Arhiv tekstova

Samostalni stručni savjetnik u Gospodarskoj komori Subotice, diplomirani inženjer fizike Vlatko Vidaković, već godinama radi na informatičkom ustroju sustava u ovoj znamenitoj regionalnoj udruzi gospodarstvenika. Diplomirajući na svjetski priznatoj katedri u Zagrebu, ipak je odlučio vratiti se rodnom gradu i zanemariti potencijalnu, znatno bolju zaradu vani i mogućnost profesionalnog usavršavanja na polju znanosti, koju je odabrao za svoju temeljnu naobrazbu. Kroz godine profesionalnog angažmana, započete još u tvornici »Sever«, značajno je pridonio razvijanju informatičkog sustava na subotičkim prostorima, a jedan je od prvih Subotičana koji je od početka u neposrednom kontaktu s revolucionarnom tehnološkom inovacijom današnjice – PC računalima. 

Životnom odlukom da se nakon svršenog studija u Zagrebu vratite svom rodnom gradu, jedan ste od mnogih Subotičana koji su odlučili »zauvijek« ostati u sjeni Gradske kuće. Što ste studirali i što je presudilo odluci o ostanku?

Nakon srednje matematičke gimnazije koju sam završio u Subotici, u Zagrebu sam diplomirao primijenjenu fiziku i odlučio, po okončanju studija, vratiti se. Bilo je tu nekoliko razloga koji su utjecali na moju konačnu odluku – ponajprije moja obitelj i svijest kako bih s praktičnim znanjem znanosti koju sam diplomirao morao otići izvan granica tadašnje zajedničke države, a što nisam želio. Dijelom, kao i kod mnogih drugih Subotičana, »presudio« je i toranj naše Gradske kuće.

Ipak, realno gledano, nakon toliko godina učenja i teškog studija, niste li pomislili da biste mogli efektinije i materijalno korisnije iskoristiti svoju vrijednu diplomu?

Prije svega, oduvijek sam bio optimist i vjerovao sam kako ćemo se, još u ono vrijeme – prije tridesetak godina, mnogo prije otvoriti prema svijetu i da bi Europa mogla biti kod nas. U to vrijeme bilo je realnih naznaka kako bi upravo pozicija Subotice i blizina granice mogla biti prednost, uz mnoga događanja u smjeru razvijanja gospodarstva na ovim prostorima. Primjerice, na svom prvom radnom mjestu u tvornici »Sever« susreo sam se s opremom koja je, u tom trenutku, bila na najsuvremenijoj tehnološkoj razini. 

Kako su izgledali radni zadaci jednog inženjera fizike uposlenog u velikoj industriji?

Formalno, ja sam radio u tvorničkom laboratoriju, a moja je konkretna radna zadaća bila staviti tu suvremenu tehnologiju u praktičnu primjenu za potrebe brojnih radnih procesa tijekom proizvodnje. Primjerice, tada su se pojavili prvi digitalni osciloskopi, najnovije dostignuće tadašnje tehnologije i trebao sam svladati način njihovog korištenja i prilagoditi ih za daljnju svestraniju uporabu. Radeći zanimljivi posao osjećao sam se zadovoljnim. Osobito zato što je u to vrijeme postojao i laboratorij koji je imao zadaću baviti se ispitivanjem procesa »ubrzanog starenja« za potrebe namjenske proizvodnje, što je, također, bilo vrlo blisko onome što sam znanstveno izučavao na studiju fizike.

Koliko su Vaš rad i znanstvena stručnost bili cijenjeni u jednom, ipak, glomaznom industrijskom gigantu kakav je »Sever« bio u to vrijeme?

Nažalost, unatoč mogućnostima određenog poslovno-znanstvenog zadovoljstva, koje sam imao na radu koji sam tada obavaljao, ubrzo sam shvatio kako to na razini cjelokupnog poslovanja tvornice i nema neku veću cijenjenost, pa sam shodno tome odlučio profilirati se u određenom tehnološkom smjeru. I odlučio sam upisati poslijediplomski studij.

Što ste izabrali za magisterij?

Pri subotičkom Ekonomskom fakultetu na Institutu je bio informatički smjer, a kako su me računala od njihove pojave uveliko interesirala, odlučio sam i znanstveno se usavršavati na polju jedne posve nove znanosti.

U nastupajućim radnim godinama Vaše poslovne karijere, čini se, informatika je posve potisnula fiziku.

Baveći se intenzivno informatikom, teorijski na poslijediplomskom studiju, a svakodnevno praktički na radnom mjestu, ubrzo sam napustio »Sever« i kao samostalni stručni suradnik za informatiku prešao na rad u pokrajinsko tijelo uprave koje je imalo istureni odjel u Subotici, gdje sam preuzeo cijeli posao oko uvođenja računalne mreže i prilagođavanja unosa podataka novom, suvremenom tehnologijom. S obzirom da sam u to vrijeme bio jedini inženjer, uz teorijsko znanje koje sam dobio na magisteriju, cjelokupan proces informatičke obrade podataka bio je pod mojom kontrolom.

