Arhiv tekstova

Žirafa

 

Žirafa je najviša životinja na svijetu. Mužjak žirafe može biti visok do 5,7 metara, a ženke su visoke do 5 metara. Obitavaju u savanama i otvorenim šumama, hrane se lišćem i plodovima visokog drveća. Imaju izuzetno duge noge i vrat te produžen jezik kojim privlače grane k ustima, a zatim zubima skidaju listove. Zbog svoje visine žirafa ima problema s pijenjem pa da bi se mogla sagnuti do vode mora raširiti noge i saviti koljena. Između svibnja i kolovoza ženke žirafa kote obično po jedno mlado. Pritom one hodaju ili stoje tako da mlado padne na zemlju s visine od 2 m. Ubrzo nakon rođenja mladi mogu stajati, a majke će ih dojiti još bar godinu dana.

 

Azijski slon

 

Slon je danas jedna od najvećih kopnenih životinja. Ima masivno tijelo na dužim valjkastim nogama. Na velikoj i širokoj glavi gornja usna i nos produženi su u debelu, veoma pokretljivu mišićnu surlu na čijem vrhu su nosni otvori i pokretljivi izraštaj sličan prstu. Na glavi sa strane ima male oči i velike pljosnate uši. Mužjacima iz gornje vilice rastu po dva duga zuba – kljove. Ima i velike kutnjake koji se zamjenjuju kada se istroše. Tijelo je pokriveno debelom, tamno sivom, skoro potpuno golom kožom. Visina leđa dostiže tri metra, a težinom tijela i do pet tona. Hrani se isključivo biljnom hranom. Rađa jedno mladunče koje nosi 23 mjeseca. 

 

Mrki medvjed 

 

Mrki medvjed je velika i snažna životinja. Tijelo mu je prekriveno gustom smeđom dlakom, a na prstima ima debele, tupe pandže koje ne može uvući. Mužjaci su veći od ženki, a mogu biti teški i više od 600 kg. Danas živi samo u pustim, planinskim, šumovitim predjelima. Uglavnom je to noćna životinja koja živi osamljeno. Može uspravno stajati na stražnjim nogama kako bi uočio opasnost ili hranu. On je svejed i najviše se hrani biljnom hranom, ali jede i meso kad god mu je dostupno. Može trčati i penjati se po stablima. Tijekom zime i do šest mjeseci miruje u brlogu. U rano proljeće ženka koti do četiri mladunca koje sa sobom vodi još barem dvije godine. 

Jelen

 

Jelen je snažna i velika životinja. Mužjaci su veći od ženki – košuta, a na glavi imaju veliko, široko razgranjeno rogovlje koje u proljeće odbacuju. Njihova kratka dlaka ljeti je crvenkasto-smeđe boje, a zimi postaje sivo-smeđa. Jeleni obitavaju u bjelogoričnim šumama s proplancima, i u ravnicama i u brdskim predjelima. Uglavnom su noćne životinje, koje se danju odmaraju u zaklonu. Košute se okupljaju u krda koja predvodi dominantna ženka. Mužjaci se okupljaju u manje skupine, osim tijekom jesenske sezone parenja, kada su samostalni i bore se za ženke. Tada mužjaci riču i muču, mlate rogovima po drveću i grmlju te hodaju jedan uz drugoga odmjeravajući snage. Kada se sukobe, zakvače se rogovima te se tako naguravaju i udaraju. Pobjednik osvaja harem ženki. Hrane se biljnom hranom, pasu travu i brste lišće. Na proljeće ženke kote jedno ili rjeđe dva pjegava mlada. 

 

Tigar

 

Tigar je najveći predstavnik porodice mačaka, duljine tijela do 2,8 m i težine do 300 kg. Obitava na različitim staništima gdje je gusta vegetacija, postoji pristup vodi te ima dovoljno plijena. Njegov plijen uglavnom čine jeleni i divlje svinje, ali hrani se i manjim životinjama, strvinama, a ponegdje i stokom. Tigrovi najčešće žive pojedinačno, premda se mogu naći i u skupinama. Rasprostranjenost tigra nekad se protezala sve do zapadne Turske, a danas živi samo na pojedinim područjima u južnoj i jugoistočnoj Aziji. Vrlo je ugrožen zbog krivolova, gubitka staništa i nedostatka plijena te se danas poduzimaju brojne mjere za njegovu zaštitu, poput osnivanja rezervata i uspostavljanja jedinica za sprečavanje krivolova. Neke podvrste tigra broje tek nekoliko stotina jedinki ili čak i manje te im je zaštita nužno potrebna kako ne bi izumrle u bliskoj budućnosti.

 

Lav

 

Lav je jedna od četiri »velike mačke«, može biti dugačak do 2,5 m i težak do 250 kg. Mužjake je lako razlikovati od ženki po gustoj grivi na glavi. Lavovi su jedine mačke koje žive u trajnim društvenim skupinama. Čopori ženki sastoje se od 4 do 6 srodnih ženki i njihovih mladunaca. Obično ženke jednog čopora kote mlade u isto vrijeme, a doje i mladunce drugih ženki. Odrasli mužjaci žive pojedinačno ili u malim skupinama koje zauzimaju i brane velik teritorij te se pare s čoporima ženki unutar svog teritorija. Lavovi su mesojedi; hrane se sisavcima i gmazovima, a ponekad i strvinom, dok oni sami nemaju predatora pa se za njih kaže da su vršni predatori u ekosustavu savana. Love u sumrak i noću, a kad love veći plijen, onda članovi čopora međusobno surađuju u lovu. 

