Arhiv tekstova

Nova sjetva pšenice je većim dijelom završena, a »stara« pšenica još uvijek nema kupca. Dio pšenice proizvođačima još nije ni plaćen. Prošle je godine pšenicom bilo zasijano 462.000 hektara, a ovogodišnji rod procjenjuje se na oko 2,1 milijuna tona, od čega oko 800.000 tona predstavlja višak. Troškovi skladištenja se gomilaju, što je dovelo u pitanje i kvalitetnu provedbu jesenske sjetve.

Ove godine trebalo bi biti zasijano najmanje 550.000 hektara, što bi bilo dovoljno i za podmirenje domaćih potreba i za izvoz. Na vojvođanskim poljima zasijano je oko 300.000 hektara, a oko jesenske sjetve u velikom poslu bio je i Tomica Vojnić Mijatov, poljodjelac iz Tavankuta. Proteklih dana užurbano je radio na poljima, kako bi sjetva bila što uspješnije i u zadanim rokovima privedena kraju. Osim na zasijane površine u Tavankutu, Tomičini putovi svakidašnje vode i u Malu Bosnu, gdje se nalazi salaš i veći dio obradivog zemljišta. Kao i kod ostalih poljodjelaca koji žele nekako osigurati dobre prinose, tako je i na njegovim njivama zastupljeno više vrsta biljnih kultura. »Od ukupno 56 jutara, što vlastitih, što uzetih u zakup, uzgajam na trećini žitarice, odnosno pšenicu, ječam i tritikale, dok su na dvije trećine posjeda zastupljeni kukuruz i suncokret«, objašnjava Tomica navodeći, kako vodi računa i o plodoredu, odnosno sijanju različitih kultura na istom zemljištu, čime se, kako kaže, čisti zemljište i ne umnažaju štetočine, koje nisu iste kod različitih usjeva. 

POVEĆANJE TROŠKOVA SJETVE: Kako će taj za zemlju značajan posao biti obavljen ovisi, prije svega, od financijske »snage« poljodjelaca i njihove spremnosti osigurati kvalitetno sjeme, gnojivo i naftu. Proizvođači, kao po pravilu, u svaku sjetvu ulaze s nesigurnošću jer, kako kažu, urod ovisi od neba, a njihovi radovi od cijena repromaterijala. I pred ovogodišnju jesensku sjetvu cijene su povećane, a ratari već sada imaju kalkulaciju da će sjetva pšenice ove jeseni biti skuplja za 80 do 100 posto. 

Visoki troškovi sjetve ove će jeseni poljoprivredne proizvođače natjerati da u većem broju koriste vlastito sjeme i minimalno troše mineralna gnojiva ili će se opredijeliti za neizvjesne paritetne aranžmane u razmjeni s prerađivačkom industrijom. 

»Sjetva je iz godine u godinu sve skuplja, a finalni proizvodi ne prate te cijene. Sa sadašnjom cijenom pšenice od 11 – 12 dinara po kilogramu domaći proizvođači mogu samo pokriti troškove proizvodnje«, ističe Vojnić Mijatov dodajući, kako je za sjetvu koristio sjeme koje je ljetos, nakon žetve, namijenio za tu svrhu. »Cijena sortnog sjemena je poskupjela i obično ga poljodjelci nabavljaju zaduživanjem u banci ili paritetno u odnosu 1:2,4, odnosno za 100 kg sjemena trebaju sljedećeg ljeta dati 240 kg pšenice«. To Vojnić Mijatov ne želi raditi, već se koristi starinskim i jeftinijim načinom, a to je pročišćavanje sjemena od vlastite pšenice pomoću tzv. trijera ili selektora - od djeda naslijeđene naprave s početka 20. stoljeća.

Osim sjemena, veliki problem jesenske sjetve su i visoke cijene mineralnih gnojiva i nafte, a, prema procjenama, za sjetvu hektara pšenice potrebno je 60 litara dizela D-2 i 500 kilograma mineralnog gnojiva. 

Prošlogodišnje zalihe kukuruza i njegova niska otkupna cijena uvjetuju da se kilogram mineralnog gnojiva plaća s 10 kilograma kukuruza što u ukupnom zbroju predstavlja ulaganje između 50 i 60 tisuća dinara - koliko je potrebno izdvojiti za jedan hektar površina pod pšenicom. Također, ovogodišnji prihodi od prodaje suncokreta zanemarivi su, kada se usporedi njegova otkupna cijena i veliko povećanje cijena inputa. 

Prema njegovim riječima cijene gnojiva porasle su 100 posto, nafte za više od 50 posto - radi čije se nabave za jesensku sjetvu morao zadužiti. »Stručnjaci iz ‘Agrozavoda’ dolaze nekoliko puta vršiti analizu zemljišta i sukladno tome savjetuju me o vrsti mineralnog gnojiva koje trebam primjenjivati. Želio sam prije sjetve tretirati zemljište kvalitetnim gnojivom, kako bi prinos bio što bolji. Međutim, radi toga sam se morao zadužiti u banci, jer trenutačna situacija u poljodjelstvu ne ostavlja nam drugog izbora, osim možda prodati dio gazdinstva«, smatra Vojnić.

NEVOLJE UVJETOVANE PRIRODNIM ČIMBENICIMA: Optimalni rok za sjetvu pšenice je od 5. do 25. listopada, iako se ona može sijati i po svršetku tog roka, odnosno do prvih dana studenoga, što često ipak rezultira manjim prinosima. Uzrok tomu je hladnoća, koja uzrokuju smrzavanje dijela posijanog sjemena. Stoga se u kasnijoj sjetvi obično prakticira povećana količina sjemena.

