Arhiv tekstova

Franjo Topić je predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak od 1990. godine. Rođen je 13. ožujka 1953. u Kasapovićima kod Novog Travnika. Gimnaziju je završio u subotičkom sjemeništu, filozofsko-teološki studij na vrhbosanskoj Filozofsko-teološkoj školi u Sarajevu, a poslijediplomski studij s doktoratom na Papinskom sveučilištu Gregoriana. HKD Napredak je najveće kulturno društvo hrvatskog naroda, čije je sjedište u Sarajevu te ima podružnice širom svijeta. Topić u intervjuu za Hrvatsku riječ govori o radu Napretka kao i o trenutačnoj situaciji hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. 

 

HR: Nedavno ste ponovno izabrani za predsjednika HKD Napredak, dobili ste veliku podršku i povjerenje svih nazočnih na Skupštini. Koji su glavni ciljevi Vašeg rada?

Prije svega, u idućem razdoblju svoj ćemo rad fokusirati na otvaranje novih podružnica, jačanje postojećih i oživljavanje onih pomalo zamrlih. Veliki je broj projekata pred nama, kako pred nama u Sarajevu tako i u podružnicama. Nedvojbeno je jedan od najznačajnijih projekata izgradnja spomenika papi Ivanu Pavlu II. u Sarajevu kao i izgradnja multimedijalnog doma na Trebeviću. To su dva velika projekta u Sarajevu, ali radimo i na tome da dobijemo jednu zgradu u Zagrebu i na Jadranu. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader nekoliko je puta obećao dati Napretku zgrade. Obje ove zgrade bile bi prvenstveno studentski domovi, ali i višenamjenske. Prioritet su nam studenti. Radi njih je Napredak i nastao. Želja nam je davati još više stipendija, a to, naravno, ovisi o sredstvima. Već odavno radimo na tome da osnujemo zakladu za stipendije, na čemu smo već nešto i uradili. 

HR: Činjenica je da je HKD Napredak bio iznimno aktivan u proteklih godinu-dvije dana. Pokrenuli ste brojne manifestacije, akcije i projekte, no možete li nam reći po čemu se mogu pamtiti posljednje godine kada je u pitanju rad Napretka? 

Od 1990. do 2007. prema nama dostupnim informacijama Napredak je realizirao 5251 različitu manifestaciju, tj. projekt. Od toga su 702 koncerta, 439 knjige, 342 tribine, 196 sportskih manifestacija itd. Dodijelili smo preko 2500 stipendija. Kada pogledamo samo ovo, slobodno možemo kazati kako u Europi nema sličnog društva. To kažem bez imalo skromnosti. Napredak radi i stvara nove vrijednosti. Navest ću samo neke od projekata koje smo realizirali i koje i dalje realiziramo. U Sarajevu su Napretkov svečani Božićni koncert i Napretkov svečani Uskrsni koncert postali službeni koncerti za vrijeme ovih blagdana u BiH. Na njih uvijek dođe veliki broj gostiju iz javnog života. Prihod od ovih koncerata namijenjen je Napretkovom fondu za stipendiranje Ivo Andrić – Vladimir Prelog. Kada spominjem ta dva imena treba kazati kako su ova dva nobelovca bili Napretkovi stipendisti. Ne smijem ne spomenuti ni naš Malonogometni božićni turnir kojeg ove godine organiziramo 16. put za redom i on uvijek privuče veliku pozornost sarajevske publike. Mogao bih nabrajati za svaku podružnicu neku specifičnu manifestaciju, ali gdje bi tome bilo kraja? Spomenut ću samo Napretkovu školu njemačkog jezika u Beču. Tuzla, tj. tuzlanska podružnica, specifična je po međunarodnoj likovnoj koloniji Breške, koje svake godine okupi preko 50 umjetnika iz nekoliko zemalja. Inače, ova je podružnica jedna od aktivnijih i vrijedno je spomena kako izdaje i mjesečnik Hrvatski glasnik već punih 16 godina. U okviru Napretka podružnica u Travniku izdaje list Napredak, a ona u Varešu Bobovac. U Varešu i Sarajevu imamo i radio-postaje Bobovac i Vrhbosna. Splitska se, pak, podružnica više orijentirala na izdavaštvo. Svake godina tiskaju preko 50 knjiga. Sav kulturni život u Kreševu, Bugojnu, Uskolju, Busovači i u drugim bh gradovima vrti se oko Napretka.

HR: Napredak ima svoje podružnice diljem svijeta, međutim, najavili ste da ćete raditi na otvaranju novih podružnica i realiziranju novih projekata. Gdje planirate otvoriti nove podružnice i koji su glavni projekti koje planirate realizirati? 

