Arhiv tekstova

U srpnju se u izlozima knjižara pojavila nova knjiga mladog pripovjedača Nenada Stipanića »Odlično je baviti se kriminalom«. Osim intrigantnog naslova ima i napomenu kako je riječ o pričama nezaštićena svjedoka te daje naslutiti da će se baviti aktualnim pojavama  i situacijama što pune stranice novinskih stupaca. Skupini onih koji o tome progovaraju   priključio se i određen broj pisaca u suvremenoj hrvatskoj književnosti, a Nenad Stipanić svojom knjigom daje doprinos ovom nastojanju.

Kada pročitamo biografiju mladog autora, opet ćemo uočiti sličnosti s nekim mjestima koja se često mogu susresti kod spomenute skupine pisaca. Njihovi životi čine se zanimljivi sami po sebi i kao da svjesno odvode autore prema onome o čemu će pisati. I životopis Nenada Stipanića jedan je od takvih te obećava uspostavu sličnosti sa zastupljenom tematikom.

Nenad Stipanić (Senj, 1973.) radio je kao fizički radnik, izbacivač po diskotekama i kasinima, zaštitar i tjelohranitelj, a kraće vrijeme je bio i vlasnik antikvarijata. 

Objavio je knjigu priča »Sprinteri u labirintu« (Naklada MD, 2005.). Priče iz te zbirke, kao i one objavljivane po periodici, uvrštavane su u razne preglede, antologije i zbornike.

PROVOKATIVNO ŠTIVO: Pogovor knjizi također se čini zanim-ljivim, obećavajući provokativno i zanimljivo štivo. »Zbirka priča ‘Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka)’ Nenada Stipanića, čim je počnete čitati, otet će vas iz omiljene fotelje i ubaciti u zagušljivi gepek, provozati krivinama hrvatskih 90-ih godina prošlog stoljeća i izručiti sretne – jer ste preživjeli i jer ste se pri tom još i smijali – i promijenjene u svakidašnjicu u kojoj ćete, odjednom prodorniji, vidjeti repove i čuti eksplozije 90-ih.«

Čitajući knjigu često će nam se činiti da je moguće uspostaviti vezu između života glavnog junaka i njegovih likova te da je u stvarnosti koja ga okružuje autor pronašao uporište za njihove doživljaje. Njegove pripovijetke djeluju kao isječci iz naše suvremenosti, a dokumentaristički pristup odiše naturalizmom. Mnoga opća mjesta, norme i pravila na stranicama ove knjige stavljena su na kušnju dok promatramo kako se rasplinjuju u svijetu na rubu zakona. U kockarnicama, kafićima prepunih novopečenih bogataša i lijepih djevojaka, na mjestima nad kojima bdiju tjelesni čuvari ili utjerivači dugova, stvara se nova slika stvarnosti koja bi se mogla nazvati »Cro-teskni realizam i podzemna nadgradnja«. 

PRIMJER SENJA: Prizore koji upućuju na spregu mnogo toga, ali i rađanje nove elite i novog sustava vrijednosti, autor proučava na primjeru Senja, malog grada u kojemu sve anomalije društva dolaze još jače do izražaja. Neke pripovijetke o gradiću koji u mnogim stvarima ravnopravno grabi naprijed, ni malo ne zaostajući za velikim gradom, doimlju se izrazito snažnim i predstavljaju mladog pripovjedača kao zanimljivu pojavu u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Zanimljivo je i da je njegova prva zbirka pripovijedaka prošla gotovo nezamijećeno, ali će nas zato ova vjerojatno motivirati da pročitamo i ono što smo možda propustili.

Misao kako se »u  prozi Nenada Stipanića u Hrvatskoj susreću Charles Darwin, Quentin Tarantino i Vjenceslav Novak« gotovo da dobiva svoju potvrdu sa svakom pročitanom stranicom. Od početne scene borbe u ringu, preko ratne stvarnosti i njezinih posljedica te nastojanja da se u mirnodopskom životu pronađe komadić sreće u kockarnicama ili detektivskim i sličnim poslovima, Stipanićeve nam priče serviraju i iznimno teške i mučne scene u dojmljivim pripovijetkama »Preko Kapele, gore zelene«, »Izgubljen među usijanim stijenama« ili »Kod tri mornara«. 

Ukratko, ova knjiga je izvrsna prilika za poznanstvo s autorom o kojem će se zacijelo još dosta čuti. No kako je rečeno, ako se ostavi pisanja – njemu uvijek ostaje i druga mogućnost. 

»Naravno, za razliku od većine drugih pisaca, njemu uvijek ostaje i opcija da se vrati nekom od svojih poslova iz devedesetih, koji možda ne izgledaju dobro, ali donose znatnu količinu novca i strahopoštovanja okoline. Uostalom, on je u savršenoj poziciji da svojim primjerom pokaže čime  se u Hrvatskoj bolje baviti, kriminalom ili pisanjem.«