Arhiv tekstova

Poučavajući subotičke gimnazijalce hrvatskome jeziku često sam im navodila riječi u kojima se hrvatski oblik riječi minimalno razlikuje od srpskoga. Neke od tih riječi potječu iz grčkoga jezika, a razlikuju se samo po početnome suglasniku. Mnoge riječi grčkoga podrijetla imaju u hrvatskome jeziku na početku glas k, a u srpskome h. Navest ćemo samo neke: kaos/haos, karizma/harizma, kor/hor, kemija/hemija, kloroplast/hloroplast. U srpskome je jeziku zadržan glas h zbog izravnog grčkog utjecaja, dok je u hrvatskome prevladao tradicionalni latinski izgovor /k/ početnoga grčkoga glasa hi.

U medicinskom su nazivlju česte izvedenice od riječi kemija. Tako imamo pridjev kemijski koji je vrlo čest u raznim svezama. Zbog načela jezične gospodarstvenosti taj se pridjev često krati pa umjesto kemijske terapije imamo kemoterapiju, a ne hemoterapiju. Ali otkud nam onda u hrvatskom jeziku hemodijaliza ili hemoglobin? Grčka riječ haima – krv nema na početku hi koje je u našemu jeziku davalo glas k, nego poseban znak koji se bilježio na početku nekih riječi koje su počinjale samoglasnikom. Kako se kod kemoterapije radi o liječenju kemijom, a ne krvlju ostaje naziv kemoterapija. Potvrdu pronalazimo i u Brodnjakovu Rječniku razlika u kojemu hemoterapiju smatra srpskim, a kemoterapiju hrvatskim oblikom.