Arhiv tekstova

Polovicom 2004. godine, kad je DOS bio na vlasti u Općini Apatin, pokušalo se manjinske jezike uvesti u službenu uporabu u naseljima Sonta, Kupusina i Svilojevo. Tad  prijedlog nije dobio dovoljan broj glasova. U sljedećem mandatu, na inicijativu Općinskog povjerenstva za međunacionalne odnose, čiji je predsjednik u to vrijeme bio predsjednik MO DSHV-a Sonta Stipan Silađev, procedura je ponovno pokrenuta i ova se točka po drugi put našla na dnevnom redu općinskog parlamenta. Na sjednici Skupštine Općine Apatin, čiju je većinu ovoga puta tvorila koalicija SPS-SRS, održanoj 15. lipnja 2006. godine, hrvatski je jezik dobio status službenog jezika u naseljenom mjestu Sonta, a mađarski u naseljenim mjestima Kupusina i Svilojevo. Ovaj status je definitivno postao služben od 31. siječnja 2007. godine. Općinskim aktom regulirana je uporaba materinjeg jezika hrvatske i mađarske nacionalne zajednice u lokalnoj administraciji i u školama, a isto još uvijek nije omogućeno u lokalnim medijima. 

ŠKOLSTVO: Danas, dvije godine nakon uvođenja hrvatskog jezika u službenu uporabu, upitno je koliko sonćanski Hrvati to svoje  pravo i ostvaruju. Porazna je činjenica da većina Sonćana hrvatske nacionalnosti s kojima sam razgovarao, a koji ipak ne žele dopustiti objavljivanje imena ili fotografije uz navod izjave, znajući kako pišem »baš za te novine«, ne zna ili ne želi znati ništa o navedenoj temi, a veliki dio njih konstatira kako baš i nema neke razlike između srpskog i hrvatskog jezika, pa se ne bi time niti opterećivali. Iako imaju pravo na to, iako su svojedobno u OŠ »Ivan Goran Kovačić« organizirani sastanci na kojima su roditeljima predočavali sve mogućnosti izobrazbe, iako su čelnici MO DSHV Sonta Stipan Silađev i Andrija Ađin obilazili domove budućih prvaša nagovarajući roditelje na ostvarivanje ovog prava, Sonćani ne žele upisivati djecu u odjele s cjelovitom nastavom na hrvatskom jeziku, opredjeljuju se samo za izborni predmet hrvatskog jezika s elementima kulture. Po riječima ravnatelja OŠ »Ivan Goran Kovačić« prof. Zvonka Tadijana, to je trenutačno jedino moguće rješenje. »Evidentno je kako smo mi u hrvatskoj zajednici problemu obrazovanja na hrvatskom jeziku pristupili olako. U cijelu smo priču ušli bez izrađene platforme i bez jasno definiranoga cilja, a svaki roditelj za svoje dijete želi imati viziju koliko-toliko sigurne budućnosti. Veliki problem predstavlja nam i slaba kadrovska struktura. Kvalificiranih nastavnika hrvatskoga nemamo, prinuđeni smo tražiti rješenja u okviru raspoloživoga kadra. Iskreno, očekivao sam organizaciju permanentnih seminara za nastavnike koji djeci predaju hrvatski jezik i koji bi se održavali u Subotici. Veliki problem predstavlja nam i nedostatak udžbenika na hrvatskom jeziku. Više roditelja postavljalo je pitanje zbog čega te udžbenike ne izdaje Ministarstvo obrazovanja Srbije i upravo na tom pitanju pala je naša krovna institucija. Za nas nije rješenje uvoz udžbenika iz Hrvatske, koji, kako vidimo, funkcionira jako loše, nego upravo tiskanje udžbenika po programu obrazovanja u Republici Srbiji i u organizaciji resornog ministarstva Vlade Republike Srbije«, kaže prof. Tadijan. 

POLITIČKA OPREDIJELJENOST: Politička opredjeljenja sonćanskih Hrvata jako su upitna. Posljednji izbori bili su prava slika stanja u ovom segmentu. Iako su biračima ponuđene: lista koalicije okupljene oko DS-a, na kojoj su bili i kandidati DSHV-a, i lista koalicije mađarskih stranaka i DZH, na lokalnoj razini superiorna je bila lista SPS-a i dr. Živorada Smiljanića. Više se ne možemo zavaravati slabom izlaznošću, ovoga puta bila je iznadpolovična. Jedina politička opcija hrvatske zajednice u Sonti, DSHV, nedavno je otvorila svoj ured koji radi svakodnevno od 9 do 13 sati, osim subote i nedjelje. Ljudi se navikavaju na njegovo postojanje, navraćaju, a uposlenica, istodobno i tajnica MO, Renata Kuruc nastoji odgovoriti na svaki njihov upit. Većina se zanima za »papire«, te za mogućnost školovanja i upošljavanja u Republici Hrvatskoj. Broj članova ove stranke u porastu je. Uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu tijela Mjesne zajednice Sonta dočekala su »spremna«. Po natječaju dobivena sredstva namjenski su uporabili za izradu »dvojezičnih« ploča s nazivima ulica i ustanova u mjestu. I najpovršnijem poznavatelju pravopisa hrvatskog jezika bilo je na prvi pogled jasno kako je riječ samo o nazivima na srpskom jeziku tiskanim ćiriličnim i latiničnim pismom. O isticanju, pokraj zastave Republike Srbije, i zastave hrvatske nacionalne zajednice, koju je usvojila Skupština Srbije, iluzorno je i govoriti. Manjinsku zastavu dalo se vidjeti samo na manifestacijama KPZH »Šokadija«. Manjinska prava u području kulture svode se na djelovanje spomenute institucije. U okviru »Šokadije« djeluju - folklorna, tamburaška, pjevačka, dramska, literarna, likovna, etno i dječja sekcija. I pokraj brojnih putovanja i nastupa, članova je iz godine u godinu manje. Djece u Sonti sve je manje, a odlazak mladih, ovoga puta »trbuhom za kruhom«, sve je učestaliji, tako da i »Šokadija« na taj način gubi dio svojega  članstva. Ova institucija je u neravnopravnom položaju i prigodom podjele »općinskoga kolača« upravo zbog svoje nacionalne opredijeljenosti.  Kod onih koji odlučuju prevladava stav kako svatko treba tražiti sredstva »od svojih«. Sonćani ne konzumiraju manjinska prava niti na polju lokalnog informiranja. Bilo je pokušaja u organizaciji DSHV-a, no i ostalo je samo na pokušajima. Radio Apatin je u međuvremenu izgubio frekvenciju, a na stranice »Glasa komune« nije izvršen upliv, s jedne strane zbog nedostatka političke volje, s druge zbog nedovoljne upornosti u političkom djelovanju. Tako Sonćani i dalje čitaju »Glas komune« bez stranica na manjinskim jezicima, što je, kako kaže jedan od onih koji ne bi da im se spomene ime, i normalno kad znaju i ćirilicu i latinicu. S druge strane, upravo oni koji na »Hrvatsku riječ« gledaju kao na »one novine«, oni koji bi najradije zanemarili postojanje DSHV-a u svojemu selu, oni koji članove »Šokadije« posprdno zovu kockicarima, oni koji čelnike ove institucije pitaju znaju li »čiji hleb jedu«, uredno su dobili »papire«, šepure se putovnicama. Sat neumitno otkucava, uništavajući želje, nakane i potencijale ove, za jedno selo ne tako male hrvatske zajednice. Apatin i dalje slovi općinom s najvećim postotkom Hrvata u Srbiji, a u Sonti je hrvatski jezik u službenoj uporabi.