Arhiv tekstova

Pod pojmom humanizam podrazumijevamo učenje kojemu je cilj razvoj pozitivnih ljudskih osobina. U povijesti književnosti ovaj pojam označuje razdoblje obnove klasične kulture i stavljanje čovjeka u središte zanimanja. 

Humanizam je nastao u Italiji oko 1350. godine, širio se po europskim kulturnim središtima, a među prvim zemljama u kojima je naišao na plodno tlo bila je Hrvatska. Zbog blizine humanističkih središta Rima, Padove i Venecije, te zbog vladavine Mlečana u Dalmaciji, Hrvati su se školovali u Italiji te su svojim kulturnim dosezima stajali uz bok najrazvijenijim europskim narodima. Hrvatski su pjesnici bili  poznati diljem Europe kao graditelji poetike i nositelji humanističkih ideja.  U Hrvatskoj je postojalo nekoliko humanističkih kulturnih krugova: zadarski, šibenski, splitski, trogirski, dubrovački i sjevernohrvatski. 

Pripadnik šibenskoga kruga Juraj Šižgorić,  latinskoga imena Georgius Sisgoreus Sibenicensis,  studirao je u Padovi i stekao doktorat crkvenoga i svjetovnoga prava. Prvi je Hrvat kojemu je u tisku objavljena zbirka pjesama, »Elegiarum et carminum libri tres« (»Tri knjige elegija i lirskih pjesama«). Osobito je zanimljiva pjesma iz te knjige »Elegija o pustošenju šibenskog polja«  kojoj je tema pustošenje Turaka po šibenskom zaleđu. »De situ illyriae et civitate sibenici« (»O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku«) kraći je prozni ogled o njegovom zavičaju, o običajima i narodnim pjesmama toga kraja. Šižgorić je pjesnik autobiografskih motiva i humanističke retorike.

Ivan Česmički, najistaknutiji pripadnik sjevernohrvatskoga kruga, poznatiji je pod latinskim  imenom Janus Pannoniuss. Pjesnik je kojega svojataju Hrvati i Mađari. Posve je sigurno da je rodom iz Česmice kraj Čazme, školovan u Italiji, doktorat kanonskoga prava stekao je u Padovi. Mlad postaje pečujskim biskupom, pozvan je na dvor Matije Korvina u Budimu te otada u kraljevoj pratnji sve do neuspjele urote protiv kralja. Još prije dvadesete bio je poznat po satiričkim epigramima »Epigrammata«  u raznovrsnom metru, piše i pjesme u heksametrima  »Poemata« ili »Heroica«, ali najvrjednijim radovima smatraju se elegije »Elegiae«, tužaljke, u elegijskom distihu od kojih je najpoznatija elegija »U smrt majke Barbare«.

Poznati dubrovački pjesnik i vlastelin Ilija Crijević, Aelius Lampridus Cervinus, postao je pjesnikom za vrijeme školovanja u Rimu. Izuzetno vješt latinski stihotvorac ovjenčan je 1484. godine lovorovim vijencom te je stekao naslov »Poeta laureatus«.  Njegovo se  pjesničko djelo sastoji od oko 240 pjesama, uglavnom oda, elegija i epigrama od kojih se osobito ističu »Elegije Flaviji«, nadahnute mladom Rim-ljankom Flavijom. 

Antun Vrančić, Antonius Verantius, pripadnik je šibenskoga kruga koji je obrazovanje stekao u Padovi, Beču i Krakovu. Za života je bio biskup i kardinal, tajnik i diplomat  koji je poznavao sve europske dvorove i vladare te sve humanističke prvake. Pisao je na latinskom, talijanskom, mađarskom i hrvatskom jeziku. Najveći dio Vrančićeva opusa čini zbirka od oko 1000 pisama (Epistolae) raznim europskim vladarima i crkvenim velikodostojnicima. Imao je sklonost prema povijesnim i zemljopisnim istraživanjima pa je ostavio nekoliko takvih tekstova: »Položaj Erdelja, Moldavije i Vlaške«, »O putovanju i poslanstvu u Carigrad« i »Putovanje iz Budima u Drinopolje«. Vrančića pamtimo i po njegovim biografskim tekstovima, kao što je »Životopis Petra Berislavića«.