Arhiv tekstova

Mladi tenisač subotičkog Spartaka Bojan Temunović (1989.), već nekoliko godina živi na relaciji između SAD i svog rodnog grada. Nakon završene osnovne škole otišao je kod oca Gorana, nekadašnjeg nogometaša prvoligaške momčadi NK Spartak, koji već godinama živi u Americi i završio srednju školu, uz koju je povremeno igrao i tenis. Po završetku ovog dijela školovanja, vratio se u Suboticu i odlučio uzeti godinu dana pauze u namjeri oprobati se u svijetu profesionalnoga tenisa.

 

Je li tenis glavni krivac Vašeg povratka, određeno vrijeme, u rodni grad?

Nakon završene gimnazije općeg smjera u Phoenixu (Arizona), gdje sam živio nekoliko proteklih godina, odlučio sam pokušati u svijetu profesionalnoga tenisa. Najbolji izbor za bazu treninga jamačno je bila Subotica, moj rodni grad i TK Spartak, klub u kojemu sam načinio svoje prve teniske korake.

 

Niste li u SAD imali bolje uvjete za trening?

Pa i nisam, na određeni način, jer sam tijekom srednje školske naobrazbe vrlo malo imao prigode za pravi trening. Najviše sam na terenu bio kao trener, davao sate drugima, a mnogo manje posvećivao pažnje svom teniskom usavršavanju.

 

U posljednjih nekoliko mjeseci odigrali ste nekoliko turnira nakon dulje igračke pauze. Koliko je vremena proteklo od posljednjeg turnirskog nastupa i kako se to sve odražava na Vašu sadašnju igru?

Nešto više od godinu i pol, točnije od mog posljednjeg dolaska u Suboticu. Tolika pauza je ipak prevelika za razvojni igrački put, pa se posljedice osjećaju u mojim nastupima. U određenim dijelovima igre sve je OK, ali u kontinuitetu tempo lagano opada, a samim tim i konačni rezultat. No, mislim kako je u ovom trenutku najvažnije ostati pozitivan, nastaviti svakodnevne treninge i igrati što više, a s vremenom će sve doći na svoje mjesto. Imam tek 19 godina i mislim da još uvijek ima vremena za igrački napredak.

 

Što smatrate svojim najvećim igračkim nedostatkom, točnije što biste trebali popraviti na putu do boljih profesionalnih rezultata?

U prvom redu, moj najveći problem oduvijek je bila psiha i »tanki nervi«, urođena impulzivnost zbog koje često dolazim u situacije da gubim dobivene poene i na koncu i čitave mečeve. Nastojat ću u budućnosti biti što više pribran i smireniji tijekom svojih mečeva. S druge strane, u profesionalnom tenisu iznimno je važna dobra tjelesna sprema, što je također oduvijek bio moj drugi veliki problem, osobito tijekom juniorskih igračkih godina.

 

A što je ono što Vašu igru čini kvalitetnijom od drugih protivnika?

Ponajprije, mislim kako je to moj servis, koji kada me ide, zna ići vrlo često preko 200 km na sat. No, trebao bih ga još »brusiti«, jer njegova idealna snaga i brzina često nisu ukomponirani u cijeli sustav moje igre. S obzirom da sam nekoliko godina proveo u SAD, gdje se tenis poglavito igra na brzim podlogama, jača strana moje igre su svakako volej i smash udarac.

 

Već nekoliko mjeseci ste u Subotici gdje svakodnevno vrijedno trenirate. Tko je Vaš trener?

U biti pravoga trenera i nemam, ali mi u teniskom radu uveliko pomaže Lajos Szakal, diplomirani trener tenisa, a svakodnevne sparinge imam s Ilijom  Aradskim i Bernardet Birkas, koji poput mene traže svoje mjesto u svijetu profesionalnog tenisa. Uz igru, dodatno nastojim podići i razinu tjelesne pripremljenosti bez koje je profesionalni tenis nezamisliv.

 

Predstavlja li ulazak u svijet profesionalnog tenisa i kraj akademske naobrazbe?

Ne. U pitanju je samo jedna pauza, jer sam upisao koledž u Phoenixu na kojemu imam namjeru studirati biznis.

 

Na koncu jedno stereotipno pitanje glede relacije Subotica – SAD. Gdje je bolje?

Iskreno, meni je bolje u Subotici zbog ustaljenog načina življenja i okruženja na koje sam navikao. U Americi je sve u znaku jurnjave i biznisa i ima se vrlo malo vremena. Opet, s druge strane, tamo uvijek imaš šansu i priliku postići nešto. Gledano za neku daljnju budućnost, ne znam, ali u bližoj budućnosti moje će relacije i dalje biti vezana za obje strane.

g