Probleme poljodjelcima mogu donijeti i dulja razdoblja suša, pojava korova, kao i različite štetočine, protiv čega se moraju boriti različitim pesticidima. 

Ukoliko se uspiju izbjeći nevolje poput navedenih, prema Tomičinim riječima, u mjesecima nakon sjetve, za razliku od kukuruza, na poljima zasijanim pšenicom i nema puno brige i posla do proljeća, kada se vrši prihrana zemljišta azotnim gnojivom. 

PRIHODI TEK IDUĆE GODINE: Koliko će na proizvodnji u sadašnjim okolnostima izgubiti ili zaraditi, poljodjelci će znati idućeg ljeta, kada urod budu ponudili tržištu. 

»Kada usjevi dobro rode - cijene su niske, pa teško možemo vratiti onoliko koliko smo uložili. Naši proizvodi iduće godine sigurno neće poskupjeti u toj mjeri koliko je to slučaj s naftom i gnojivom«, kaže Vojnić Mijatov navodeći, da poljodjelstvo zahtijeva kontinuirana ulaganja tijekom cijele godine, a na prihode se, nažalost, čeka skoro godinu dana nakon sjetve.

Ratarima su potrebna sredstva za novi ciklus proizvodnje koja nemaju, a nemoguće je doći do novca prodajom ovogodišnjeg uroda u inozemstvu, dok je u Srbiji ponuda velika, a tražnja gotovo da i ne postoji. Naime, cijena žita je u Srbiji i na svjetskim burzama ove godine pala zbog izuzetno dobrog uroda, ali je i dalje domaća pšenica skuplja nego ona u inozemstvu, zbog malih subvencija za proizvodnju.

POMOĆ DRŽAVE: Pšenica je roba kao i sve drugo i njezina cijena ovisi o ponudi i tražnji. Ukoliko je proizvodnja profitabilna i proizvođači nalaze svoj interes, oni će sijati. 

Svojevrsna pomoć proizvođačima je državna subvencija iz agrarnog proračuna, u iznosu od 10.000 dinara po hektaru, iako je, tvrdi Vojnić Mijatov, mnogi  još uvijek nisu ni dobili.  

Tomica i njegova osmeročlana obitelj živi isključivo od poljodjelstva, koje osim navedenih troškova, obuhvaća i troškove održavanja i nabave mehanizacije, kako bi obrada bila što učinkovitija i kvalitetnija. Međutim, jedan traktor i prateća oprema, koji im dobro služe jer se redovito održavaju, za poslove u polju nisu uvijek dovoljni. »Kombajn ili berač dobro bi nam došli, ali ih nažalost ne možemo priuštiti, već u vrijeme žetve ili berbe moramo platiti pružanje ovih usluga ljudima koji ih posjeduju«, kaže Vojnić Mijatov, koji i sam s raspoloživom mehanizacijom uslužno radi, kako bi ostvario dodatne prihode. 

Problemi manjih proizvođača nisu strani niti onima većima, smatra Tomica, navodeći da i oni imaju glavobolje i nesanicu, ali ne radi starog traktora već otplate velikih iznosa kredita za kupnju suvremene mehanizacije, koji stižu na naplatu neovisno o visini prinosa i otkupnih cijena usjeva.

U suvremene trendove uplovio je i Tomica, kada je prije dvije godine započeo s organskom proizvodnjom, koja je, tvrdi, još uvijek za naše uvjete pretenciozna zamisao. »Oprobao sam se u ekološkom uzgoju biljnih kultura, ali sam ove godine odustao od toga, jer ne mogu pokriti ni troškove certifikacije prijelaznog razdoblja u trajanju od tri godine, koji su me koštali 350 € po hektaru«, ističe Vojnić Mijatov dodajući, kako umjesto troškova kemijskih preparata, postoje troškovi radne snage, jer se u organskoj proizvodnji sve radi ručno.

Tomičina obitelj je brojna, pa ne bi trebalo biti naročitih problema oko radne snage i podjele poslova. Međutim, svatko od djece ima svoje obveze, koje je katkad teško uskladiti. Okupe se, kaže, kada su u pitanju veći poslovi, pa sve ide lakše i brže, ali za bavljenje poljodjelstvom mladi baš i ne pokazuju otvoreni interes. Tomica je optimističnog uvjerenja da će se, i glede toga, nešto vremenom promijeniti.

ČEKA LI PROIZVOĐAČE PŠENICE VEDRIJE NEBO?: Kašnjenje otkupa pšenice i nejasna politika subvencioniranja mogli bi utjecati na smanjenje interesa poljodjelaca za sijanje ove biljne kulture. Smatra se da bi se Ministarstvo poljoprivrede pred jesensku sjetvu trebalo jasno opredijeliti - hoće li i na koji način stimulirati proizvodnju? Jedno od mogućih rješenja bilo bi formiranje zaštitne cijene pšenice od strane države, što je uobičajeni mehanizam u svijetu.

Očekuje se da će u idućoj godini, ukoliko Srbija postane zemlja kandidat za članstvo u EU, biti otvorena i mogućnost da iz europskih fondova proizvođači dobiju i puno veća poticajna sredstva, samo se treba odlučiti što se želi poticati i što su prioriteti u poljoprivrednoj proizvodnji.

Marija Matković