Arhiv tekstova

Prostor za dijalog

 

Radna verzija zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina završena je i upućena manjinskim vijećima. Na četrdeset i pet stranica detaljno se uređuju statusna pitanja nacionalnih vijeća, ovlasti, odnos s državnim, pokrajinskim i lokalnim tijelima, financiranje i dva načina izbora. Kao što se i predviđalo, i na čemu su posebno inzistirali predstavnici mađarske nacionalne manjine, radna verzija zakona predviđa dva moguća načina izbora – neposrednim putem uz formiranje posebnih biračkih spiskova i posredstvom elektora. Prema riječima predsjednika Nacionalnog vijeća mađarske nacionalne manjine, ova zajednica, koja je svoje zahtjeve već odavno definirala i uputila ih autorima zakona, ima namjeru izbore za nacionalna vijeća organizirati neposredno. Za sada iz hrvatske zajednice nema naznaka koji se način izbora preferira a prva prigoda da se o ovoj temi razgovara propuštena je, prema navodima organizatora tribine na ovu temu, zbog političkog pritiska. 

Prema najavama iz Hrvatskog nacionalnog vijeća javne rasprave o ovoj temi ipak će biti, ali u njihovoj organizaciji. Prvo će biti organizirana sljedeće subote u Rumi, a zatim i u Somboru i Subotici no za sada datumi održavanja u ova dva grada još nisu precizirani. HNV zasigurno i jest institucija koja o ovoj temi treba organizirati javnu raspravu, kao i o drugim temama poput obećanoga ali još uvijek ne i realiziranoga okruglog stola o informiranju, a zatim i o drugim temama i problemima u područjima za koje je mjerodavno. U ovlastima nacionalnih vijeća i prema prijedlogu novog zakona ostaju četiri područja: informiranje, obrazovanje, službena uporaba jezika i kultura, kao i osnivačka ili suosnivačka prava nad institucijama u ovim područjima. No, to zasigurno ne znači da nacionalna vijeća, ili bilo tko drugi, imaju monopol nad organiziranjem rasprave na bilo koju temu niti da imaju monopol nad istinom. 

Je li u pravu bio uvaženi član hrvatske zajednice i odnedavno ravnatelj druge profesionalne institucije Hrvata u Vojvodini, kada je ne tako davno napisao kako je hrvatska zajednica u Vojvodini »u značajnome autoritarno ustrojena« i da »u njoj suvereno gospodari kultura monologa«? Je li u pravu bio kada je napisao kako je »krčiti prostore za dijalog unutar hrvatske zajednice« kada su u pitanju Hrvati u Vojvodini »do u nebo vapijuće potrebno«?

Izgleda da jest.

J. D.