Arhiv tekstova

Iako mnogi misle kako je nepotrebno govoriti i pisati o fizičkom kažnjavanju i zlostavljanju djece, nažalost, to je dio današnjice. Gledajući na televiziji razne emisije o ovoj temi, mislimo kako se to događa negdje daleko od nas, no, podatci govore drugačije. Malo je onih roditelja koji nisu nikada podigli ruku na svoje dijete, ali ipak treba razlikovati što je zlostavljanje, a što odgojna mjera. No, odgojna mjera nije batina. 

Također se postavlja pitanje – na koji način ispravno odgajati dijete, pa i onda kada je to nemoguće učiniti lijepim riječima i bez povišenog tona u glasu? Često roditelji više ne znaju što raditi, pa krenu primjenjivati silu, razne prijetnje ili zastrašivanje. Iako psiholozi ne opravdavaju nijedan ovakav postupak, ipak se razlikuje je li roditelj udario dijete po guzi (s ciljem da dijete opomene kako nije dozvoljeno dirati struju ili trčati ispred auta) ili po glavi, ili po nekim drugim dijelovima tijela, pa čak i nekim predmetom. 

OBLICI ZLOSTAVLJANJA: Oduvijek su postojali različiti stavovi prilikom odgoja djece, pa čak i tradicionalni metodi kažnjavanja djece. Vrsna i svugdje u svijetu poznata pedagoginja Marija Montessori je govorila kako pohvala ima puno veći efekt od kazne. No, i  kada je u pitanju kazna, ne trebaju se primjenjivati fizičke, niti psihičke kazne.

Djeca uče ono što doživljavaju, te tako djeca koja žive i odrastaju u okruženju koje je nasilno ne mogu naučiti živjeti drugačije. Ovdje se provlači i pitanje nasilja djece u školi, koje sve više uzima maha među djecom. Podatci govore i kako je kažnjavanje djece ipak u većoj mjeri prisutno u obitelji. 

U razgovoru s Vesnom Margaretić, socijalnom radnicom i voditeljicom službe za zaštitu djece i omladine u Subotici, doznali smo kako ovakvi problemi zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji ipak postoje. »Zlostavljanje djece obuhvaća sve oblike fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja, zatim seksualnu zlouporabu, zanemarivanje ili nemaran postupak, kao i komercijalnu ili drugu eksploataciju djeteta, što dovodi do stvarnog ili potencijalnoga narušavanja djetetova zdravlja i ugrožavanje djetetova razvoja. Fizičko zlostavljanje je ono koje dovodi do stvarnog fizičkog povređivanja – udaranje, šutiranje, trešenje, davljenje, bacanje. Emocionalna zlouporaba obuhvaća propuštanje osiguravanja djetetu razvojno prikladnu sredinu u kojoj dijete ima podršku, kako bi moglo razviti stav emocionalne i socijalne sposobnosti, koje odgovaraju njegovom osobnom potencijalu. To može biti – omalovažavanje, ocrnjivanje, okrivljavanje bez razloga, prijećenje, zastrašivanje, ograničavanje kretanja, diskriminiranje, ismijavanje i drugi oblici neprijateljskoga postupanja. Treći oblik zlostavljanja je seksualna zlouporaba djeteta. To je uključivanje djeteta u seksualne aktivnosti koje ono ne shvaća u potpunosti, s kojima nije suglasno, kojima nije razvojno doraslo, navođenje ili primoravanje djeteta na seksualne aktivnosti – bilo da se radi o kontaktnim ili ne kontaktnim aktivnostima. Četvrti oblik je zanemarivanje i nemarno postupanje prema djetetu. Predstavlja propuštanje roditelja, ili druge osobe koja je preuzela brigu o djetetu, osigurati razvoj djeteta u svim oblastima. Tu se misli kako se djetetu ne smije uskratiti skrb o zdravlju i obrazovanju, odgovarajuća prehrana i smještaj. Uskraćivanjem emocionalnog razvoja može se djetetu narušiti zdravlje«, pojasnila je Vesna Margaretić. 

PROCJENA SLUČAJA OD VELIKE VAŽNOSTI: Centar za socijalni rad i zaštitu djece radi na poziv policije, točnije, prijave dolaze od strane građana, škole, zdravstvenog centra, policije, kao i pojedinaca ili srodnika. Ovaj centar u Subotici ima dežurstvo tijekom 24 sata te svi koje se jave u bilo koje doba dana ili noći imaju zaštitu. Ako se prijava dobije tijekom prije podneva (do 14 sati) na mjesto odlaze socijalni radnik, psiholog i pedagog, a ako je to nakon 14 sati, postoji dežurstvo. Centar za socijalni rad reagira odmah i radi u suradnji s drugim udrugama. Odmah se radi procjena slučaja i donose se odluke i planovi zaštite djece, ukoliko se procjeni da je to potrebno. Ukoliko je djetetu život ugrožen, ono se odmah vodi na privremeni smještaj. Problem koji postoji jest to što u Subotici ne postoji neka sigurna kuća ili neko mjesto gdje bi se zlostavljana djeca smjestila i gdje bi bila sigurna. 

Ako je roditelj taj koji zlostavlja dijete, onda ono privremeno ide u drugu obitelj. Planira se dugoročno rješavanje problema, te se pokreću odgovarajući sudski procesi. 

Tu je prisutno i nasilje među vršnjacima, koje kasnije prerasta u razbojništvo. Kako je rekla i naša sugovornica u svezi ovoga problema vrlo je bitna suradnja s roditeljima, iako je često baš problem to što roditelji ne vide opasnost, nego negiraju negativni postupak svog djeteta. U tom periodu dijete još više osnaži, jer je uradilo nešto za što nije snosilo nikakve posljedice.   

Po kaznenom zakonu za maloljetnike, centar predlaže, a sud donosi odluku i odgojnu mjeru. 

Po riječima Vesne Margaretić, u Subotici je na obiteljskom smještaju 230-ero djece u 130 hraniteljskih obitelji, no, ova djeca nisu zlostavljanja. Do 30. rujna u Subotici je petero djece koja su zlostavljana. 

Činjenica je kako obitelji, ali i društvo, trebaju više biti i raditi sa svojom djecom i uopće članovima obitelji. Svakako, ljubav na prvom mjestu, a onda uz to slijede – razgovori, građenje povjerenja i dijalog, koji su garancija za sretne i zadovoljne obitelji, koje su ispunjene sretnom i nasmijanom djecom. 

Željka Vukov