Arhiv tekstova

Blagdan Svih svetih je dan kada se Katolička crkva diljem svijeta spominje svih svojih svetaca i blaženika, ali i svih drugih koji su svojim životom i djelom dosegli tu razinu a nisu beatificirani. U kršćanskome se svijetu  slavi još od 4. stoljeća, kada su u Srijemu slavljeni i svi sveti srijemski mučenici, a od 8. stoljeća Sveti je Otac ustanovio nadnevak 1. studenoga. U našemu je puku uobičajeno da se toga nadnevka pohode groblja i traži zagovor Svih svetih za pokoj vječni i počinak u miru dragih nam pokojnika, no na taj se nadnevak nastavlja i 2. studenoga, poznatiji kao Dušni dan, dan kada palimo svijeće i polažemo svježe cvijeće te zdušno molimo za sve naše najmilije. Mi smo u Srijemu, taj nadnevak zvali Mrtvim danima, no kako se kršćanski nauk ne miri sa smrću kao završetkom bitka, nego tek ovozemaljskog života, a sve one koji žive svoju vjeru po svetim sakramentima čeka život vječni, nedosljedno je slaviti Mrtve dane nego doista Dušni dan. 

Autor ovih redova redovito pohađa gibaračko groblje za Sve svete još od 1967. godine, kada mu je u prometu smrtno stradao otac, i jedino nije palio svijeće u vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku, kada je za odlazak na groblje u Gibarcu trebalo tražiti dozvolu u Šidu. Mnogi su Gibarčani tada napustili rodno mjesto i spas potražili u matičnoj domovini, ali i diljem svijeta, no odmah po normalizaciji odnosa, 1998. godine, ponovno obilazimo na svoje groblje i taj se običaj održao do dana današnjega.

SVEČANO I DOSTOJANSTVENO: Zato je ovih dana bilo svečano i dostojanstveno diljem Srijema. Nedavno je, za blagdan Svetog Dimitrija, ponovno ustanovljena drevna Srijemska biskupija, što su srijemski vjernici zdušno pozdravili, ma gdje danas bili, pa su se za blagdan Svih svetih ponovno okupili na srijemskim grobljima položiti cvijeće, zapaliti svijeće i izmoliti Očenaš za svoje najmilije. A puno je Srijemaca otišlo, toliko da danas nema niti jednoga mjesta u Srijemu s većinskim hrvatskim življem.

Nova je situacija nametnula i novo ustrojstvo, pa nema više dekanata kukujevačkog, već sve župe pripadaju dekanatu mitrovačkom, kojemu je na čelu preč. Eduard Španović, a za novoga župnika u Šidu postavljen je vlč. Nikica Bošnjaković, Srijemac i Šokac iz Nijemaca, koji je još i upravitelj u župama u Gibarcu, Kukujevcima, Moroviću i Vašici, a filijalne su mu župe Batrovci i Jamena. E, toga župnika gibarački su vjernici upoznali za blagdan Svih svetih i zavoljeli ga na prvi pogled.

Nije ni slučajno, jer prikazao je svečanu euharistiju koje će se mnogi sjećati još dugo, dugo. Prije same euharistije, predstavio se vjernicima, izrazio zadovoljstvo što nas vidi u tolikom broju i sve nas pozvao da ophodom obiđemo crkvu sv. Ivana Nepomuka i cijelu portu te izmolimo krunicu ispred križa. E, baš taj križ, zadivio je mladoga svećenika, jer bio je skriven i obrastao tujama, a tek kada je sve to posjećeno i okoliš uređen, izronio je u punoj svojoj ljepoti i svetosti, oskrnavljen tijekom već spominjanoga perioda. 

SIMBOL GIBARCA: Naime, Isus na križu nema ruke, o Bože, komu je to smetalo? »Taj križ treba biti simbolom Gibarca i vašega mučeništva, kojega je svatko od vas podnio pod svojim križem, jer ste prognani iz svojega mjesta i danas ste župljani župa diljem Lijepe naše, dosta vas je u Poganovcima, gdje ste sagradili novu crkvu i posvetili ju također sv. Ivanu Nepomuku, i danas ste vi ruke razapetoga Krista«, rekao je župnik Bošnjaković.

Nakon što je poljubio oltar u našoj crkvi sv. Ivana Nepomuka, župnik je pozvao ministrante da pristupe. Pomislio sam, Bože, sada će nastati metež, jer gotovo da i nema među nama onih koji nisu ministrirali bilo u vrijeme vlč. Antuna Cvrkovića, perč. Tome Takača, vlč. Mirka Novaka, vlč. Đure Ćuraja, vlč. Berislava Petrovića i inih svećenika koji su se u Gibaračkoj župi zadržali kraće vrijeme, a morate znati da je to razdoblje dulje od 50-ak godina. No, na sreću, neki i nisu baš danas došli, pa su pristupili Branko Majačić, Željko Orozović i Viktor Segedi. Također moram reći kako je tijek liturgijskoga slavlja pratio pjev čak nekoliko gibaračkih počimaljki, mada je danas u Gibarcu ostala tek Slavica Filić.

I propovijed je zapela za uho i srce svih Gibarčana, a župnik je pošao od evanđelja. »Tko su oni u bijelim haljinama i otkuda dolaze? …, kaže nam današnje evanđelje, a zar mislite da se danas nisu pitali mnogi novi žitelji Gibarca, tko su ovi ljudi i ovi brojni automobili i otkuda dolaze. Neki među njima znaju, a neki i ne, da ste vi oni koji dolaze na svoje, koji su svoj na svome, jer ste tu rođeni, jer ste u ovoj župi primili svete sakramente i da ste došli pohoditi svoje groblje gdje su pokopani vaši najmiliji. I neka tako i ostane, vrata ove župne crkve za sve vas bit će uvijek širom otvorena i za sve ljude dobre volje, a ja vas već danas pozivam na crkveni god, blagdan Svetog Ivana Nepomuka, 16. svibnja iduće godine«, poručio je vlč. Bošnjaković.

Vidno uzbuđeni Gibarčani pohodili su groblje, gdje je župnik, od groba do groba molio za naše pokojne zazivajući zagovor Svih svetih i žurio u Kukujevce, gdje ga također čekaju vjernici da blagoslovi i njihovo groblje. Pred polazak, nagovijestio je i blagoslov grobalja u Šidu, Moroviću i Vašici, te nas sve pozvao na svetu misu u Šid, u nedjelju 9. studenoga, kada će gosti šidskih vjernika biti Vinkovčani i Zbor mladih iz Donjeg Miholjca, a svi vjernici iz šidske općine okupit će se na misnome slavlju.

 Slavko  Žebić