Arhiv tekstova

Predstojećeg vikenda, točnije 1. prosinca, na cijeloj kugli zemaljskoj bit će obilježen Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, od kojeg diljem našeg planeta boluje više od deset milijuna ljudi. Crvena vrpca je globalni simbol solidarnosti s HIV pozitivnim i osobama sa sindromom stečene imunodeficijencije.

Smatra se da je uzročnik AIDS-a ljudski virus imunodeficijencije HIV, koji oštećuje sposobnost organizma da proizvodi obrambena bijela krvna zrnca zbog čega organizam nije u stanju obraniti se od bakterija ili virusa koji ga napadaju. Statistika vezana za ovu bolest je doista poražavajuća. Do 1996. godine u svijetu je otprilike 22,6 milijuna ljudi bilo HIV pozitivno, od toga 21,8 milijuna odraslih i oko 830.000 djece. Danas je u svijetu zaraženo više od 36 milijuna ljudi (prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, ova brojka je prešla 39 milijuna zaraženih), od čega 50 posto djece i mladih. Što se tiče zemljopisne rasprostranjenosti, najviše oboljelih i zaraženih živi u Africi. Već 2005. godine u podsaharskoj Africi više od 26 milijuna ljudi živi s virusom.

Sindrom stečenog nedostatka imuniteta - AIDS nije po definiciji jedna bolest. Radi se zapravo o tome da teško oštećeni imunološki sustav čini oboljeloga od AIDS-a vrlo osjetljivim na mnoštvo infekcija i bolesti. Za ovu bolest se u hrvatskom jeziku ponekad koristi riječ kopnica, ali je mnogo poznatija engleskim nazivom AIDS (eng. – Acquired Immunodeficiency Syndrome), ili pod francuskim nazivom SIDA. Međutim, biti HIV pozitivan nije isto što i imati AIDS. Mnogi ljudi zaraženi virusom HIV-a ne obolijevaju godinama, ali mogu prenositi virus. Vremenom HIV narušava imunitet, čineći tijelo osjetljivijim na razne bolesti. Osobi zaraženoj HIV-om postavlja se dijagnoza AIDS-a tijekom posljednje faze infekcije tim virusom (javlja se otprilike 10-11 godina nakon početne infekcije), kad se uočava sve više simptoma i tek tada infekcija može dobiti naziv AIDS. 

AIDS, dotad nepoznata bolest, otkrivena je kod pet mladih homoseksualaca iz Los Angelesa godine 1981. i nitko nije slutio da će ta bolest postati prava »kuga 20. stoljeća«. U početku je smatrana bolešću homoseksualaca te je trebalo nekoliko godina da se dokaže suprotno, sve dok nisu počela obolijevati djeca i žene. Ova bolest, odnosno virus HIV-a koji je izaziva, najčešće se prenosi seksualnim činom, miješanjem nekih od tjelesnih izlučevina oboljeloga s onima zdravog čovjeka (sjemena tekućina, krv), s majke na dijete (u trudnoći) ili drugim dijelovima organizma u kojima je koncentracija ovog virusa velika. Može se zaraziti i korištenjem iste igle kao i prethodno zaraženi, zatim transfuzijom, a kroz posteljicu zaražena majka prenosi bolest i na dijete. Zaražena majka može dijete zaraziti i dojenjem. Bitno je svakako spomenuti kako se virus HIV-a ne prenosi društvenim događanjima u svakodnevnom životu poput zajedničkog objeda, druženja, grljenja, ljubljenja, korištenjem istoga posuđa i pribora za jelo. Također se ne prenosi putem kukaca (npr. komaraca), slinom ili znojem, jer virusa HIV-a u takvim tekućinama nema u dovoljnim količinama da bi došlo do zaraze. Virus HIV-a ne prenosi se sjedenjem u istoj prostoriji i razgovorom s oboljelim od ove bolesti.  

S obzirom da je ovo opaka i neizlječiva bolest, svoj život i navike moramo usmjeriti na sprječevanje mogućnosti zaraze HIV-om i izbegavanjem tzv. rizičnih kontakata. Ukoliko mislite da imate ili sumnjate da ste od nekoga dobili AIDS, hitno potražite liječničku pomoć. Tada će se prije svega uraditi testovi na AIDS, koje može uraditi i svaka osoba, a testiranje je u pravilu anonimno.