Arhiv tekstova

»Vjetrovi pušu, prestaju, oluje prolaze, čini mi se da živim samo od promjena u okolini. Kad bi sve stalo, kad bi odjednom sve utihnulo, ovaj bi se brod, premda na moru, jednostavno ukopao. Sve bi, poput jedara bez vjetra, odjednom splasnulo. Bez vjetra, ponekad pomislim, i more bi nestalo. No, ne pamtim da smo ikada ostali bez vjetra«.

Ulomak je to iz romana Damira Miloša »Meke ulice«, svojevrsnog nastavka »Kornatskih priča«. Čitatelji spomenute knjige složili su se da je ona kao stvorena za one kojima je dosta dosad napisanih kičastih gluposti o Kornatima, moru i ribama u tom moru. »Namijenjena je i onima koji ne žele Kornate doživjeti kao mjesto gdje ih se oko podneva dovede, napije, i vrati na kopno. Jer Kornati imaju u sebi i nečeg mitskog, nečeg što čovjeku omogućuje istinski odnos (susret) s prirodom. Glavni lik ovih priča dolazi na Kornate u zimskom periodu, i umjesto nekoliko dana (koliko je namjeravao) ostaje mnogo duže, upoznajući stalne stanovnike Kornata (izmišljene ali i prepoznatljive), pokušavajući razumjeti što se oko njega (i s njim) događa.«

Damir Miloš rođen je 1954. godine u Rijeci. Osnovnu i dio srednje škole završio je u Opatiji, a maturirao u Čabru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i fonetiku. Magistrirao je na katedri za filozofiju s temom iz antropologije govora. Pet godina radio je u centru SUVAG u Zagrebu, zatim bio asistent na Odsjeku za fonetiku, a 1989. godine vratio se moru kao profesionalni instruktor jedrenja. Među objavljenim djelima ističu se »Bijeli klaun«, »Autobiografija«, »Otok snova«, jedriličarski brevijar »Pod jedriljem krstaša«, kao i spomenute »Kornatske priče«. 

KOMADIĆ POSEBNOSTI: Ljubav prema moru i otocima snažno je prisutna u većini njegovih djela, a poseban odnos i doživljaj morskog svijeta čini ga jedinstvenom pojavom u suvremenoj hrvatskoj književnosti. I u »Mekim ulicama« more i otoci ostaju prostorom koji je dovoljan sam sebi te  stoga ne trpi mjerila i konstante iz drugih svjetova. U strogo zatvorenom, ali ujedno i beskrajno širokom, svijetu Damir Miloš diskretno pokazuje na ono što bi čitatelji njegova romana trebali sami osvojiti ukoliko se žele izboriti za svoj komadić posebnosti. Pri čitanju ipak valja imati na umu i sljedeće mišljenje:

»Damir Miloš zakleti je jezični eksperimentator te protivnik fabule i tečne naracije koji, kao jedan od posljednjih quorumaških Mohikanaca, drsko ustrajava na istraživanju mogućnosti jezika i otporu robovanju gramatici i njenim pravilima.«

U ovom romanu Miloš u isto vrijeme i prikriva i razotkriva. Nudeći svijet koji je sam otkrio kao novu šansu, pruža mogućnost i čitateljima da pronađu ono što je u svakodnevnim situacijama i životnom tempu često nemoguće pronaći. Njegov roman moguće je čitati na mnogim razinama i doživljavati poput samog mora – kroz dubine i bogatstvo, ali i zamke, opasnosti i sumnje koje nudi more. 

Nakon čitanja većina će se složiti s mišljenjem kako »’Meke ulice’ treba čitati kao nastavak ‘Kornatskih priča’, kao još jedan kratki roman u kojem je Miloš dosegao razinu literarne mudrosti, poznatu doista rijetkim piscima. Pojedinim dijelovima Meke ulice se ljepotom i lucidnošću približavaju koanima starih zen majstora i pričama zaboravljenih kineskih mistika.« 

KNJIGA KOJA SE NE ČITA LAKO: Ovo je jedna od knjiga koja se ne čita lako, u trenutcima dokolice ili za razbibrigu. Stoga kao svojevrsni vodič za kroz njezine retke mogu poslužiti i riječi koje su popratile objavljivanje »Mekih ulica«:

»Miloš pripovijeda o vjetrovima, olujama i plovećim otocima, o tome zašto se ne može pričati s galebovima i ravnim otočkim stazama, o tome kako kornatski otoci jašu vjetar i koji je otok najbrži, o tome koje je boje med divljih pčela i u kakvoj je on vezi s arktičkim ledom, o brodu od afričkog drveta čiji su red plovidbe i odredište nepoznati putnicima, o kamenju koje se sjeća, o sjenama vatre i o tome kako se dočekuju oluje, o stvarima koje ne razlikuju vodu od vjere i nadi preživjeloj u drvenoj dršci ostiju, o tome kako to izgleda kad se more ogleda u nebu, o jedrenju natraške, o mjestima gdje se udaljenost mjeri maslinovim stablima, o ledu koji tone, i opet o vjetrovima.«

Pisac kojeg su mnogi upoznali čitajući »Bijelog klauna«, obveznu lektiru u osnovnoj školi, ovom nam knjigom daruje radost ponovnog susreta. A svaki novi susret s Damirom Milošem  prava je prigoda za užitak u pisanoj riječi i otkrivanju čarolije morskog svijeta, njegovih tajni i mudrosti.

g