Arhiv tekstova

Od idućeg rujna učenici na području Grada Subotice moći će učiti jezik društvene sredine kao izborni, a ne više kao fakultativni predmet. To znači da će roditelji i dalje sami odlučivati hoće li njihova djeca učiti taj predmet, ali će, ukoliko se za njega odluče, učenici morati uistinu učiti odabrani jezik društvene sredine, bit će ocjenjivani iz tog predmeta, ta će ocjena ulaziti u prosjek na kraju školske godine, a bit će moguća i eksterna provjera stečenog znanja.

Uz to, jezik društvene sredine više neće biti samo mađarski, kao do sada, nego i hrvatski. Ovako su odlučili vijećnici Skupštine Grada Subotice prije dva tjedna, a ta je inicijativa proslijeđena Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje. Nakon očitovanja tog tijela svoj će stav dati Nacionalni prosvjetni savjet, te na koncu i Ministarstvo obrazovanja Republike Srbije.

ZASTOJ IZ 90-IH: Mađarski jezik, kao jezik društvene sredine, u subotičkoj je općini desetljećima nakon Drugog svjetskog rata bio obvezan nastavni predmet za sve učenike koji su nastavu pohađali na tzv. srpskohrvatskom jeziku. Desetine generacija učenika u svim ovdašnjim školama, i u osnovnim i u srednjim, najmanje dva puta tjedno slušali su nastavu iz predmeta mađarski jezik, redovito odgovarali, pisali kontrolne i pismene zadaće, bivali ocjenjivani, a ocjena je ulazila u prosjek na kraju školske godine. Bio je to predmet poput bilo kog drugog.

Između ostalog zahvaljujući i takvom pristupu u školama, učenici koji su se školovali u odjelima na tzv. srpskohrvatskom jeziku svladavali su osnove mađarskog jezika, koji je bio u aktivnoj uporabi na ulici, igralištu, u gradu, diskoteci. Među Subotičanima starijim od 35 godina gotovo i nema nikog tko ne bi razumio makar osnovne riječi na mađarskom jeziku, dovoljne da se čovjek, recimo, ne zagubi u Segedinu. U to vrijeme nije bilo međunacionalnih incidenata, barem ne ozbiljnih i s trajnim posljedicama, inspiriranih nepoznavanjem onog drugog.

Ratne su devedesete donijele promjene na mnogim poljima, a jedna od prvih žrtava  novih vjetrova u obrazovanju bilo je izučavanje jezika društvene sredine. Taj predmet u školama formalno nikad nije ukinut, ali je od 1992. godine sustavno zapostavljan. Prestao je biti obveznim, postao je fakultativnim predmetom, a hoće li ga učenici pohađati ovisilo je isključivo o volji njihovih roditelja. Budući da je bio fakultativan, od njegovog se učenja moglo odustati u bilo koje doba, ocjena nije utjecala na prosjek učenika, a sve je to u velikoj mjeri pridonosilo i ležernom odnosu prema nastavi iz tog predmeta. Što nije obvezno, obično nije ni bitno.

PROPISANI UVJETI: »To stanje iz 1992. godine traje i danas«, kaže član Gradskog vijeća Subotice zadužen za obrazovanje Slobodan Čamprag. »Mađarski je jezik za učenike u srpskim i hrvatskim odjelima još uvijek fakultativan, a srpski je jezik za učenike u mađarskim i hrvatskim odjelima obvezan. Ove školske godine od ukupno oko 11.800 učenika na teritoriju Grada Subotice, njih 2242 uči mađarski jezik kao jezik društvene sredine. Da bi uvođenje mađarskog i hrvatskog jezika, kao jezika društvene sredine, bilo provedeno, moraju se ispuniti propisani uvjeti. Dakle, neophodno je napraviti plan i program iz tog predmeta za sve razrede, od prvog do osmog u osnovnoj školi i od prvog do četvrtog u srednjoj školi, moraju se napisati udžbenici za svaki razred, ti udžbenici moraju biti odobreni u Prosvjetno-pedagoškom savjetu, te se moraju osigurati kadrovi, kako ne bi bilo nikakvih improvizacija.«

