Arhiv tekstova

Sveti Pavao, iako je bio Židov, nije rođen u židovskom gradu, nego u Tarzu u Maloj Aziji, i to pete godine prije Kristova rođenja. Pavao je iz roda Benjaminova, na što su Židovi bili veoma ponosni, po mišljenjima nekih znanstvenika njegovi roditelji su bili trgovci i zbog toga su se preselili u Tarz.

Puno ime svetog Pavla je Paulos Saulos, Saulo, Saulus znači izmoljen, onaj koji je izmoljen od Boga i to je bilo židovsko ime, a uz židovsko ime imao je i rimsko Paulus, što znači malen. No, cijeli ga svijet zove Pavao, zato što se u svim svojim spisima potpisuje kao Pavao – u nekom pismu piše: »evo svojom vam rukom potpisujem, ovo je moj potpis«. Tako sebe naziva, ne zbog obraćenja – nego zato što je bio rimski građanin. Pavlovi spisi su teški za razumjeti, zato što se nije školovao u rimskom duhu, nego u židovskom.

Zašto je Pavao progonio kršćane? Zato što je za njegovu vjeru bilo nepojmljivo da je Isus, odnosno Mesija, bio i Bog i čovjek. Pavao je toliko držao do Mojsijevog zakona, bio je toliko revan Židov da je židovsku braću, koja su vjerovala u Krista, progonio. To mu nije bilo dovoljno. Kako su neki kršćani uspjeli pobjeći za Damask, tražio je od velikih svećenika i od vjeća židovskog da može progoniti one Židove koji su otpali od židovske vjere i koji vjeruju u Isusa Krista. Dobio je odobrenje, pa je krenuo na put za Damask. Na 10 minuta hoda od zidina Damaska ukazao mu se Krist, te je pao. Poslije tog sjaja, od kojega je tri dana bio slijep, susreo se s Kristom te ga on upita: »Savle, Savle zašto me progoniš?« 

– »A tko si ti?« – »Ja sam Isus Krist, Nazarećanin koga ti progoniš«. Ovaj susret je ostavio na njega toliki dojam da se cijela njegova znanost o crkvi može svesti na taj događaj. Pavao na taj poziv odgovara: »Gospodine, što mi je činiti?« »Idi u grad, tamo će ti se reći što ti je činiti.« U viđenju se Krist javlja i Janamiji, jednom katoličkom svećeniku, te mu pokaza Pavla i rekne mu da ga krsti. On se obratio, ali mora proći put kao i svi koji su se obratili i žele ući u Crkvu. Pavao je počeo propovijedati u Damasku, te su ga zbog toga uhitili i htjeli ga ubiti. Kršćani to nisu mogli dozvoliti pa su ga u košari spustili sa zidina utvrde. Tako počinje njegov  život s Kristom. Pavao ulazi u Crkvu, te sam sebe naziva slugom Krista zbog vas. Umro je tako što se nije htio odreći svoje vjere, pa su mu odrubili glavu. Na mjestu njegove smrti podignuta je crkva svetog Pavla u Rimu.  

A. Sudarević