Cilj nam je oživjeti rad podružnica u Hercegovini, gdje postoji jedan broj podružnica, ali držimo kako u svakoj općini Napredak ima prostora. Nedavno su nas zvali čak iz Melbournea i pitali postoji li mogućnost da se i australijski Hrvati uključe u Napredak. Posebno nas veseli kada se jave ljudi iz tuđine. Napredak je do gašenja imao svoje podružnice u svim krajevima Kraljevine Jugoslavije gdje god su živjeli Hrvati. Naravno da nam je želja vratiti se tim podružnicama, ali nećemo ništa forsirati. 

HR: Podružnice HKD-a Napredak nekad su djelovale i u Podrinju, širem području Bosanske i Cazinske krajine, također i na području istočne Hercegovine. Postoje li naznake za povrat i tamošnje imovine i ima li interesa za oživljavanje njihova rada?

Moramo biti svjesni trenutačnog stanja. Ne vjerujem da se što ozbiljnoga može napraviti u Podrinju, jer tamo gotovo da Hrvata niti nema. Nije ništa bolje ni s istočnom Hercegovinom. U Bosanskoj krajini imamo dosta jaku podružnicu u Bihaću, gdje je i koncentracija Hrvata veća nego u drugim gradovima toga područja. U protekle dvije godine oživjeli smo podružnice u Banja Luci, Doboju, Modriči, Bosanskom Brodu i Derventi. To je za nas jako važno – pokazati kako su i ovi gradovi u RS i hrvatski gradovi. U selu Garevac kod Modriče uz pomoć Europske komisije njemačkog Renovabisa vodimo projekt Otvorena kuća, koji je uvelike pomogao da se Hrvati vrate u to, do prije rata hrvatsko selo. Moram kazati kako se zahvaljujući Napretku veliki broj Hrvata vratio posebno u Bugojno. 

HR: Napredak nema svoju podružnicu u Subotici, u Bačkoj, no može li se očekivati skoro otvaranje Napretkovih podružnica i u drugim krajevima Bačke, Banata i Srijema?

U pravu ste. Kazao sam kako nećemo ništa forsirati budući da Hrvati u tim krajevima imaju sličnih organizacija. Ukoliko ima onih koji su zainteresirani pokrenuti Napredak, mi ćemo tu ideju svesrdno pomoći. Stvar je uvijek do prvog čovjeka. Ako je na poziciji predsjednika netko tko želi raditi i vući, podružnica će funkcionirati. Dakle, ako ima netko tko bi se rado prihvatio osnivanja i vođenja Napretkovih podružnica u Vojvodini neka nam se javi. Bilo je inicijativa u Subotici, ali je stalo na tome. Sada postoji inicijativa u Srijemskoj Mitrovici.

HR: Kakva je suradnja HKD-a Napredak s hrvatskim institucijama i društvima u Vojvodini, radi li se na još većem jačanju tih odnosa?

Suradnja se više događa s vremena na vrijeme. Hrvati se generalno trebaju više vezati i komunicirati. Držim da se suradnja Hrvata iz Hrvatske, BiH te Vojvodine mora poboljšati. Naša glavna podružnica iz Tuzle ima dobru suradnju s hrvatskim društvima iz Subotice i to treba još pojačati. Mi smo lani bili domaćini predstavljanju Leksikona podunavskih Hrvata, također i sada radimo da dođu predstaviti se u Sarajevo druga hrvatska društva iz Vojvodine, pa neka i ovo bude poziv da nam se jave. Ne smijemo zaboraviti ni one iz Boke Kotorske. Tamo u Tivtu postoji Naprektova podružnica. Mi smo jedno tijelo, ma koliko nas neki htjeli dijeliti. 

HR: Kakva je suradnja Napretka s institucijama RH, kako državnim, tako i društvenim i kulturnim?  

Suradnja s hrvatskim institucijama vlasti je iz godine u godinu sve bolja. Prošle nas je godine u Sarajevu posjetio i dr. Ivo Sanader, a već prije nekoliko puta nas je posjetio u Sarajevu i Zagrebu predsjednik Stjepan Mesić. I na prošloj 57. glavnoj skupštini, koja je održana 11. listopada u Sarajevu, imali smo goste iz Hrvatske. U ime Vlade Hrvatske nazočio je mr. Jasen Mesić, državni tajnik u Ministarstvu kulture Hrvatske, te prof. dr. Dražen Vikić Topić, državni tajnik u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Hrvatske, zatim Ante Sanader, župan Splitsko-dalmatinske županije i mnogi drugi. Suradnja s Maticom hrvatskom je dobra kao i s Hrvatskom maticom iseljenika. 

