Arhiv tekstova

Paprika potječe iz tropske Amerike, a vjeruje se da je centar podrijetla Meksiko i Gvatemala. Zbog visokog stupnja strano-oplodnje, u prošlosti su formirane brojne ekološke podvrste, iz kojih su selekcijom dobivene na stotine hibrida paprike različitih svojstava. U svijetu se proizvodi na više od 1.200.000 ha, a u našem je okruženju značajan uzgoj paprike u Mađarskoj, Bugarskoj i Italiji.

Paprika se uzgaja na poljima, u vrtovima, plastenicima i staklenicima. Riječ je o jednogodišnjoj  kulturi, koja se uzgaja radi ploda. Paprika nije samo ukusno, već i zdravo povrće koje sadrži znatne količine vitamina, šećera i minerala, koja ovisi o vrsti paprike, a crvene sorte su bogatije od zelenih. Botanički zreli plodovi sadrže 150 do 250 mg vitamina C, što je gotovo pet puta više no u limunu. 

UVJETI UZGOJA PAPRIKE: Poljoprivre-dnicima je katkad teško odabrati kulturu koja obogaćuje sklop bilja u plodoredu, zahtijeva malo radne snage i osigurava sigurnu dobit i sigurnu naplatu proizvoda. Obitelj Bajić zaključila je kako bi ove kriterije mogao zadovoljiti uzgoj paprike. Odluku baviti se proizvodnjom paprike donijeli su još 1986., kada su započeli s jednom motikom zasada, a tijekom proteklih godina proširili su uzgoj paprike na devet motika. Ovih dana, na posjedu u Gornjem Tavankutu, još uvijek se crvene zreli plodovi paprike, što je, kažu, nevjerojatno za ovo doba godine. »Prvi puta, otkako se bavimo pro-izvodnjom paprike, dogodilo se da berba traje i u studenom, što je svakako rezultat visokih temperatura. Prvi mraz označuje kraj berbe i početak pripreme i obrade zemljišta za sljedeću godinu«, objašnjava Pajo Bajić.

Kako je paprika porijeklom iz tropskih krajeva, pri uzgoju zahtijeva mnogo topline i svjetla, jer je osjetljiva na hladnoću, tako da ugiba kod -0,5 °C. 

Osim topline i svjetla, paprika traži i dosta vlage. Obitelj Bajić osigurala je dva bunara i sustav za natapanje »kap po kap«, pomoću kojeg se omogućuje pravodobna vlažnost tla, koja je osobito važna u razdoblju sadnje i nakon oplodnje prvih cvjetova. Nestručno određivanje količine natapanja može pogodovati jačoj pojavi patološkog venuća i sušenja paprike, koje se teško ili nikako suzbija, pa već prilikom planiranja proizvodnje paprike u sljedećoj godini, proizvođači moraju poduzimati preventivne mjere. 

Obitelj Bajić uvidjela je kako je, unatoč visokim troškovima sustava za natapanje, ovo ulaganje itekako vrijedno ukoliko se žele dobri rezultati u vrijeme berbe paprike. »Preko ovog sustava radimo i prihranu biljaka tekućim rastvorima gnojiva, dušika i kalija. Sustav katkad radi neprekidno i po nekoliko dana«, kaže Pajo, navodeći primjere pojedinih proizvođača kojima je nedostatak vlage nanio veliku štetu.

Cijevi za natapanje položene su ispod zaštitne folije, koja se također pokazala višestruko korisnom. Naime, prema Pajinim riječima, postavljanjem folije sprječava se pojava korova i omogućuje zadržavanje vlage zemljišta, a da se pritom biljka ipak može nesmetano obrađivati i štititi. 

Govoreći o zaštiti, svakako treba spomenuti i površinsku zaštitu, koja se primjenjuje radi obrane od crvljivosti i bolesti plemenjače, koji u znatnoj mjeri oštećuju plod paprike. »Površinsku zaštitu radimo obično u večernjim satima, pri nižim temperaturama, stoga smo postavili i prigodnu rasvjetu. Pri korištenju kemijskih sredstava koristimo leđnu prskalicu ‚Lero‘, kako bi se zahvatio što veći dio biljke«, navodi Bajić.

SADNJA PAPRIKE: U usporedbi s drugim povrtlarskim vrstama, paprika vrlo sporo klija i niče. Dužina vegetacije paprike traje i do 150 dana. Obitelj Bajić uzgaja papriku na otvorenom, koristeći tzv. čupani rasad. Sjeme, kažu, posiju u lije i čupaju u rasad. »Kada biljke niknu, iznosimo ih u polje, strojno postavljamo novu foliju u kojoj bušimo rupe i stavljamo po dva struka u svaku kućicu, kako bi se kasnije, pod težinom plodova, mogle osloniti jedna na drugu«, kaže Pajo, dodajući kako sa sadnja ranijih sorti kreće u svibnju, a potom se sade i kasnije sorte, od kojih je na njihovu posjedu zastupljeno ukupno šest vrsta, što slatkih što ljutih sorata paprike. 