U nastupajućim turbulentnim godinama, posljednje dekade 20. stoljeća, došlo je do raspada zajedničke države, ali i pokrajinskih institucija poput one u kojoj ste bili zaposleni. Gdje ste radili sve do zaposlenja u Gospodarskoj komori, u kojoj ste i danas?

Kako je Vojvodina reformacijom ondašnjeg državnog sustava gubila svoje ingerencije, tako su gašene i njezine institucije i nekoliko sljedećih godina sam, sve do zaposlenja u Gospodarskoj komori Subotice, radio na poslovima uvođenja informatičkog i računalnog sustava. Između ostalog, u to je vrijeme i subotički sud uvodio računalni sustav, pa sam bio i tamo angažiran. Zaposlenjem u Gospodarskoj komori dobio sam zadaću instalirati i provesti cijeli proces uvođenja informatičkog sustava obrade podataka, što sam tijekom proteklih godina i učinio.

Što danas radite u Gospodarskoj komori Subotice?

Na mjestu samostalnog stručnog savjetnika resorno pokrivam određena područja gospodarstva na ovim prostorima. U biti, to je posao koji su nekada obavljali tzv. tajnici za određena područja, a prema novom ustroju i nas nekoliko stručnih savjetnika bismo trebali uskoro biti promovirani na određena »gospodarsko-tematska granska mjesta« u istom svojstvu  tajnika za određeno područje.

U čemu se sastoji osnovna djelatnost i praktične aktivnosti Gospodarske komore?

Aktivnosti GK su vrlo raznolike, generalno svaka se aktivnost svodi na njezino davanje usluga prema svojim članicama. Konkretno, svaka poduzeta aktivnost usmjerena je prema potrebama određenog subjekta, koji je opet dio cjelokupnog, kroz GK, organiziranog sustava. Sam rad GK je i neposredno vezan uz aktualnu aktivnost državnog parlamenta i stručno tumačenje i provođenje njegovih odluka. Gospodarska komora je subjekt koji ima zadaću konstruktivnog savjetodavnog tijela i svojim primjedbama, od strane udruženih stručnjaka, nastoji pridonijeti kvalitetnijem ustroju gospodarstva. Također, aktivnost GK se ogleda kroz organiziranje i sudjelovanje u brojnim savjetovanjima, seminarima i stručnim predavanjima, na koje nastojimo pozvati stručne i mjerodavne osobe.

GK ima velikog udjela u razvoju prekogranične gospodarske suradnje država u okruženju. 

Kao regionalna udruga, GK ima potpisane brojne ugovore o suradnji s državama u okruženju, ali i s mnogim državama diljem našeg globusa. Shodno tomu imamo i potpisan ugovor o suradnji  sa Županijskom gospodarskom komorom iz Osijeka, a kontakti se održavaju i njeguju i na osobnim planovima brojnih gospodarstvenika. Svake godine nastojimo gostovati na nekoj od njihovih gospodarskih priredbi, a uzvratno ih pozivamo na naše. Nastojimo, kroz ovakve i slične aktivnosti, što više povezati gospodarstvenike s obiju strana granice, ali još uvijek nemamo potpunu sliku i povratnu informaciju koliko je stvarnog posla dogovoreno nakon uspješno organiziranih susreta gospodarstvenika. Nažalost, brojni gospodarstvenici se rado prisjete susreta koje je organizirala GK, ali nisu revnosni kada treba izvijestiti komoru o povratnim informacijama glede stvarno realiziranog obujma poslova, koji su sklopljeni zahvaljujući upravo ovakvoj njezinoj aktivnost na zbližavanju i upoznavanju potencijalnih poslovnih partnera.

Jeste li danas, nakon toliko godina radnog iskustva, barem djelomice »ispoštovali« dio sebe koji je, izborom studija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, možda zamišljao neku drugačiju profesionalnu karijeru?

Prvenstveno smatram kako je moja obitelj moj najveći životni uspjeh, vredniji od svakog drugog poslovno-karijernog dometa. U uspoređivanju potencijalne osobne uspješne karijere fizičara u SAD, a da nemam svoju obitelj, uvijek bih izabrao svoje najmilije. Gledano s današnje distance prošloga vremena i kriznim godinama koje su obilježile konac prošlog stoljeća, drago mi je što sam skupa sa svojom obitelji uspio opstati na pošten način, nemajući prisile prodavati imovinu radi preživljavanja. Posao kojim se bavim, uz suprugina primanja, bili su dovoljni za odgoj naše dvoje djece, uspješnih studenata, koji su danas blizu svoga osamostaljenja u životu. Osobno smatram to svojim najvećim uspjehom u životu i poslovnoj karijeri.