HR: Jeste li zadovoljni financijskom pomoći iz Hrvatske, ali i od BiH vlasti?

I u pogledu financija imamo sve veću podršku i od hrvatskih i od BiH vlasti, jer prepoznaju značaj Napretka. Neki gradovi su stavili Napretkove podružnice u proračune, a radimo da to učine i drugi. Sarajevska županija i Federacija su uvrstili Napredak među stalne korisnike proračuna. To su učinili još nekoliko gradova u BiH i u Hrvatskoj ali dosta ih nije, pa radimo na tome. Nitko vam ne da ništa lako. Ovih dana je skupština u Zadru pa su nam obećali županija i grad da će staviti podružnicu u proračune. Novac dobivamo uglavnom preko projekata. O kvaliteti projekata ovise i sredstva koja dobijemo. Na sreću, iz godine u godinu dobivamo sve više sredstava – što kazuje kako su nam i projekti sve bolji. 

HR: Pomaže li Hrvatska dovoljno Hrvate u BiH i može li se ta pomoć poboljšati? 

Ponovno kažem, uvijek podrška u svakom smislu može biti bolja. Hrvatska nas pomaže na najbolji način kroz kulturu, obrazovanje, znanost i zdravstvo. Ne trebamo mi nikakvu milostinju od bilo koga, niti želimo da ispada kako smo mi nekome teret. Nažalost, u Hrvatskoj ponekad mogu čuti kako su Hrvati BiH kao nekakav kamen oko vrata Hrvatskoj. Često kažem kako je Hrvatskoj BiH najvažnija zemlja po svakoj osnovi, a napose ekonomskoj. Hrvati BiH su veza same Hrvatske i BiH i da nema nas nisam siguran kako bi Hrvatska uspjela plasirati toliko robe i usluga u našu zemlju. Da posjetim, Hrvatska je, na primjer 2005. prodala u BiH robe u vrijednosti od milijardu i 150 milijuna dolara. Toliko nije prodala svim susjednim zemljama. I da nema nas Hrvata ne bi bilo šanse da se toliko plasira u BiH. I politička potpora bi trebala biti bolja. Sada je situacija drugačija i bolja, ali i od hrvatskih političara ponekad očekujemo čvršći stav. Hrvatska je supotpisnica Dayjtonskog mirovnog sporazuma i ima obvezu voditi računa o BiH i o tamošnjim Hrvatima.

HR: Poznato je da Hrvati nemaju ostvarena sva prava, iako su konstitutivni narod u BiH. Prema Vašoj ocjeni, u kakvoj se trenutačno situaciji nalaze bosansko-hercegovački Hrvati i tko je glavni krivac za takvo stanje?  

BiH je komplicirana zemlja i nije lako naći dobro i funkcionalno rješenje. Poražavajuće je kada čujete od hrvatskih političara koji su u vlasti kako Hrvati nemaju prava u BiH. Pa što onda oni rade? Onda je to njihov neuspjeh. Moram reći i volio bih da nisam u pravu, ali veliki dio hrvatskih političara nije prihvatio BiH kao svoju zemlju i slabo se bore za Hrvate, ali i za cijelu BiH, jer nema sreće samo jednoga naroda bez sreće drugih. Mi imamo nacionalna prava, ali se to često miješa s političkim. Koja nacionalna prava imaju Hrvati u Austriji, Njemačkoj ili Australiji? Imaju pojedinačno, ali kolektivno ne. Koliko imaju škola na hrvatskom jeziku, radija, novina... A u BiH imate desetine hrvatskih radija, dnevni list, nekoliko hrvatskih televizija, kao npr. TV Kis iz Kiseljaka, Hercegovačku televiziju iz Mostara, OBN itd. Napredak, kao što smo spomenuli, ima dva radija, veća od svih hrvatskih radija u svijetu, osim naravno Hrvatske. 

HR: Koja je uloga Napretka u očuvanju kulturnog, nacionalnog i vjerskog identiteta Hrvata u Bosni i Hercegovini?

Uloga Napretka je ogromna. Već sam odgovarajući na prethodna pitanja dao odgovor i na ovo. Mi radimo i stvaramo. Preko Napretka je veliki broj Hrvata osigurao i svoje radno mjesto. Mnogima smo pomogli u vrijeme rata osiguravanjem humanitarne pomoći. Pomogao je da se Hrvati ljepše osjećaju u BiH, da su ponosniji. Najveći doprinos je taj, da smo pokazali kako se može biti svoj, a pri tom ne stvarati neprijatelje. Mi se nikome ne dodvoravamo, ali nikoga i ne izazivamo. Pokojni biskup Kokša je kazao kako su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska i Napredak tronožac hrvatskog identiteta i opstojnosti. 

