Ni jednu od triju ponuđenih riječi ne bismo trebali olako izbaciti iz jezika. U Anićevu Rječniku uz riječ kralješnica stoji da se u jeziku ravnopravno rabi i oblik kralježnica te da je to pokretni koštani stup u kralješnjaka. Riječ kičma obilježena je kao regionalni naziv te naziv za kralježnicu u srpskome jeziku.
Stoga ćemo riječ kralježnica i kralješnica rabit u medicinskome i biološkome nazivlju jer i naši učenici u biologiji uče kralješnjake i beskralješnjake.
Riječ kičma u značenju kralježnice pripada srpskome jeziku, međutim u hrvatskome se jeziku ova riječ, koja je naslijeđena iz praslavesnkoga jezika, može rabiti u smislu karaktera. U spomenutome Rječniku objašnjena je ovako: kičma – regionalno + srpski; imati kičmu – biti karakteran, ne dati se slomiti; saviti kičmu – znači pokoriti, slomiti kičmu – slomiti koga, uništiti mu snagu. Stoga sintagmu slomiti kičmu beskičmenjacima trebamo shvatiti u prenesnome, a ne u doslovnome smislu.