 

Dvogrba deva

 

Ova deva živi u pustinjama u istočnoj Aziji. Može podnijeti veliki raspon temperatura (od -29°C pa do 38°C). Zimi joj je tijelo prekriveno gustim, čupavim krznom koje ljeti otpada. Na stopalima ima široke jastučiće koji omogućuju stabilno hodanje po pijesku i snijegu. Ima vrlo guste obrve i dva reda trepavica, a nosnice i usta može čvrsto zatvoriti - to su sve prilagodbe koje štite devu od snažnog vjetra i pijeska. Dugo vremena može preživjeti bez da pije vodu, ali odjednom može popiti izuzetno veliku količinu vode (110 litara u 10 minuta) kako bi nadoknadila izgubljenu tekućinu. U njenim se grbama nalazi mast iz koje također može dobivati vodu. Biljojed je, pase travu i lišće, premda u izuzetno nepovoljnim uvjetima može jesti kosti i kožu uginulih životinja. Deve žive u zajednicama koje se sastoje od dominantnog mužjaka i ženki s mladuncima. 

 

Sjeverni medvjed

 

Usprkos ogromnoj veličini, sjeverni medvjed može dobro i brzo plivati i roniti pri čemu vesla prednjim nogama, a stražnje koristi za stabilizaciju. Sloj krzna ispunjen zrakom pritom olakšava tijelo i pomaže plutanju. Glavninu njegovog plijena čine tuljani i morževi, a lovi ih na kopnu i u moru. Najčešće obitava uz sam rub ledenog pokrivača, ponekad odlazi dublje u unutrašnjost te se hrani drugim manjim sisavcima, ptičjim jajima, lišajevima i mahovinom te strvinlišajevima i mahovinom te strvinom. Pari se u proljeće, a zimi ženka u brlogu iskopanom u snijegu koti najčešće dva mladunca. Mladi su odmah pri rođenju prekriveni gustim krznom, ali su slijepi. Majka ih tijekom zimskog sna doji, a brine se o njima još dvije do tri godine.

 

Ljama

 

Predak ljame je guanako, životinja rasprostranjena u planinama Južne Amerike. Zbog njegovog vunastog krzna, mesa i kože počeli su ga uzgajati andski Indijanci te je tako, prije 6000-7000 godina razvijena udomaćena ljama. Osim za dobivanje vune i mesa, ljame se također koriste za prenošenje tereta. Uglavnom je uzgajaju u Južnoj Americi, premda se rjeđe može naći i u drugim dijelovima svijeta. Guanako i ljama su srodnici deva te imaju duge noge i vrat, a kratak rep. Biljojedi su, a hranu probavljaju u složenom želucu. Skupine ljama zapravo su haremi sastavljeni od jednog mužjaka i nekoliko ženki s kojima se on pari. Gotovo svake godine ženke kote po jedno mlado. Mladi ubrzo nakon rođenja mogu trčati naokolo, ali još godinu dana majke ih čuvaju i brinu se za njih.

Noj

 

Nojevi su vrlo velike ptice, mogu biti visoki do 2 m. Međutim, još više zapanjuje veličina njihovog jajeta. Naime, njihovo jaje može biti teško do 1,4 kg te su nojevi ptice s najvećim jajima. Obitavaju u sušnim područjima Afrike, a hrane se uglavnom biljnim materijalom. Dnevno trebaju veliku količinu hrane (oko 3,5 kg), ali dugo vremena mogu preživjeti bez vode. Međutim, kada vode ima dovoljno, jako se vole kupati. Društveni su i žive u skupinama od 5 do 50 jedinki. U vrijeme parenja mužjaci okupljaju hareme od nekoliko ženki. U široke rupe u tlu ženke odlažu jaja, a na njima sjede i mužjaci i ženke. Mužjaci koji su obojeni u crnu i bijelu boju sjede na jajima noću, a ženke, obojene tonovima smeđe boje, sjede na jajima danju.

 

Magarac

 

Magarac je životinja manja od konja s većom glavom i dugim, uspravnim pokretljivim ušima. Ima kratku, uspravnu grivu i duži rep koji je na kraju kitnjast. Tijelo mu je pokriveno kratkom, gustom, sivo–smeđom dlakom s tamnom, uzdužnom prugom na leđima i često poprečnom na ramenima. Od divlje sjevernoafričke vrste nubijskog magarca odgajani su domaći oblici, koji se odlikuju velikom izdržljivošću i upornošću. Hrani se biljnom hrano i zadovoljava se vrlo siromašnom ispašom. Izvorni divlji oblik je stepska i polupustinjska životinja. Kada se ukrste konj i magarac dobivaju se neplodni potomci: od mužjaka magarca i ženke konja – mula, a od pastuva i ženke magarca – mazga. Oba ukrštena oblika su veća od magarca i u nekim krajevima se često koriste. 

 

Labud

 

Crvenokljuni labud je vrlo dobar plivač te u vodi izgleda elegantno, sa svinutim vratom i blago uzdignutim repom. Međutim, na tlu se nezgrapno gega. Premda je jedna od najtežih ptica letačica, labud dobro leti. Mogu biti teški i do 12 kg pa, da bi mogli uzletjeti, hvataju zalet trčeći po vodi. Odrasli su prekriveni lijepim, bijelim perjem, a mladi su sivo-smeđi. Hrane se sitnim životinjama i biljkama, najčešće u vodi. Parovi su i kod labudova doživotni. Gnijezda od biljnog materijala grade na obali uz rub vode, a često i na otočićima. U njih ženka polaže do 8 jaja. Ona sama sjedi na njima do izvaljivanja mladih, a nakon toga se oba roditelja brinu o mladima. Agresivno brane gnijezdo glasno hišući. Mladi postaju samostalni s oko 5 mjeseci starosti, ali često ostaju s roditeljima sve do početka iduće sezone parenja, kada ih mužjak otjera. Labudovi su selice.