Arhiv tekstova

U Osijeku je u Klubu knjižare Nova u četvrtak, 20. studenoga, održan susret Ogranka Društva književnika Slavonije, Baranje i Srijema. Skup je otvorio predsjednik Ogranka Mirko Ćurić, književnik iz Đakova, a uvod u cjelovečernje druženje dao je doajen srijemsko-slavonske pisane riječi Vladimir Rem predavanjem o Nikoli Tordincu i vršnjaku mu Josipu Kozarcu, a poslije je tridesetak članova ovoga Ogranka čitalo svoje uratke, prozne ili poetske.

»Ovo je više od polovice članova našega Ogranka«, povjerio nam se Mirko Ćurić i dodao: »Ovo su značajni susreti, jer kanimo posjetiteljima reći ponešto o sebi, pa tako uvijek naši članovi ponešto pročitaju, kažu ponešto o sebi i pletu priču o našem Ogranku, koji nije najveći brojem, ali je značajan sadržajem, jer dosta je profesora književnosti i doktora znanosti, mada to i nije presudno za književno stvaralaštvo.«

Naravno da naobrazba nikomu ne škodi, niti udruga može pomoći da netko bude dobar pisac, objavi dobru zbirku pjesama ili još bolju knjigu, jer je pisanje samostalan čin, ali činjenica da su članovi udruge znanstvenici – dr. Stanislav Marijanović, dr. Bogdan Mesinger, dr. Helena Sablić-Tomić, dr. Goran Rem, otac mu Vladimir i drugi, dostatno govori sama za sebe. Također je i činjenica da Ogranak broji tek 35–40 članova, mada bi, sudeći prema broju članova Društva hrvatskih književnika, kojih je više od 500, u ovoj regiji trebalo biti barem još pedesetak, no, letvica je još prigodom utemeljenja postavljena vrlo visoko i uvjet je najmanje objavljene 3–4 knjige ili niz kritičkih osvrta, prikaza i eseja, što treba svjedočiti o kvaliteti književnoga stvaralaštva. Društvo hrvatskih književnika među najstarijim je udrugama ove vrste u Hrvatskoj i djeluje od 1900. godine, a među najstarijim je kulturnim udrugama i u ovome dijelu Europe.

»Obično se ovakvi susreti posvete značajnim obljetnicama. Prije dvije godine obilježili smo 25. obljetnicu utemeljenja našega Ogranka za Slavoniju, Baranju i Srijem, prošle je to godine bila 300. obljetnica tiskanja prve knjige na hrvatskom jeziku u poslijetursko vrijeme, a ove je godine povod 150. obljetnica rođenja Josipa Kozarca i Nikole Tordinca (1858.) i 120. obljetnica od prerane smrti Nikole Tordinca (1888.)«, najavio je svoje predavanje Vladimir Rem. »Evo, samo nas još 15 dana dijeli od 150. obljetnice rođenja Nikole Tordinca (rođen je 5. prosinca 1858.), a njegov je rad sustavno osporavan jer nije bilo lako prije 150 godina biti i svećenik i pisac, pa vjerojatno zato i nije sve do sada primjereno osvijetljeno književno djelo ovoga zavičajnika, čiji je opus nevelik opsegom, ali je vrlo sugestivan i bogat sadržajno«, rekao je Vladimir Rem i povukao niz paralela s njegovim vršnjakom Josipom Kozarcom. I dok je Tordinac bio osporavan i neistražen, dotle je opus Josipa Kozarca i brata mu Ivana, primjereno oslikan i prikazan.

Posjetitelji su napunili neveliku dvoranu Kluba knjižare Nova, a abecednim su redom svoje uratke, prozne i stihovane, čitali – Josip Cvenić, dr. Stanislav Marijanović, dr. Bogdan Mesinger, Lujo Medvidović, dr. Goran Rem, Stjepan Tomaš... Kako se nadnevak susreta poklopio s nadnevkom stradanja vukovarskih branitelja na Ovčari, Marija je Medić pročitala pjesmu o stradanju Vukovara.

Slavko  Žebić