Arhiv tekstova

»Macom« zatvorio kapije pogona u Sonti

Igre bez kruha

 

Sonćansko gospodarstvo nastavlja s posrtanjem. Nakon PPK »Sonta«, još jedno poduzeće zatvara kapiju. U pogonima bivše »Kudeljare«, OOUR-a apatinske »Užarije«, prije 1998. godine otvoreno je privatno poduzeće »Embalegno«, koje vlasnik 2001. preprodaje vlasniku privatnog poduzeća »Macom« iz Novog Sada Veroljubu Bajiću.  Oba poduzeća proizvodila su drvenu ambalažu, popularne gajbice. Godine su prolazile, posao se razvijao, zarade nisu bile basnoslovne, no, bile su redovite. Posrtanje je počelo ove godine. U nekoliko navrata dolazilo je do prekida proizvodnje, da bi prije dvadesetak dana djelatnicima bilo priopćeno kako »od sutra ne moraju dolaziti na posao«. Od izvora iz poduzeća, koji iz određenih razloga za sada ne bi želio biti imenovan, doznajemo kako su djelatnici očajni, ali se nemaju kome obratiti za pomoć, jer, faktički, od njih 180-ero samo 45 je u radnom odnosu, ostali ove godine nisu niti prijavljivani, niti su za njih plaćani doprinosi, iako su im radne knjižice u poduzeću, pripremljene za prijavljivanje. Iako je u međuvremenu bilo više prijava inspekciji rada, reakcije su bile mlake, djelatnici kažu – radi mira u kući. Nitko od mjerodavnih, kako im je objašnjavano, nije poduzimao ništa, plašeći se da poslodavac ne smanji obujam proizvodnje i otpusti »sezonce«. Da strah nije bio bezrazložan upravo se i pokazalo. Djelatnici trenutačno nemaju nikakvih validnih informacija, kapija poduzeća je zaključana, a radne knjižice nitko im ne vraća. Kako je među 180 djelatnika tridesetak bračnih parova, ovim potezom oko 150 sonćanskih obitelji dovedeno je, na pragu zime, u izuzetno teške probleme glede gole egzistencije. Uz pretpostavku da će im poslodavac vratiti radne knjižice i omogućiti im prijavu na tržište rada, bar ovih 45 stalno uposlenih ostvarilo bi kakve-takve prinadležnosti putem službe za upošljavanje, no, ukoliko uzmemo u obzir kašnjenje isplata od nekoliko mjeseci, možemo konstatirati kako i njih čeka jako teška zima. »’Macom’ je trenutačno najveći proizvođač drvene ambalaže na Balkanu, a cjelokupnu proizvodnju izvozimo na tržište Njemačke, južne Italije i Španjolske, a imamo i svoju međunarodnu špediciju. U iznimno težak položaj ove godine smo došli zbog velikih poskupljenja nafte i nerealno niskog tečaja eura tijekom velikoga dijela godine. Obrtni kapital nam se istopio, tako da nismo mogli izmiriti dospjele obveze i ušli smo u blokadu računa. Neophodna nam je pomoć, potreban nam je svjež kapital, bilo u vidu kreditnih sredstava, bilo u vidu djelomične ili cjelovite dokapitalizacije. U cijeloj ovoj situaciji najveće žrtve podnijet će djelatnici, koji će na pragu zime ostati bez prihoda. Nitko neće biti otpušten, a čim se steknu potrebni uvjeti, ‘Macom’ će nastaviti s radom«, kaže u telefonskom razgovoru za Hrvatsku riječ vlasnik Veroljub Bajić. 

Ivan Andrašić

Iz arhiva Povijesno-istraživačkog odjela 

HKUPD »Matoš« u Plavni

Svinjokolj u Plavni

 

 

U arhivu HKUPD »Matoš« nalazi se zapis iz 1980. godine o svinjokolji u Plavni, prema kazivanju nekadašnjeg zvonara župne crkve Kuzme Mišića. On u svom govoru, kao i većina mještana ovog sela, ovu imenicu rabi u ženskom rodu – svinjokolja. Uskoro će početi prve svinjokolje pa kazivanje pok. Kuzme donosimo u cijelosti u želji da se ovaj događaj sadržajno obogati i obnovi, barem u onom pratećem dijelu:

»Svinjokolja je obično kod nas u prosincu misecu. Za taj dan domaćin se već dva dana ranije sprema: cipa drva, traži veliko korito i zove na svinjokolju bližu i daljnju rodbinu. Na sam dan svinjokolje ujutro rano svi se skupe te onaj koji će klati svinju sa svim muškarcima zakolje ugojenog bravca, zatim se zakoljeno svinjče stavi u korito i preko njega se polije topla voda, tako da bi se moglo lakše očistiti od dlaka. One dlake koje ostanu obriju se nožem. Postoji još i način da se zakoljeno svinjče prekrije slamom, a zatim se slama zapali i na taj način se očisti od dlaka. Tako pripravljeno svinjče se raspolovi i najlipši komadi mesa se izrežu i stave peći, da bi oni koji su tamo, mogli doručkovati. Iza toga se cili dan radi sve do uvečer, kada se od srca, džigerice bile i crne i kožica napravi krvavica. Zatim se od mesa prave kobasice i kulen. Prvo se napravi debela kobasica koja će se nositi na Uskrs ujutro u crkvu da se blagoslovi. A kulen se pravi zato da bi se po završetku žetve jio. Kada su sve poslove poradili svi sidaju za večeru. Večera se sastoji od kisele čorbe, pečenog mesa, friški kobasica, krvavica i na kraju kao kolači dolaze krofne. Sve se to zaliva dobrim vinom iz domaćinovog podruma. Vino diluje na raspoloženje gostiju i oni se puno šale, a i zapivaju koju veselu pismu. Uvečer, već pod večerom, pojave se momci obučeni tako da ih se ne može prepoznati. Oni se zovu »tute«. Oni se također pridruže domaćinu i gostima kod večere šalama, pismom i svirkom. Oni daju novu vrst raspoloženja ovom veselom društvu. Tako raspoloženje i pisma traju duboko u noć, a iza toga se raziđu da bi se sutradan opet kod nekoga drugoga sastali na novoj svinjokolji.« 

Tako je to bilo u prošlosti, a danas se svinjokolja svodi na rutinski posao u kome nema baš vremena za pjesmu i šalu. No, ipak još uvijek u svakoj kući u Plavni svinjokolja se obavi, a domaćica i svojim susjedima, ako ništa drugo, odnese makar malo vrućih čvaraka koje dida Kuzma nije spomenuo u svom kazivanju.

Prema kazivanju Kuzme Mišića 1980. godine.

 

Priredio: Zvonimir Pelajić