Arhiv tekstova

Nacionalne manjine u Srbiji svoja će nacionalna vijeća ubuduće birati ili neposredno, ili putem elektorskih skupština, a o tome koji će od ova dva načina biti primijenjen, odlučit će nacionalne manjine same, svaka posebno. Ukoliko se neka nacionalna zajednica opredijeli za neposredne izbore, morat će biti sastavljen poseban birački spisak na koji će se svojom voljom upisati 50 posto plus jedan pripadnika te nacionalne zajednice s biračkim pravom, prema posljednjem obavljenom popisu pučanstva. Ukoliko se, pak, nacionalna zajednica opredijeli za posredne izbore, bit će održana elektorska skupština. U tom slučaju elektorima postaju oni građani koji se izjašnjavaju kao pripadnici određene nacionalne zajednice, a čiju kandidaturu podrži najmanje 100 građana s biračkim pravom. Elektori su također i oni građani koje imenuju organizacije i udruge te nacionalne manjine.

Ovo je jedna od najznačajnijih novina radne verzije zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina, budući da su sadašnji sazivi nacionalnih vijeća birani isključivo elektorskim putem. Radna je verzija ovog zakona objavljena na sajtu Hrvatskog nacionalnog vijeća, a prema najavama, on bi trebao biti usvojen do konca ove godine.

BIRAČKI SPISKOVI ILI 100 POTPISA: Cilj ovoga zakona jest regulirati prava, obveze, financiranje i način izbora nacionalnih vijeća. Nakon njegova usvajanja u Narodnoj skupštini Republike Srbije sve bi manjinske nacionalne zajednice trebale provesti izbore za nove sazive nacionalnih vijeća, budući da je većini postojećih zakonski mandat od četiri godine istekao još prije dvije godine. Zanimljivo je kako ova objavljena radna verzija zakona ne predviđa da elektori automatski postaju i svi vijećnici u lokalnim samoupravama, kao i zastupnici u pokrajinskoj i republičkoj skupštini, što je bio slučaj do sada, niti precizira obvezu sudske ovjere 100 potpisa onih građana koji podržavaju jednog elektora. I dalje ostaje odredba da jedan građanin svojim potpisom može podržati samo jednog elektora.

Za neposredne izbore, kao izraz nesumnjivo reprezentativnog i demokratskog dostignuća, ova verzija zakona zahtijeva vrlo visok uvjetni prag. U slučaju hrvatske zajednice, to bi značilo da je birački spisak vjerodostojan onda ako se na njega svojevoljno upiše preko 28.000 Hrvata s teritorija Srbije, što mnogi smatraju nemogućom, odnosno teško ostvarivom misijom. Elektorska skupština o izboru članova nacionalnog vijeća odlučuje tajnim glasovanjem. 

BROJ VIJEĆNIKA: Pri neposrednom biranju vijećnika, izborne će liste svojim potpisima morati podržati najmanje 1 posto, a ne manje od 50 birača upisanih u poseban birački spisak, a način glasovanja je isti kao i kod izbora za lokalne skupštine, odnosno skupštine pokrajine i republike. 

I u jednoj i u drugoj varijanti izbora primjenjuje se D’Ontovo pravilo, a liste moraju sadržavati najmanje 30 posto manje zastupljenog spola. 

Za razliku od dosadašnjih 35 vijećnika HNV-a, buduće bi predstavničko tijelo hrvatske nacionalne zajednice trebalo imati samo 29 vijećnika, jer verzija novog zakona predviđa da nacionalna manjina čiji se broj pripadnika kreće između 50.000 i 100.000, a takva je hrvatska, ima upravo toliko članova vijeća. Nacionalne manjine čiji je broj prema posljednjem popisu između 20.000 i 50.000 imat će 23 vijećnika, one s 10.000 do 20.000 pripadnika 19, one s manje od 10.000 pripadnika 15, a one s preko 100.000 pripadnika imat će 35 vijećnika. Mandat vijećnika traje četiri godine.

OVLASTI: Prema prijedlogu zakona, nacionalna vijeća predstavljaju nacionalnu manjinu u području obrazovanja, kulture, javnog informiranja na jeziku nacionalne manjine i službene uporabe jezika i pisma, sudjeluju u procesu odlučivanja ili odlučuju o pitanjima iz tih područja i osnivaju ustanove, gospodarska društva i druge organizacije iz ovih područja.

Nacionalna vijeća samostalno donose i mijenjaju svoj statut, donose proračun i završni račun, raspolažu vlastitom imovinom, odlučuju o nazivu, simbolima i pečatu, osnivaju ustanove, udruge, zaklade, gospodarska društva u područjima obrazovanja, kulture, javnog informiranja i službene uporabe jezika i pisma i drugim područjima od značaja za očuvanje identiteta nacionalne manjine, zatim predlažu predstavnika nacionalne manjine u vijeće za međunacionalne odnose u jedinici lokalne samouprave, ustanovljavaju i dodjeljuju priznanja, iniciraju donošenje i prate provedbu zakona i drugih propisa iz povjerenih područja, sudjeluju u pripravi propisa i predlažu izmjene i dopune propisa kojima se uređuju Ustavom zajamčena prava nacionalnih manjina, predlažu posebne propise i privremene mjere u područjima u kojima se ostvaruje pravo na samoupravu, radi postizanja pune ravnopravnosti između pripadnika nacionalne manjine i građana koji pripadaju većini, te iniciraju postupak odlučivanja o zaštiti individualnih i kolektivnih prava nacionalne manjine pred Ustavnim sudom, Zaštitnikom građana, pokrajinskim i lokalnim pučkim pravobraniteljem i drugim mjerodavnim tijelima.  

FINANCIJE: Što se sredstava tiče, nacionalna ih vijeća mogu trošiti za svoju redovitu djelatnost, kao i za financiranje rada ustanova, zaklada, gospodarskih društava i drugih organizacija čiji je osnivač nacionalno vijeće, odnosno čija su osnivačka prava prenesena na nacionalno vijeće. Predviđeno je da se novac za financiranje rada nacionalnih vijeća osigurava iz javnih i privatnih izvora, pri čemu javne izvore čine sredstva iz proračuna Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, dok privatne izvore čine prilozi pravnih i fizičkih osoba, prihodi od imovine nacionalnih vijeća i legati. Sredstva iz javnih izvora određuju se na razini od 0,03 posto proračuna Republike Srbije, 0,2 posto proračuna autonomne pokrajine i 0,2 posto proračuna jedinice lokalne samouprave. Sredstva iz Republike Srbije raspoređuju se tako da se 25 posto raspoređuje u jednakim iznosima svim registriranim nacionalnim vijećima, a ostatak od 75 posto razmjerno broju pripadnika određene nacionalne manjine.

Radna verzija zakona i dalje predviđa postojanje Vijeća Republike Srbije za nacionalne manjine čiji su članovi predsjednik Vlade RS, ministri za ljudska i manjinska prava, prosvjetu, kulturu, pravosuđe, vjere, državnu upravu i lokalnu samoupravu, unutarnje poslove, te predsjednici nacionalnih vijeća i predsjednik Saveza židovskih općina Srbije, koji ima položaj kao predsjednik nacionalnog vijeća. Ovo se tijelo sastaje po potrebi, a najmanje četiri puta godišnje.

Z. Perušić