HR: Napretku je oduzeto dosta imovine, a malo je toga do sada vraćeno. Ima li ikakvih pomaka vezano za povrat vaše imovine u BiH i Hrvatskoj? Jedan od glavnih problema, koliko nam je poznato, vezan je uz povrat Napretkove palače i zgrade Napredak osiguranja u Titovoj ulici u Sarajevu.

U Hrvatskoj nam je jedan dio imovine vraćen. Vraćena su nam četiri kata Nebodera u Zagrebu u središtu grada. Dio nam iz praktičnih razloga neće biti vraćen, ali očekujemo naknadu tj. obeštećenje. Očekujemo zamjenu. Ali, nije nam vraćeno u drugim mjestima, npr. u Osijeku Napredak ima 4 zgrade, a dosada nije ništa vraćeno. U BiH i 13 godina nakon rata ne postoji zakon o povratu imovine i ništa nam nije vraćeno. U spomenutoj Napretkovoj palači u Sarajevu smo podstanari. Koristimo samo mali dio onoga što su naši preci sagradili. U zgradi osiguranja, tj. u Zadružnom domu, koji je u samom središtu Sarajeva, nismo ništa dobili. Trebalo bi što prije donijeti zakon o restituciji. Čak je zgradu Sarajevo osiguranje uknjižilo na sebe, ali smo ih tužili. Tu su posrijedi mutni poslovi. Zamislite paradoks da država daje za pravo trenutačnim korisnicima stanova da otkupe stan, a izvornim vlasnicima će, kao, dati zamjenske, kojih uopće nema! Valjda bi trebalo biti obratno. No, to je jedan u nizu problema ove države. Pitam se samo koliko bismo stipendija mogli osigurati da koristimo i iznajmljujemo prostorije čiji smo vlasnici. Vrlo je moguće da ćemo pokrenuti i tužbu u Strasbourgu. 

HR: Poznato je da ste Vi mnogo radili na poboljšanju povratka Hrvata u BiH. Kakva je trenutačno situacija s povratkom?

U Federaciju se vratilo više od 50 posto prognanih i izbjeglih Hrvata, što je više od svjetskog prosjeka. Već sam kazao kako je Napredak pomogao da se jedan broj Hrvata vrati u svoje domove. I sadašnja naša nastojanja da osnivamo podružnice u RS znak su podrške ljudima da se vrate u svoje krajeve. Nije to nimalo lako i ne očekujemo da se svi vrate, ali sam siguran kako je svima ljepše u svojoj kući nego negdje u svijetu u podstanarstvu. 

HR: Ponovno je aktualizirano pitanje pokretanja RTV kanala na hrvatskom jeziku u BiH. Kako gledate na takve inicijative, mogu li Hrvati očekivati da će dobiti javni RTV kanal na hrvatskom jeziku?

Ja sam i od 1991. zagovarao da Hrvati imaju svoj TV kanal. To mislim i danas i ne mogu me uvjeriti neki predstavnici međunarodne zajednice kako to nije po europskim standardima. Neka samo odu u Belgiju i vide kako tamo funkcionira RTV sustav. Prema tome, tu ne treba biti ništa spornoga. Naši su se političari 1998. odrekli hrvatskog kanala na račun Federalne televizije. Iz kojih razloga – to njih pitajte. A da oni hoće, mogla bi se i sada napraviti dobra hrvatska televizija. Pa ni rođeni brat vam neće dati ništa lako.

HR: I na koncu, što Napredak, kao jedina značajnija kulturna institucija hrvatskoga naroda, čija središnjica nije u Zagrebu, nego naprotiv u Sarajevu, znači danas za hrvatski narod u cjelini? 

Napredak je uvijek svoju središnjicu imao u Sarajevu. Ne mislim da su Hrvati time imalo hendikepirani, dapače, smatram da je beskrajno važno da jedno veliko nacionalno društvo, kao što je Napredak, ima središte u Sarajevu. Dapače, mi i na ovaj način kažemo kako je Bosna i Hercegovina i hrvatska zemlja, što je uvijek i bila. Sarajevo je tako i hrvatski grad, iako nas sada u Sarajevu živi oko 20.000, za razliku od prije rata kada je u Sarajevu živjelo 38.000 Hrvata. Isto tako, jasno kažemo kako smo mi dio jedinstveno hrvatskog korpusa uvažavajući sve realnosti. Na kraju, pozdravljam sve Hrvate kao i druge građane u Vojvodini, jer sam u Subotici završio gimnaziju u Paulinumu i uvijek mi je drago doći u Suboticu. Neka budu uporni, jer sve je moguće s pameću i dobrim radom, a onda će dragi Bog dati pomoć.

g