Arhiv tekstova

Više od tri decenija konobarskog iskustva ima Subotičanin Petar Budanović (1959.) koji se nedavno vratio iz Poreča, završivši još jednu turističku sezonu u svojoj profesionalnoj karijeri. Još od davne 1977. godine i prve, pripravničke godine u »Fontani« na Paliću, sve do danas, unatoč stanci od nekoliko poduzetničkih godina, rad u ugostiteljskoj branši ostao je primarnim u njegovom poslovnom izboru. Sjedeći uz osvježenje kojim nas je poslužio jedan njegov kolega po struci, Petar se prisjetio  svih proteklih godina  koliko je na usluzi mnogobrojnim gostima.

 

Gdje ste, prije svoga prvoga zaposlenja u struci, obavljali stručnu praksu tijekom koje ste praktički učili vještinu posluživanja gostiju?

Srednju ugostiteljsku školu završio sam u rodnoj Subotici, a tijekom školovanja odlazili smo na praksu u hotel »Patria«, te u renomiran gradske restorane »Mala gostiona« i »Kod Abrahama«. Uz teoretsko znanje, koje je iznimno bitno za kvalitetno obavljanje konobarskog posla, na ova tri glasovita mjesta koja su u ono vrijeme uvijek bila prepuna gostiju, stjecao sam potrebno poslovno iskustvo i »brusio« vještinu svoga budućega posla.

 

Kada ste i službeno započeli profesionalnu konobarsku karijeru?

Svoje prvo zaposlenje kao konobar imao sam još daleke 1977. godine u palićkom restoranu »Fontana« u kojemu sam radio sve do 1981. godine kada sam odlučio svoju poslovnu vještinu okušati i izvan rodnog kraja.

 

U čemu se ogledala razlika između rada u Subotici i obavljanja iste djelatnosti na jadranskoj obali?

Vođen željom za profesionalnim izazovom rada u »morskom« turizmu proveo sam jednu sezonu radeći u Poreču, gdje sam isprva započeo kao konobar na pansionu, ali sam ubrzo pokazao i potvrdio svoju kvalitetu i ubrzo servirni posao zamijenio radom na tzv. a la cart, što je u našoj profesiji vrhunac rada s gostima. Razlika je bila velika, jer ovdje se na posve drugi način moralo ophoditi prema gostima koje vidiš tjedan ili dva, za razliku od rada sa stalnim posjetiteljima subotičkih ugostiteljskih lokala. No, unatoč odličnom poslovnom rezultatu postignutom u toj svojoj  prvoj »morskoj« godini, po povratku na zimsku stanku oženio sam se i Istru zamijenio svojom Suboticom.

 

Gdje ste sve radili u rodnom gradu?

Po povratku s mora, prvo sam tri mjeseca radio u Kranjskoj Gori u »Kekecovom« dječjem odmaralištu, a potom sam se zaposlio u subotičkom hotelu Patria. Uslijedio je novi »stari« transfer u restoran Fontana, to je tada bila jedna ugostiteljska tvrtka s nekoliko radnih objekata, u kojemu sam ubrzo napredovao i postao glavnim konobarem. Poslije nekoliko godina prešao sam u tadašnji Dom JNA, u kojemu sam obnašao dužnost poslovođe cijeloga objekta. Uslijedile su dvije sezone ponovnog odlaska u Poreč (1986. i 1987.), a po definitivnom povratku kući, sljedeće dvije godine vodio sam glasovitu subotičku kavanu Spartak, koja se tada, također, nalazila u sastavu velike gradske ugostiteljske tvrtke. Potom sam još radio u nekadašnjim lokalima, kojih danas više nema, poput »Bil bara«, »Agrosa« i »Tiffanyja«. 

 

Uslijedila je određena vremenska distanca konobarske stanke koja je prekinuta prošle godine kada ste se ponovno vratili starom pozivu.

Određeni niz godina sam se bavio poduzetničkim poslom, ali sam na koncu spoznao kako je ugostiteljsvo moj primarni poziv i po treći put u svom životu vratio sam se na more, točnije u Poreč i ponovno započeo konobarski posao. Nedavno sam se vratio s mora nakon odrađene sezone u hotelu »Kristal« koji se nalazi u Brulu, između grada Poreča i Plave lagune.

 

Kako je izgledao novi početak u staroj branši kojoj ste posvetili veći dio poslovnog života?

Morao sam započeti posao kao običan servir, ali ubrzo su moja radna kvaliteta i iskustvo bili prepoznati, pa sam napredovao sve do mjesta zamjenika šefa što je, zbog nedostatka boljeg poznavanja talijanskog jezika, vrhunac do kojega sam mogao stići. Ispočetka mi je bilo malo čudno raditi početnički konobarski posao, ali dugogodišnja rutina i profesionalni odnos prema poslu ubrzo su došli na svoje.

 

S koliko se stranih jezika služite u poslu?

Za potrebe konobarskog posla komuniciram na engleskom, njemačkom i mađarskom jeziku, ali se korektno, istina nešto slabije, znam ophoditi i na talijanskom jeziku, koji je za rad u Istri osobito važan i neophodan.

 

Na koncu, do kada se mislite baviti ugostiteljskom branšom i konobarskim poslom?

Poslije svih ovih godina u kojima sam ipak najviše radio kao konobar spoznao sam kako je to zanimanje koje me u potpunosti profesionalno ispunjava, a golemo radno iskustvo u ophođenju s gostima donosi onaj najvažniji poslovni osjećaj zadovoljstva u radu. Iskreno, nadam se i volio bih raditi ovaj posao sve do mirovine.