Arhiv tekstova

Bogatstvo kulturne baštine Cvelferije, tih devet sela Posavine, koje je Vojna granica ujedinila u 12. brodsku regimentu, te upravo otuda i naziv Cvelferija, od kojih su najznačajniji Drenovci, ali ništa manje značajni nisu niti Đurići, Gunja, Podgajci, Račinovci, Rajevo Selo, Soljani, Strošincu i Vrbanja, predstavili su prošloga četvrtka, 27. studenoga, Osječanima, posredstvom udruge Šokačka grana, vlč. Marko Đidara, župnik župe sv. Mihaela-Arkanđela u Drenovcima, Andrija Matić, pročelnik za poljoprivredu i gospodarstvo Vukovarsko-srijemske županije, Matej Jankopović, prvi župan vukovarsko-srijemski, Jakša Šestić, član uprave županjske Sladorane i prvi načelnik Općine Drenovci te Goran Pavlović, prvi ravnatelj drenovačke knjižnice i čitaonice i prvi urednik časopisa Duhovno hrašće. Tom je prigodom predstavljen i Dokumentarij, knjiga o proteklih stotinu »Susreta ugode« u Drenovcima, koju su za tisak pripremile prof. Mirta Bijuković i prof. Valentina Majdenić s Filozofskog fakulteta u Osijeku, o kojoj su vrlo pohvalno govorili već predstavljeni zvaničnici, ali i prorektor dr. Goran Rem i mr. Vera Erl, koja je sve nazočne pozdravila i kao predsjednica Šokačke grane.

SVE JE POČELO U VRIJEME DOMOVINSKOG RATA: »A sve je počelo u vrijeme Domovinskoga rata«, rekao je vlč. Marko Đidara, Šiđanin rođenjem, i nastavio: »kada su u Vrbanju, Soljane, Drenovce stizali prognanici iz najistočnijih krajeva Republike Hrvatske, kada je bilo ‚biti il ne biti‘. Usporedno s organiziranjem obrane ovih prostora, uspjeli smo se izdignuti iznad prosječnosti, okupiti brojnu seosku inteligenciju – liječnike, agronome, učitelje, veterinare i sve druge, koja je na selu bila neiskorištena, s namjerom promicanja duhovne obnove, njegovanja kulturne tradicije i bogate baštine i, naravno, naše katoličke vjere. Tako je nastala ova udruga Duhovno hrašće, 1993. godine, a hrast je u našem podneblju simbol snage, bogatstva i neprestanog, spontanog rađanja, simbol našeg ravničarskog čovjeka, koji je, baš kao i hrast, neuništiv«.  

Potom počinju Susreti ugode, a sudionici su ponajčešće književnici, poljoprivredni stručnjaci, etnolozi, arheolozi i ini, pa već sljedeće, 1994. godine, organiziraju se Pjesnički susreti, da bi 1996. godine izašao i prvi broj Duhovnoga hrašća, časopisa za književnost, umjetnost, kulturu i povijest. 

»Kada se čovjek u nekim godinama zaljubi u zavičajnost, kada, da tako kažem, oboli od te zavičajnosti, a to se meni desilo«, rekao je poetski nadahnut Andra Matić i nastavio: »pa kada još dobije državu o kojoj je sanjao, a ta država svoj bitak temelji na obitelji i zdravoj zavičajnosti, onda dobiješ krila, razmašeš se i tvojoj sreći nema kraja. Meni se baš to dogodilo, a uz to sam još i agronom i seljak, pročelnik, Srijemac i Šokac, a iznad svega zaljubljenik u bogatstvo te naše baštine. Iza nas je tek prva stotina ‚Susreta ugode‘, a dati će Bog, kako je rekao i naš župnik, da dočekamo i dvjestote susrete, a ja ću jednako i neizmjerno biti sretan ako ova naša ideja živi i dalje.« 

SPONTANO SLOŽEN CVELFERSKI MOZAIK: »Osnivajući Duhovno hrašće u vrijeme Domovinskoga rata, ovaj tim, koji je pred vama, na sebe je stavio taj svoj nacionalni identitet nosio ga i volio. Bez sumnje, bila su to teška vremena, ali ispunjena nacionalnim ponosom i nabojem, a postojala je opasnost da to moguće postane i neobuzdano. Na žalost, na nekim našim prostorima to se i dogodilo, ali mi smo se u našem cvelferskom krugu okupili oko naše vjere i naše Katoličke crkve, u vjeronaučnoj dvorani u Drenovcima, i zaključili da taj duh i taj silni nacionalni naboj ne smije izmaći kontroli, i raduje me da smo u tome uspjeli«, rekao je Mata Janković.

Nadahnuto su govorili i drugi sudionici ovoga skupa, jednostavno se dopunjujući, i kako je primijetio dr. Goran Rem, možda večeras i ne bi dobili cjelovitu sliku duhovnoga života u Cvelferiji - da je oni nisu ovako spontano tkali i slagali tu pred našim očima, sličicu po sličicu tog cvelferskog mozaika, od Andre Matića do Vere Erl.

Na koncu, zamolili smo župnika vlč. Đidaru za komentar o zbivanjima na čitavom tom hrvatsko-srijemskom prostoru, jer dok se Drenovci i Cvelferija hvale Duhovnim hrašćem, dotle se Nijemci hvale Kićenim Srijemom, Ilača Tradicijskim glazbalima, Tovarnik Matoševim danima, Lovas Miholjskim kolom i da ne nabrajam, a kako izazvati lančanu reakciju i u drugom dijelu Srijema, kojega je presjekla najmlađa hrvatska državna granica? »Vrlo jednostavno i vrlo lako, jer duh, srce i ljubav, pa i dragi Bog, ne priznaju nikakve granice, pa ni državne. Nitko tu nema što zamjeriti, ako se granice prelaze s ljubavlju i dobrim namjerama, da jedni drugima pomognemo i da život s obje strane granice učinimo ljepšim i bogatijim.«  

Slavko Žebić