Sljedećih dana, kao i tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, većina proizvođača povrća planira sjetvene površine za iduću vegetaciju. Obitelj Bajić zbog velikih obveza na poslu, kao i angažiranja oko ostalih biljnih kultura koje uzgajaju, ne namjerava proširivati zasade paprike u sljedećoj godini. »Unatoč dobrom urodu i prodaji, za sada nećemo proširivati proizvodnju paprike, jer zahtijeva puno rada tijekom godine«, kaže Pajo, pokazujući već pripremljeno stajsko gnojivo kojim uskoro treba prihraniti zemljište, nakon što se ono istarupira, odnosno uklone stabljike i zaštitna folija. 

TRŽIŠTE: Berba paprike započela je u kolovozu, a najbolje su rodile, kažu, babura i okrugla ljuta paprika. Obitelj Bajić papriku prodaje na tržnicama u Subotici i Bajmoku, kao i pojedinim restoranima. Ovogodišnjom su prodajnom cijenom, tvrde, vrlo zadovoljni, jer je u odnosu na prošlu godinu viša, a kao razlog tomu navode slabiji prinos paprike zbog suše i bolesti, što izravno eliminira tržišnu konkurenciju. »Kako se već dugi niz godina bavimo proizvodnjom paprike, imamo stalne kupce i gotovo uvijek uspijemo prodati količinu paprike koju odnesemo na tržnicu, što je dobro jer ubrana paprika vrlo brzo propada. Osim toga, poznato je kako paprika dobro uspijeva na pjeskovitom tlu, te paprika iz Tavankuta dobro kotira na našem lokalnom tržištu«, objašnjava Marinko, koji naizmjenice s ocem, prodaje na tržnici. 

O prodaji preostale sitnije paprike tvornicama za preradu povrća, kažu, ne razmišljaju, jer su otkupne cijene niske, a neizvjesnost oko isplate velika, te su troškovi berbe veći od gubitka zaoravanjem ostatka paprike. Kao najveće troškove navode nabavu folije, koja se svake godine treba mijenjati, kao i trake za natapanje, koje se unatoč filteru za odvajanje pijeska, mogu koristiti samo godinu-dvije.

UZGOJ CVJETAČE: Cvjetača je povrće koje zbog iznimno hranjive vrijednosti pripada samom vrhu povrtlarskih kultura. Iz ovih, kao i razloga visoke prošlogodišnje tržišne cijene, u njezinu uzgoju obitelj Bajić također se odlučila oprobati. Ove su se godine prvi put upustili u proizvodnju cvjetače sorte cortes, koja im je donijela kvalitetne krupne cvjetne glavice ruža, težine i do 2 kg. Početno iskustvo u uzgoju, tvrde, pokazalo je kako za razliku od paprike, cvjetača ne zahtijeva puno rada i ulaganja.

Biljke cvjetače će rasti i razvijati se u uvjetima umjerene temperature, s dovoljno vlage u tlu i zraku. Optimalna temperatura rasta cvjetače je od 16 - 18 °C, dok pri visokim temperaturama, s niskom vlagom zraka i tla, glavice brzo rastu i oblikuju se grube strukture s vrlo lošom kakvoćom. Zbog toga se cvjetača proizvodi u rano proljeće ili u kasnu jesen, kad su temperature odgovarajuće i kad je dovoljno vlage u tlu i zraku. 

Najveće potrebe za vlagom cvjetača iskazuje u stadiju oblikovanja cvjetne glavice. Zbog toga se cvjetača može proizvoditi uz dobro natapanje, koje je na svom posjedu osigurala i obitelj Bajić, metodom orošavanja biljaka i tla, čime se stvara visoka relativna vlaga zraka, a to godi cvjetači. 

Obitelj Bajić odlučila se za kontejnerski način uzgoja presadnica, koji je posebice prikladan kod proizvodnje hibrida povrća kod kojih je zbog skupoće sjemena iznimno važno da se iz svakog sjemena dobije kvalitetna presadnica. Biljka se presađuje oko 6 tjedana nakon sjetve, odnosno početkom srpnja, a u pravilu, povrće iz presadnica uzgojenih kontejnerskim načinom dospijeva ranije za berbu i u pravilu daje veće prinose.

Cvjetači treba osigurati i mnogo hranjivih tvari, jer je to nužno za ovu kulturu. »Cvjetača vrlo pozitivno reagira na gnojidbu tla stajskim gnojivom«, kaže Pajo, dodajući kako je također potrebna i površinska zaštita od štetočina, povrh svega, crvljivosti. 

Pružanje svih potrebnih elemenata ključnih za uspješnu proizvodnju cvjetače, obitelji Bajić donijela je zadovoljstvo kvalitetom, ali s druge strane i razočaranje ovogodišnjom tražnjom, a samim time i cijenom na tržištu, u odnosu na prošlu godinu.  »Cvjetača odjednom sazrijeva, a ne možemo ju prodati, niti unatoč mogućnosti nekoliko dana njezina skladištenja. Tako nam je sada količina od jedne tone propala, ali pokušat ćemo ju iskoristiti za stočnu hranu«, navodi Marinko, pomalo razočaran ali istrajan u namjeri da se iduće godine ponovno uhvate u koštac s tržišnim izazovima njezina plasmana.

Marija Matković