulturnu baštinu, za otvaranje prema jugu. Gonda je istaknuo kako je ideja bila da se stvori jedna kulturna regija od gradova iz Mađarske i zemalja u okruženju. Velika je zainteresiranost partnerskih gradova u regiji, što znači da je ideja bila dobra, naglasio je Gonda. U tom cilju je i suradnja s Kanjižom, s kojom su pronašli dodirne tačke. U okviru Srbije, Vojvodina i Novi Sad su idealni predstavnici za strateško partnerstvo u kulturi, istaknuli su gosti iz Mađarske. Bit će ovo način da se bogatstvo kulturne ponude Vojvodine, kao i Srbije, predstavi na međunarodnoj razini. Također, gosti su izrazili interesovanje za intenziviranje suradnje na planu kulturne razmjene, i da se mađarski umjetnici predstave u vojvođanskim kazalištima, kao i želju da uče iz vojvođanskih uspješnih primjera, poput Exita i Novosadskog jazz festivala, koji uživaju ogroman uspjeh na međunarodnom planu. 
(www.vojvodina.gov.rs)
 
 
Književna baština: 150 godina od rođenja i 120 godina od smrti Nikole Tordinca
Povratak iz zaborava
 
Stvaralaštvo prerano umrlog pisca, neveliko opsegom, no sugestivno sadržajima i namjenom, 
vrijedan je dio fundusa hrvatske seosko-folklorne novelistike
 
Piše: Vladimir Rem
Upoznao je Bosnu prije nego stvarnost svoga slavonskog zavičaja, koja se u vremenu njegova kratkotrajnog življenja počela naglo mijenjati zahvaćena procesom industrijalizacije, prodorom stranog kapitala, nestajanjem nekadašnje idile seoskog života.
Tako se može reći za pripovjedača Nikolu Tordinca, koji je svoje najranije djetinjstvo proveo u Derventi i Sarajevu, gdje mu je otac radio kao stolarski obrtnik. Došavši u dodir s fra Grgom Martićem, u ono vrijeme poznatim epskim pjesnikom, oduševio se fenomenom bosanske sevdalinke i narodnog blaga tih krajeva pa je, kao prvo svoje djelo, objelodanio »Narodne pjesme i pripovijetke iz Bosne« (Vukovar, 1883.).
SLIČNOSTI S JOSIPOM KO-ZARCEM: Bakovčanin, nećak Jurja Tordinca, koji je sebe nazivao »Ilirom iz Slavonije«, Nikola Tordinac bio je suvremenik i vršnjak Josipa Kozarca (r. 1858.). Sličnosti između te dvojice vinkovačkih gimnazijalaca i odanih prijatelja, istina, ne možemo tražiti u njihovim umjetničkim dosezima (tu Kozarac ima neporecivu prednost), ali ih zato nalazimo u njihovu stvaralaštvu: u literarnoj obradi Šokadije, kako se naziva onaj dio Slavonije od Broda i Đakova do Vinkovaca i Županje.
Sudbine su im također slične: umrli su od tuberkuloze, kao drugi i treći u nizu preranih smrti, poslije Andrije Palmovića, koji je među hrvatskim »prokletim pjesnicima« vremenski bio prvi. Neizlječen u Gleichenbergu, Nikola Tordinac je umro 21. veljače 1888., gotovo dva desetljeća prije Josipa Kozarca. Pokopan je u Đakovu, uz pjesnika »Pobratinstva« i »Bijedne Mare« Luku Botića.
VISOKI IDEALI: lako je, poput Josipa Kozarca, svoj književni rad započeo stihovima (u vinkovačkom »Narodnjaku« 1876.), najznačajnija Tordinčeva ostvarenja su pripovijetke. Po njima je i ostao u književnosti. Posebno se doimaju pripovijetke »Đakovački Spasovdan«, »Brat Adam« (najbolja Tordinčeva proza, s upravo majstorskim opisima seoskih motiva), te »Nekopano, nekovano  blago«, »Ružini grijesi« i »Crkveni god«, za koji je bio inspiriran u selu Ivankovu, gdje je boravio kao kapelan.
Prvu, i za života jedinu, knjigu pripovijedaka objavio je pod naslovom »Seoske bajke i bajalice« (Đakovo, 1885.) izrekavši u njezinu predgovoru svoj credo: »U narodu sam raso i odraso. Š njim sam jednu pjesmu pjevao, jednu tugu tužio, jednu brigu brinuo, pa ga zavoljeh ko da nas jedna majka pod srcem nosila i jedno ognjište na okup pribiralo«.
»Odabrane crtice i pripovijesti« izašle su mu posthumno (Zagreb,  1890.), a njihovim objavljivanjem u Vinkovcima 1994. bio je označen njegov povratak iz zaborava.
Stvaralački opus Nikole Tordinca, nevelik opsegom, no sugestivan sadržajima i namjenom, ostao je okrnjen, nedovršen. Unatoč tome, djelo ovoga prerano umrlog pisca vrijedan je dio fundusa naše seosko-folklorne novelistike.
Priređujući prozu Nikole Tordinca u knjižnici »Slavonica« (I. kolo, knj. 3) Mirko Hunjadi je kao jedno od ključnih obilježja Tordinčeva pisanja istaknuo njegovu sklonost »podvođenju životnih pojava pod visoke, svete ideale Naroda, Domovine, Boga i Dobra«.
 
 
Izložba slika Matije Molcera u Subotici
Anđeli dolaze
Svestrani subotički umjetnik Matija Molcer – skladatelj, slikar, književnik, pjesnik, prevoditelj, ali i vrsni pedagog, priredio je izložbu slika u Gerontološkom klubu Centar II. (Žarka Zrenjanina 12) u Subotici.
U vrijeme Došašća, čekanja Božića, rođenja Isusa umjetnik je izložio 14 slika (u tehnici tempere) i grafika nadahnutim fenomenom anđela koje vidjeli nismo, ali koji, vjerujemo, postoje, dobrim nas oplemenjuju, čine i koji dolaze. Upravo je tako slikar Molcer, prikazujući anđele na svoj osebujan način, nazvao svoju izložbu – »Anđeli dolaze«.
Izložbu je, pred mnoštvom poklonika umjetnikovog rada, otvorio umirovljeni glumac Narodnog kazališta iz Subotice Mihajlo Jančikin. 
M. K.
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika