Arhiv tekstova

Historijski arhiv i Gradski muzej Subotica upriličili su u četvrtak, 20. studenoga, u novom izložbenom prostoru predstavljanje dviju zanimljivih publikacija u nakladi Državnog arhiva Osijek. Gosti iz Osijeka, dr. sc. Stjepan Sršan, ravnatelj osječkog arhiva i mr. sc. Dražen Kušen, arhivist, prikazali su nazočnoj publici »Knjigu o vinu« – rukopis iz 1779. godine i »Zavičajnike grada Osijeka 1901.–1946.«. Uvodničar i domaćin ove povijesno-literarne večeri bio je Stevan Mačković, ravnatelj subotičkog Historijskog arhiva, a po završetku službenog programa organiziran je i mali domjenak uz degustaciju WOW vina.

»Naše gostovanje večeras u Subotici je nastavak lijepe suradnje, koju njeguju arhivi naših dvaju gradova, razmjene kulturnih dobara iz povijesti u jednoj viziji kako bi se to trebalo još više raditi i na drugim područjima zbližavanja na regionalnoj osnovi. Kao koautor knjige ‘Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946.’ mogu reći kako je u pitanju djelo u kojemu je sačinjen popis i evidencija preko 14.000 nositelja domaćinstava, te je obuhvaćen veliki broj imena i prezimena osoba, koje su tijekom navedenoga vremenskoga razdoblja živjele na području grada Osijeka. Ne zaboravimo kako je u ono vrijeme svaka obitelj morala imati zaseban list sa svojim podatcima, bez kojih niti jedan njezin član nije mogao ostvariti pravo na domovnicu, tj. državljanstvo tadašnje države. Knjiga vremenski obuhvaća nekoliko država, s obzirom na to da se Osijek isprva nalazio pod Austrijom, zatim Austro-Ugarskom Monarhijom, pa u Kraljevini SHS, tijekom Drugog svjetskog rata u NDH, i, konačno, nakon oslobođenja u Jugoslaviji. Knjigom su obuhvaćene i mnoge osobe iz gotovo cijele Europe, koje su zbog određenih migracija, poslova, ali bračnih prilika živjele na spomenutom prostoru koji obrađuje ova knjiga. Ovaj golemi niz podataka omogućuje današnjim ljudima istraživanje svoje prošlosti, i to ne samo Osječanima, već i mnogim drugima diljem Europe i svijeta. U tom kontekstu i mnogi Subotičani mogu provjeriti svoje pretke u ovom djelu, jer blizina naša dva grada mnogima je pružala mogućnost da jedan dio svojih života provedu i u Osijeku. Tijekom jednog razdoblja Osijek (oko 1800. godine sa svojih 12.000 stanovnika) je bio veći i od Zagreba, dok je stotinu godina kasnije, 1900. godine, brojio 20.000 žitelja grada. Knjiga je već promovirana u nekoliko hrvatskih gradova, ali i u Pečuhu (Mađarska), Tuzli (BiH), evo sada u Subotici (Srbija), a planiraju se još i promocije u većim gradovima ove regije«, rekao je dr. sc. Stjepan Sršan, koautor »Zavičajnika grada Osijeka 1901.–1946.« i ravnatelj osječkog Državnog arhiva.

Mr. sc. Dražen Kušen, arhivist iz Osijeka, u kraćoj izjavi osvrnuo se na »Knjigu o vinu«, rukopis iz 1779. godine.

»U pitanju je jedno kapitalno djelo iz kulturne baštine, jer unutar svojih korica donosi pisani trag stječenog iskustva i znanja o vinu stjecanog stoljećima, sve do druge polovice 18. stoljeća. Zapisano je preko četiri stotine recepata, koji su prošlosti pomagali vinarima u proizvodnji i čuvanju vina. Značajno je istaknuti kako je u pitanju vinska kultura dobivena iz loze koje više nema nigdje, jer je nakon napada filoksere jednostavno nestala, a ovim putem je, u obliku kulturne baštine, uspjela biti očuvana za sva buduća pokoljenja. Svi navedeni recepti, kako je to priređivač knjige doktor Sršan istražio, potječu iz nekoliko sredina, poput: Beča, Budima, Linza, Bavarske i jednim dijelom srednje Europe, a putem ondašnje prepiske nastala u kapucinskom samostanu u Osijeku. Nakon našeg istraživanja dolazimo do zaključka kako je ovaj prepis vjerojatno jedini u ovakvoj kategoriji literarnog bilježenja«.

Stevan Mačković, ravnatelj subotičkog Historijskog arhiva, također je naglasio značaj jednog ovakvog oblika suradnje između dvaju gradskih arhiva, koja je do sada bila na razini međusobnih posjeta i razmjene mišljenja, a sada je unaprijeđena, po prvi puta, i na promociju nakladničke djelatnosti. Uz to, ovoga puta su se, u duhu promocije knjige o vinu, pobrinuli osigurati i prigodnu degustaciju za posjetitelje ove literarno-povijesne večeri.                      g