Čamprag kaže kako, prema njegovim saznanjima, plan i program za mađarski jezik već postoji, kao i udžbenici, ali slične pripremne aktivnosti za predmet hrvatski jezik tek slijede. On napominje kako izborni predmet znači i obvezu: ukoliko se roditelj opredijeli da mu dijete uči jedan od jezika društvene sredine, morat će ga učiti u cijelom četverogodišnjem ciklusu, dakle od prvog do četvrtog ili od petog do osmog razreda, i u tom ciklusnom razdoblju od učenja tog predmeta neće moći odustati.

»Ova je inicijativa svakako dobra, jer do sada se mađarski jezik, kao jezik društvene sredine, u školama izučavao bez usvojenog plana i programa i bez udžbenika«, kaže Slobodan Čamprag. »Nastavnici su radili kako je tko umio i kako se tko snalazio. Očekujem da od iduće godine učenje tog predmeta bude ozbiljno i regularno.«

U Gradskom vijeću kažu kako je udžbenik za mađarski jezik, kao jezik društvene sredine, već odobren od strane Katedre za hungarologiju, a dobivene su i recenzije Pedagoškog zavoda i Zavoda za unapređenje nastave.

NASTAVA PO INERCIJI: U Osnovnoj školi »Ivan Milutinović« od ukupno 602 učenika, mađarski jezik kao jezik društvene sredine trenutačno uči njih 125, i to iz srpskih odjela 98, a iz hrvatskih odjela 28. Odjela na mađarskom jeziku u toj školi nema.

»U našoj školi nikada nije niti prestalo učenje mađarskog jezika kao jezika društvene sredine«, kaže ravnatelj škole Ivan Stipić. »Taj je predmet do sada bio fakultativan, što znači da se roditeljima nudio izvan izbornih predmeta i to dva sata tjedno. Predmet predaju ili profesori mađarskog jezika, ili nastavnici razredne nastave koji su fakultet završili na mađarskom jeziku. Uči se iz starih udžbenika, tamo gdje ih još ima, po planu i programu iz 1988. godine. Ovu je nastavu do sada financirao Grad, odnosno Općina Subotica i time je ovdje pokazana dobra volja da se zadrži neki oblik učenja jezika s kojim se susrećemo u svakodnevnom životu, ali smatram kako je ova inicijativa dobra i zbog toga što će učenje tog predmeta ući u regularan tok i što će ga ubuduće financirati država, a ne više lokalna samouprava.«

Ivan Stipić ne želi licitirati o tome hoće li učenici iz srpskih i mađarskih odjela željeti učiti hrvatski jezik kao jezik društvene sredine, no smatra kako iskustvo pokazuje da je uvođenje odjela na hrvatskom jeziku smanjilo zainteresiranost učenika hrvatske nacionalnosti za učenjem fakultativnog predmeta hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. 

PUNO ZAINTERESIRANIH ZA MAĐA-RSKI: U Osnovnoj školi »Vladimir Nazor« iz Đurđina nastavu na srpskom i hrvatskom jeziku pohađa ukupno 144 učenika, a mađarski jezik kao fakultativni predmet uče skoro svi, njih čak oko 120. 

»Mađarski jezik se izučava kao fakultativni predmet i o tome su se izjašnjavali roditelji«, kaže ravnateljica škole Ljiljana Dulić. »U našoj školi ne postoji nastava na mađarskom jeziku, te je ponuđen ovaj predmet i veliki broj djece je zainteresiran. Također, kao fakultativni predmet imamo predmet od igračke do računala, te u prvom razredu djeca mogu pohađati i sate lijepog pisanja. Tu su i vjerski odgoj i građanski odgoj. Odluka da mađarski jezik postane izborni predmet, znači kako će djeca za taj predmet dobivati ocjene koje će im ići u prosjek, a također će se ponuditi mogućnost učenja i hrvatskog jezika kao jezika društvene sredine, koji će također biti izborni predmet, a samim tim će se i ocjenjivati. Mi u školi već imamo predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, no za to nas ne plaćaju, jer je stav Ministarstva obrazovanja jasan: djeca koja imaju mogućnost, a žele nastavu na hrvatskom – imaju hrvatske odjele.« 

POLITIČKA ODLUKA: »Prijedlog da mađarski jezik postane izborni predmet u školama pokrenuo je Savez vojvođanskih Mađara«, objašnjava genezu inicijative zamjenik gradonačelnika Subotice i član predsjedništva DSHV-a Pero Horvacki. »Razgovarao sam s čelnim ljudima u Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini i u dogovoru s njima predložio da se kao izborni predmet u školama ponudi i hrvatski jezik – kao jezik društvene sredine. Udžbenik iz ovog predmeta trebao bi biti pripremljen i izrađen po pravilima i propisima Ministarstva obrazovanja Republike Srbije. Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture i dalje će ostati u školama, ali kao fakultativni predmet, dok će hrvatski jezik, kao jezik društvene sredine postojati kao izborni predmet i ulazit će u prosjek.« 

Pero Horvacki je i na sjednici Skupštine Grada, objašnjavajući prijedlog, rekao kako je hrvatski jezik u službenoj uporabi na teritoriju Grada Subotice, te je to temelj na kojem se zasniva inicijativa. Na pitanje hoće li hrvatski jezik kao izborni predmet smanjiti broj upisanih učenika u hrvatske odjele, Pero Horvacki kaže: »To će sami roditelji odlučiti.«      

U Hrvatskom nacionalnom vijeću smatraju da prednost ipak treba imati predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture.

»Stav odjela za obrazovanje pri Hrvatskom nacionalnom vijeću je da prvenstveno hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture treba odobriti kao izborni predmet, mimo drugih predmeta, te će tek tada taj predmet zadovoljiti potrebe Hrvata u  Republici Srbiji«, kaže članica IO HNV-a zadužena za obrazovanje Stanislava Stantić-Prćić. »Tek će tada hrvatski jezik moći izučavati učenici u svim mjestima gdje postoji potreba i želja za tim.«

SMANJIVANJE RAZLIKA: Učenje jezika društvene sredine, s druge strane, nije samo obrazovno pitanje, nego, u određenoj mjeri, razumijevanjem onog drugog može pridonositi smanjivanju razlika među ljudima u nacionalno mješovitim sredinama. Na to je među prvima ukazao nekadašnji dugogodišnji gradonačelnik Subotice József Kasza, koji je na konferenciji za novinare rekao kako međunacionalne incidente u gradu smatra i posljedicom jezičnog nerazumijevanja među mladima.

»Politika je prije dvadesetak godina ukinula obvezu izučavanja jezika društvene sredine, što je dovelo do toga da se mladi različitih nacionalnih pripadnosti ne razumiju«, rekao je Joszef Kasza. »Da to nije učinjeno vjerojatno bi ekscesi među mladima bili mnogo rjeđi, jer do nesporazuma dolazi zbog nepoznavanja jezika.«

S tom je tezom suglasna i pomoćnica sadašnjeg subotičkog gradonačelnika Ljubica Kiselički, koja smatra kako nerazumijevanje mladih dovodi do nekog antagonizma.

»Ono što ne razumijete to vam se čini stranim i tuđim«, kaže Kiselički dodajući, kako bi uvođenje jezika društvene sredine bila preventiva u eventualnim incidentima.

Na istoj je konferenciji za novinare gradonačelnik Subotice Saša Vučinić rekao kako se proglašenjem hrvatskog i mađarskog jezika za izborne predmete samo primjenjuje Statut grada po kojem su srpski, mađarski i hrvatski u službenoj uporabi, ali je izrazio i mišljenje da će za hrvatski jezik biti »vrlo malo zainteresiranih, a možda ih neće ni biti«.

 

Željka Vukov

Zvonimir Perušić